Joram Van Klaveren
Autor je holandski političar.
PISjournal-Početkom 1990-ih objavljena je knjiga američkog politikologa Francisa Fukuyame “Kraj historije”. Prije svega, ova knjiga simbolizira zeitgeist* ranih 1990-ih. Sa završetkom Hladnog rata, svijet će ući u novu fazu u kojoj će zapadna liberalna demokratija (i ekonomija) biti jedino i vječno mjerilo stvari.
Iako postoji ogromna količina kritike o globalnoj valjanosti ove teorije, vidimo da je “opšta liberalizacija” postala uobičajena na Zapadu.
Ova činjenica je direktan rezultat sekularizacije, sve manjeg uticaja religije na lični život i šire društvo. Stari svijet, sa svojim konzervativnim moralom, koji je stoljećima bio normativan, sada je strukturno potisnut na modernom Zapadu. Čini se da se religija više ne uklapa u naraciju o Zapadu. Građani se uče da budu “slobodni” i “progresivni” i da stoga budu netolerantni prema onome što vide kao “netolerantno”.
I ovim se direktno dotičemo liberalnog paradoksa. Jer, ako moramo biti netolerantni prema onome što je netolerantno iz liberalne perspektive, može li liberalizam tolerirati bilo šta osim samog sebe? Praksa pokazuje da ne može.
Uzmite u obzir stalne kritike zapadnih zemalja na račun Katara tokom Svjetskog prvenstva zbog njegovih različitih pogleda na brak i intimnost. U teoriji, liberalni pristup bi bio prihvatanje, ali se pokazalo suprotno: u Evropi je u emisijama, novinama i radio programima bilo zgražanja o ovoj zemlji . Kompletni fudbalski timovi morali su nositi kapitenske trake u duginim bojama, a čak su i političke delegacije osjećale potrebu da daju izjavu protiv takozvane “netolerancije” ove islamske zemlje.
Tamo gdje liberalizam propovijeda opće prihvaćanje i otvorenost prema drugome, u sadašnjem kontekstu on stalno nameće drugome ono što bi trebalo biti moralno ispravno. Odstupanje od ovih “progresivnih, društvenih istina” danas znači da se često vrijeđa, osuđuje ili etiketira kao krajnje desničarsko.
Tamo gdje je Katar bio tretiran ovim novim sekularno-misionarskim stavom “vjernika bez Boga” samo mjesec dana, muslimani i u manjoj mjeri, kršćani – koji žive na Zapadu izloženi su ovoj netoleranciji 365 dana u godini. “Stare ideje i moral” o vjeri u Boga, tradicionalnoj porodici, važnosti zajednice i konzervativnom pogledu na seks morali su ustupiti mjesto progresivnim idealima. Ideali u kojima su samo ljudska bića u središtu, gdje ljudi vjeruju u društvo koje se može stvoriti, društvo u kojem se hiperindividualizam veliča, a zadovoljstvo izgleda kao najviši cilj.
Nigdje spomenuta promjena paradigme i društveni pritisak na neistomišljenike nije eksplicitnije izražen nego u takozvanom LGBT pokretu. Na kraju krajeva, u svojoj srži, ljudi se definiraju prema vlastitoj seksualnoj orijentaciji, integrirajući tako hiperindividualizam i hedonizam u svoje ličnosti. Istovremeno se prilično agresivno pokušavaju ispraviti predstavnici “starog svijeta” ili prenijeti sekularno-liberalna poruka.
Pored navedenih primjera u vezi s Katarom, vrhunskom fudbaleru Orkunu Kokcuu u Holandiji privremeno nije bilo dozvoljeno da bude kapiten tadašnjeg svog kluba Feyenoord jer nije želio da nosi duginu traku iz vjerskih razloga. U holandskoj politici, vijećniku Guleru iz progresivne zelene ljevice zaprijećeno je isključenjem od strane njegove stranke ukoliko ne bude glasao za upotrebu takozvanog “gej prelaza” (pješački prijelaz u duginim bojama).
U Holandiji postoje škole koje svake godine, na “Ljubičasti petak”, obraćaju pažnju na LGBT pitanja i raznolikost, ali u isto vrijeme eksplicitno navode da ne žele obezbijediti prostoriju za molitvu za učenike islamske vjeroispovijesti. A nedavno je avio-kompanija KLM odlučila da dozvoli samo osoblju LGBT orijentacije da radi na nekim letovima, što je naravno naišlo na otpor drugog osoblja. Međutim, KLM se nije obazirao na te prigovore. Uostalom, neko je mišljenja da bi trebali biti netolerantni prema netolerantnima.
I tako „vjernici bez Boga“ sve više određuju javni moral na Zapadu – nesputan licemjerjem i liberalnim paradoksom. Ovo su zabrinjavajuća vremena.
*Zeitgeist (njem. Zeitgeist: duh vremena), u sociologiji i filozofiji, opće intelektualno i duhovno stanje ili duhovno kretanje i ukus koji karakterizira neko vrijeme i područje.
