PISjournal – Američko Ministarstvo odbrane priprema znatno snažnije uključivanje vojnih obavještajnih, cyber i sistema umjetne inteligencije u zaštitu predstojećih izbora za Kongres. Ministar odbrane Pete Hegseth naredio je Pentagonu da koristi raspoložive napredne kapacitete kako bi identificirao, ometao i neutralizirao pokušaje stranog miješanja u američki izborni proces. Prema Axiosu, direktiva je sadržana u memorandumu od 22. septembra i uključuje značajniju ulogu američke Cyber komande i obavještajnih struktura.
Ovaj potez pokazuje koliko se američki pristup zaštiti izbora promijenio posljednjih godina. Nekada se zaštita izborne infrastrukture prvenstveno svodila na osiguravanje biračkih baza, računarskih sistema i komunikacijskih mreža od klasičnih cyber napada. Danas je prostor potencijalnih prijetnji mnogo širi i obuhvata krađu podataka, hakerske operacije, pokušaje stranog uticaja i korištenje novih tehnologija za brzo širenje manipulativnog sadržaja.
Hegsethova naredba, prema izvještajima američkih medija, predviđa koordinaciju Cyber komande, Nacionalne sigurnosne agencije (NSA) i drugih obavještajnih struktura. Pentagon tvrdi da je cilj otkrivanje aktivnosti stranih aktera i zaštita izbornog procesa, uz saradnju sa saveznim, državnim i lokalnim institucijama.
Posebno mjesto u novom pristupu pripada umjetnoj inteligenciji. Pentagon je već prethodnih mjeseci ubrzao integraciju AI tehnologije u svoje cyber operacije. Američka Cyber komanda radi na infrastrukturi koja omogućava korištenje različitih naprednih modela umjetne inteligencije, dok je američka vojska uključila velike tehnološke i cyber kompanije u razvoj automatizovanih sistema odbrane.
U teoriji, prednosti takvog pristupa su očigledne. AI sistemi mogu analizirati ogromne količine podataka mnogo brže nego ljudski analitičari. Mogu prepoznavati neuobičajene obrasce mrežnog saobraćaja, povezivati aktivnosti različitih naloga i infrastrukture, otkrivati pokušaje proboja u računarske mreže i upozoravati na koordinirane cyber operacije.
Međutim, uključivanje Pentagona i umjetne inteligencije u tako osjetljivo područje kao što su izbori otvara i niz pitanja.
Prije svega, potrebno je napraviti razliku između stranog pokušaja uticaja na javno mnijenje i stvarnog mijenjanja glasova ili izbornih rezultata. Američke institucije godinama upozoravaju na aktivnosti stranih država usmjerene na političke kampanje i javni prostor, ali to nije isto što i uspješna manipulacija samom izbornom infrastrukturom.
Zajednički izvještaj američkog Ministarstva pravde i Ministarstva domovinske sigurnosti o izborima 2022. zaključio je da nije pronađen dokaz da je neki akter povezan sa stranom vladom materijalno uticao na sigurnost ili integritet izborne infrastrukture. Zabilježene su cyber aktivnosti povezane, između ostalog, s proruskim haktivistima i akterima za koje se sumnjalo da su povezani s Kinom, ali nije pronađen dokaz da su te aktivnosti promijenile glasove, spriječile glasanje ili poremetile prebrojavanje i prenošenje rezultata.
Slična ocjena stigla je i nakon predsjedničkih izbora 2024. godine. Tadašnja direktorica Agencije za cyber sigurnost i sigurnost infrastrukture (CISA) Jen Easterly saopćila je da nije bilo dokaza o zlonamjernim aktivnostima koje su imale materijalan uticaj na sigurnost ili integritet izborne infrastrukture.
To, međutim, ne znači da strani pokušaji uticaja ne postoje. Američke službe već godinama prate cyber i informacijske operacije povezane s različitim državama. Cyber komanda i NSA, primjerice, još su tokom izbora 2018. provodile operacije usmjerene na ometanje stranih aktivnosti za koje su američke vlasti smatrale da predstavljaju pokušaj podrivanja izbornog procesa.
Nova dimenzija sada je mnogo intenzivnije korištenje umjetne inteligencije.
Upravo tu nastaje jedno od najosjetljivijih pitanja: koliko se procjenama AI sistema može vjerovati kada se koriste u politički osjetljivom okruženju?
Algoritmi mogu obraditi ogromnu količinu informacija, ali rezultat zavisi od podataka, modela i kriterija prema kojima sistem procjenjuje šta predstavlja prijetnju. Pogrešno označavanje legitimne političke aktivnosti kao koordinirane strane operacije moglo bi imati ozbiljne posljedice, posebno ako odluke donesene na osnovu takvih procjena nisu dovoljno transparentne ili podložne nezavisnoj provjeri.
Zbog toga se pitanje ne svodi samo na to može li umjetna inteligencija pomoći u otkrivanju cyber napada. Jednako je važno utvrditi ko određuje granicu između legitimnog političkog govora, propagande, dezinformacija i operacije koju vodi strana država.
Istovremeno raste i povezanost Pentagona s privatnim AI sektorom. Ministarstvo odbrane posljednjih godina sve više uključuje komercijalne modele i tehnološke kompanije u svoje sisteme. Američka vojska je, između ostalog, organizovala vježbe i konsultacije s kompanijama iz sektora umjetne inteligencije i cyber sigurnosti kako bi razvila automatizovane odbrambene kapacitete.
Time privatne tehnološke kompanije postaju sve važniji dio infrastrukture nacionalne sigurnosti, što istovremeno otvara pitanja odgovornosti, nadzora i granica njihove uloge.
Hegsethova odluka zato predstavlja više od još jedne mjere cyber sigurnosti. Ona pokazuje da se umjetna inteligencija ubrzano seli iz eksperimentalne faze u samo središte američkog sigurnosnog aparata.
Predstojeći izbori mogli bi tako postati jedan od važnijih testova novog modela u kojem se tradicionalne obavještajne metode, vojni cyber kapaciteti i umjetna inteligencija koriste zajedno. Ključno pitanje neće biti samo koliko će takav sistem biti efikasan u otkrivanju stvarnih stranih prijetnji, nego i koliko će postojati jasni mehanizmi nadzora koji sprečavaju da tehnološki alati namijenjeni zaštiti izbornog procesa postanu izvor novih političkih i institucionalnih sporova.
Ekskluzivno PISjournal
