Jasim al-Azzawi
PISjournal – Nakon 7. oktobra 2023. godine rat slikama zasjenio je rat oružjem. Od porušenih bolnica u Gazi i izgladnjelih beba do masovnih grobnica i očeva koji u očaju kopaju po ruševinama, sve što pametni telefon zabilježi udara dublje od rakete.
Ovi prizori, surovi, čiju istinitost poreći ne može niko, imaju daleko veći utjecaj nego bilo koja konferencija za medije ili zvanični govor. Prvi put u historiji Izrael ih ne može obrisati ili zataškati u okviru propagande.
Užasni prizori izraelske vojske koja masakrira ljude na lokacijama za distribuciju pomoći potaknuli su Gideona Levyja iz lista Haaretz da 29. juna napiše: „Čini li Izrael genocid u Gazi? Svjedočanstva i slike koji dolaze iz Gaze ne ostavljaju prostora za veliki broj pitanja”.
Čak ni vjerni proizraelski komentator i kolumnista New York Timesa, Thomas Friedman, više ne pada na izraelski narativ. U kolumni objavljenoj 9. maja, upućenoj američkom predsjedniku Donaldu Trumpu, napisao je: „Ova Izraelska vlada nije naš saveznik“, pojašnjavajući da se „ponaša na načine koji prijete najznačajnijim američkim interesima u regiji“.
Pametni telefoni razbijaju sve izraelske narative
Nekada je izraelski narativ bio zaštićen kapijama uredništva i težinom zapadne krivice. Ali, pametni telefon je razbio te kapije. Ono što sada vidimo više nije ono što nam Izrael govori – nego ono što nam Gaza pokazuje.
Platforme koje prenose ove slike – TikTok, WhatsApp, Instagram, X, ne daju prioritet kontekstu nego viralnosti. Dok starije generacije mogu skrenuti pogled, mlađe su zalijepljene za prijenos patnje, uvlači ih u priču svaki piksel, svaka sirena, svaki trenutak uništenja. Globalna javnost je uznemirena, a to djeluje protiv interesa Izraela. On više nije samo u ratu sa svojim susjedima; u ratu je sa samim objektivom.
Psihološki danak ovog vizuelnog rata odjekuje duboko unutar izraelskog društva. Decenijama su Izraelci uvjetovani da vide sebe kao globalne naratore traume, a ne kao predmet međunarodne istrage. No sada, kada su nam dostupni snimci izraelskog bombardovanja, sravnjenih naselja Gaze i iznurene djece koja preplavljuju svaku platformu, mnogi Izraelci se bore sa sve većim etičkim problemima.
Prisutna je nelagoda, čak i među centristima, što ove slike sirove patnje narušavaju moralnu superiornost Izraela. Javni diskurs u izraelskom društvu prvi put uključuje strah od ogledala: ono što svijet sada vidi i s čime su Izraelci primorani da se suoče.
Na međunarodnom planu, efekat je još više destabilizovao diplomatski položaj Izraela. Dugogodišnji saveznici, koji su nekada pružali bezuvjetnu podršku, sada se suočavaju sa sve većim domaćim pritiskom građana koji ne koriste zvanične izjave, već TikTok prijenose uživo i slike s Instagrama.
Zakonodavci u Evropi i Sjevernoj Americi otvoreno dovode u pitanje isporuke oružja, trgovinske sporazume i diplomatsko pokriće, ne zbog informativnih sastanaka koje imaju o izraelskim ratnim zločinima, nego zato što su im sandučići elektronske pošte preplavljeni snimcima razbacanih dijelova tijela i izgladnjele djece.
Viralnost sirove dokumentacije
Bojno polje se proširilo na parlamente, kampuse, gradska vijeća i redakcije. Ovo je reakcija na rat koji Izrael ne može dobiti grubom silom. Kako bi povratili kontrolu nad narativom, izraelski zvaničnici su izvršili pritisak na platforme društvenih mreža da reduciraju sadržaj koji im se ne sviđa. Ipak, čak i najsofisticiraniji napori izraelske javne diplomatije bore se da održe korak sa viralnošću sirove dokumentacije.
Iza zatvorenih vrata, izraelska vojska više nije samo zabrinuta za odnose s javnošću; zabrinuta je i zbog mogućeg krivičnog gonjenja. Izraelska vojska opominje vojnike da ne prave selfieje i ne snimaju se kako ruše palestinske kuće, upozoravajući da takav materijal sada kao dokaz prikupljaju međunarodne organizacije za ljudska prava.
Aktivisti su već koristili snimke i slike s društvenih mreža da ciljaju izraelske vojnike u inozemstvu. U određenom broju slučajeva, izraelski građani morali su pobjeći iz zemalja koje su posjećivali zbog pritužbi za ratne zločine, podnesenih protiv njih.
U doba pametnih telefona, okupacija nije više samo vidljiva – sada je i podložna podizanju optužnice.
Izrael je u prošlosti vodio ratove koje je mogao objasniti. Sada vodi bitku na koju samo može reagovati – često prekasno i isuviše nespretno. Pametni telefon bilježi ono što projektil prikriva. Društvene mreže šire informacije koje službeni brifinzi pokušavaju potisnuti. Slike koje nas proganjaju, digitalno sačuvane, osiguravaju da nikada ne zaboravimo nijedan razorni zločin ili brutalni čin.
‘Napalm Girl’ iz Vijetnama kao primjer
Slike sukoba ne prenose samo informacije; one takođe mogu redefinisati naše percepcije i utjecati na naše političke stavove. Fotografija koja je ostavila snažan utisak, poznata pod nazivom „Napalm Girl“ (Djevojčica, žrtva napada napalmom) koja je zabilježila posljedice napada vojske Južnog Vijetnama, saveznika SAD-a, na civile tokom Vijetnamskog rata imala je dubok utjecaj na američko društvo. To je pomoglo u stvaranju značajnog pomaka u javnom mnijenju o ratu, ubrzavajući odluku američke vlade da ga okonča.
Danas u Gazi ne prestaje protok snažnih prizora. Uprkos najboljim naporima Izraela, globalno mnijenje je sve više protiv njegovog genocidnog rata.
Pametni telefoni su potpuno promijenili prirodu sukoba, stavivši kameru u ruke svakog svjedoka. U ovoj novoj eri, Izrael se bori da porazi neumoljivi, nefiltrirani vizuelni zapis svojih zločina koji poziva na pravdu.
