Adeyinka Makinde
Stroge mjere – čak i izvanredne – su naravno potrebne u rješavanju meteža izazvanog nesputanom globalnom pandemijom.
Ali ljudi moraju biti budni i više nego ikada s oprezom promatrati ponašanje svojih vođa. Postoje opasnosti koje dolaze u vezi s ograničavanjem ličnih sloboda od strane države, ali i onih u sferi ekonomije.
Na primjer, sredstva koja su data nekolicini velikih korporativnih koncerna ne čine mi se neophodnim. Zapravo, u određenim slučajevima postoji više nego sumnja da neke banke i korporacije upotrebljavaju jamstveni novac kao sredstvo za pokriće gubitaka koji su nastali u posljednje vrijeme; gubici za koje nekolicina analitičara vjeruje da prijete novom recesijom, na tragu one koja je uslijedila nakon gotovo potpunog ekonomskog kolapsa 2008. Tom prilikom je nekoliko američkih investicijskih banaka i korporacija – koje su trebale biti likvidirane a njihovi direktori u zatvoru – dobilo pomoć od savezne vlade.
Paket od 2 trilijuna dolara koji je odobrio predsjednik Donald Trump, a koji uključuje iznos od 32 milijarde dolara za zrakoplovne kompanije i 25 milijuna dolara za jedan Centar scenskih umjetnosti, možda se baš i neće svidjeti poreskim obveznicima koji će taj paket financirati. To je dogovoreno još prije postizanja konseenzusa o paketu Osnovnog dohotka za Amerikance.
Nisu samo oligarsi profitirali od općeg stanja nesreće. Otkriće da su brojni američki političari dobrano nagomilali osobne zalihe pokazuje kako oni u povlaštenim pozicijama mogu zloupotrijebiti svoj položaj zbog pristupa informacijama koje nisu dostupne u javnom prostoru.
Politički lideri koji su se suočavali sa dugogodišnjim teškoćama bez sumnje će nastojati iskoristiti situaciju u svoju korist. Emmanuel Macron u Francuskoj sada ima priliku kontrolirati pokret Žuti prsluci, dok Benyamin Netanyahu u Izraelu može eskivirati krivičnu optužnicu koja mu visi nad glavom.
Narod treba imati na umu da je povijest prepuna situacija u kojima su država i državni dužnosnici dobili ovlaštenja u vanrednim situacijama, a koja nisu službeno opozvana ni kad se situacija „normalizirala“. J. Edgar Hoover, dugogodišnji šef američkog Federalnog istražnog biroa (FBI) jedan je primjer. Hoover je proširio svoju nadležnost i moć tijekom 1930-ih, a zatim ljubaznošću predsjednika Franklina Roosevelta, koji je prvobitno htio da FBI špijunira političke ekstremiste (komuniste i fašiste), a kasnije, u uvjetima rata, da se nosi s prijetnjama sabotaža, subverzija i špijunaže. Hoover je, naravno, u poslijeratnim godinama koristio ove ovlasti kako bi učvrstio svoj položaj špijuniranjem političara i provođenjem nadzora nad političkim i društvenim pokretima kojima se protivio.
Prijetnja koronavirusa nije ograničena na biološku štetu. Odgovor na nju možda ima važne posljedice u pogledu osobnih sloboda, ali i ekonomskog blagostanja nacija čiji oligarsi preko svojih političkih službenika već rade na osiguravanju svog bogatstva na štetu naroda.
