PISjournal– SAD su podijeljena država, i to ne samo između onih koji mrze bivšeg predsjednika Donalda Trumpa i onih koji mrze njegovog nasljednika, Joea Bidena.
Pandemija koronavirusa nije samo okrenula američku politiku naglavačke, već je i stvorila novi politički raskol koji mijenja način života u zemlji.
Ray Hanania
Nerazumijevanje ovog novog fenomena u američkoj psihi može vas dovesti u političke probleme, posebno među stranim zemljama ili stranim liderima koji traže podršku SAD -a.
Ne slažu se svi u SAD -u da je COVID-19 smrtonosna bolest. Također ne vjeruju da je virus smrtonosan za sve. Smatraju da je virus smrtonosan samo za one koji imaju širok spektar zdravstvenih problema, poput raka, srčanih oboljenja ili astme. Stoga vjeruju i da pandemija prijeti uglavnom starijim osobama starijim od 50 godina jer se većina bolesti s godinama pogoršava.
U središtu ove rastuće rasprave nalazi se argument o tome ima li vlada pravo nametnuti ograničenja koja zahtijevaju od ljudi da budu cijepljeni, nose maske za lice ili ograničavaju njihovu društvenu interakciju.
Neki vjeruju da su ove mjere opreza više od inicijativa za ograničavanje ozbiljnih zdravstvenih problema, već su umjesto toga vladini napori da ograniči slobode koje su Ustavom zagarantovane za 328 miliona građana zemlje.
Virus je, međutim, bio smrtonosan. Čini se da o tome niko ne raspravlja. Skoro 630.000 Amerikanaca umrlo je od virusa, za koji mnogi sumnjaju da je nastao u kineskoj vladinoj laboratoriji u Wuhanu u decembru 2019. Više od 37 miliona Amerikanaca je zaraženo.
I broj umrlih i broj zaraženih nastavlja rasti.
Pandemija se uredno našla u temeljima dvije velike političke stranke.
Republikanci, koji su „konzervativniji“, vjeruju da bi pojedince trebalo nagraditi na osnovu toga koliko rade, te da niko ne smije nametati ograničenja o tome šta se može reći ili kako žive. Ljudi bi trebali zarađivati za život i ne smije im se govoriti ko bi im se trebao svidjeti ili ne.
Demokrati, koji su “liberalniji”, smatraju da bi vlada trebala pružiti finansijsku pomoć i zdravstvenu podršku siromašnima, te da bi finansijske troškove trebali pokriti bogati. Smatraju da bi vlada trebala pružiti zdravstvenu zaštitu potrebitima, starijima, a posebno siromašnima.
Nije iznenađujuće da demografski podaci obje političke stranke odražavaju te generalizirane parametre. Republikanci vjeruju da je prijetnja virusa prenaglašena i da je koriste demokrate za kontrolu nacionalnog političkog sistema, dajući tako stranci veća ovlaštenja i kontrolu. Demokrate vjeruju da republikanci koriste pandemiju kako bi demokratske birače izložili izazovima koji će utjecati na njihovu sposobnost da glasaju i uključe se u politički aktivizam, te na taj način smanjiti broj glasova.
Dok vlade demokratskih država odgovaraju na pandemiju propisima koji obavezuju maske za lice i cijepljenje, republičke državne vlasti bore se da blokiraju ove zahtjeve.
Predsjednik je ograničen onim što može primijeniti, zahtijevajući od službenika savezne vlade da nose maske za lice na poslu i da se vakcinišu kako bi ostali na poslu.
Ali iskorištavanje obje strane nacionalne krize ili sporne političke debate daleko je od novog fenomena. To se događa u SAD -u decenijama, čak i stoljećima. U 18. stoljeću ropstvo se koristilo za odvajanje ljudi na osnovu rase. Ograničenja su korištena i za odvajanje građana na osnovu spola. Crnci i žene nisu imali prava sve do promjena koje su proizašle iz građanskog rata zbog ropstva u 19. stoljeću i kampanje za prava žena u 20. stoljeću.
Danas dva pitanja dijele Amerikance koliko i koronavirus: pobačaj, koji prihvaćaju demokrate, a protive mu se republikanci, i kontrola oružja, koju prihvaćaju demokrate, a protive se republikanci.
Polarizirana rasprava o pandemiji tijesno se uklapa između njih dvije kao dio slagalice.
Politička ratišta su jasna: Treba li djecu prisiliti da nose maske za lice u školi? Treba li sve prisiliti na vakcinaciju? Je li COVID-19 prava prijetnja zdravlju ili ga politički profiteri pretjeruju?
Ova se pitanja koriste u emocionalnom napretku između demokrata i republikanaca kako bi se potkopala individualna prava, a politički suparnici utukli u tišinu i pokornost.
Što je još gore, podaci se tretiraju kao i sve statističke tablice i njima se rutinski manipulira kako bi odražavali lično gledište ili stajalište, a ne kao dokaz opće stvarnosti.
Ne pomaže ni internet. Možete pronaći što više podataka za odbranu argumenta da je COVID-19 prijetnja samo onima koji imaju zdravstvenih problema, kao što možete tvrditi da neuspjeh u cijepljenje ili nošenje maske za lice predstavlja nacionalnu prijetnju za dobrobit javnosti .
Ova polarizacija učinila je gotovo nemogućim pobijediti virus budući da polovica nacije živi pod obaveznim ograničenjima i cijepljenjima koja izgleda ne štite sve u potpunosti, dok druga polovica živi kao da je prijetnja čisto pitanje individualnog izbora.
Polovina Amerikanaca vjeruje da se krajnja ljevica koristi koronavirusom za preusmjeravanje vladinih resursa sa usluga na liberalne ciljeve, dok druga polovica vjeruje da je pandemija toliko ozbiljna da bi vlada trebala prihvatiti velikodušne programe socijalne zaštite koji će omogućiti stotinama miliona ljudi da radije ostaju kod kuće nego na poslu.
U međuvremenu, proizvođači tri velike vakcine protiv COVID-19 lagali su i uživali u astronomskom profitu od svojih seruma. Pfizer je prošle sedmice objavio da je njegova vakcina samo u prva tri mjeseca 2021. godine zaradila više od 3,5 milijardi dolara. Očekuje se da će dvije druge farmaceutske kompanije koje su razvile vakcine, Moderna i Johnson & Johnson, prijaviti slične finansijske dobitke.
Veličina profita također je potaknula sumnje javnosti da pandemiju eksploatiraju farmaceutski divovi, te pojačala teorije zavjere i strahove o tome hoće li cijepljenje imati dugoročne, nepoznate posljedice.
Na kraju, politička rasprava ometa kampanju pobijeđivanja virusa, a neki vjeruju da podjele slabe odlučnost nacije. SAD
Stavovi izraženi u članku pripadaju autoru i ne odražavaju uredničku politiku PISjournal-a.