PISjournal – Demonstracije, antivladini slogani, razbijeni izlozi, demoliranje ulica i restorana, ispaljivanje suzavaca, dim, preko stotinu povrijeđenih policajaca, preko stotinu uhapšenih demonstranata širom zemlje, zatvorene škole, blokirane ulice, ugrožena proizvodnja struje. Ovako izgleda Francuska ovih dana. Naime već je četvrta sedmica kako traju protesti u ovoj evropskoj zemlji. Zašto? penziona penziona
Razlog su reforme. Naime, francuska vlada je odlučila da sprovede reforme u penzionom sistemu. Te reforme uključuju podizanje starosne dobi za odlazak u penziju sa 62 na 64 godine kao i najmanje 43 godine rada da bi se ostvarilo pravo na punu penziju.
Zapravo, ovi protesti nisu nešto što je buknulo ovih dana. Oni traju još od januara, a sami prijedlog za podizanje starosne dobi započet je prošle godine.
Inače, reforme penzionog sistema su bile dio Makronove politike tokom izborne kampanje 2017. godine, međutim, one nisu odmah sprovedene, a zbog izbijanja pandemije Covid-19, one su bile odgođene.
U to vrijeme, podizanje starosne dobi nije bilo dio ovih reformi, to je došlo kasnije. U televizijskom intervjuu, 26. oktobra 2022. godine, Makron je rekao da će se u sklopu provođenja reformi u penzionom sistemu 2023. godine podići starosna dob za odlazak u penziju. Detalji te reforme su trebali biti objavljeni 15. decembra 2022. godine, ali je zbog izbora novih lidera u strankama Zeleni i Republikanci objava detalja pomjerena na 10. januar 2023. godine.
Početkom 2023. godine premijerka Borne je rekla da će prijedlog biti dat Parlamentu na razmatranje početkom februara.
Međutim, Borne i Makron su pokušali iskoristiti član 49.3 u francuskom Ustavu koji daje pravo Vladi da usvoji zakon bez odobrenja Parlamenta. Dvije stranke, nezavisna grupa Liot i partija Nacionalni skup (RN), podnijele su zahtjev u Parlamentu da se izglasa nepovjerenje Vladi zbog pokušaja Makrona da iskoristi gore spomenuti član Ustava. Međutim, u ponedjeljak ove sedmice francuski poslanici odbacili su prijedloge za izglasavanje nepovjerenja Vladi, što je dovelo do usvajanja kontroverznog plana penzione reforme.
Odbijanje prijedloga znači da je nacrt zakona usvojen.
Zašto reforma?
Vlada svoje argumente zasniva na izvještaju stručne komisije koju je naručila ona sama. Shodno tome, rashodi za penzije u 2032. bi bili do 14,7 % BDP-a, a ne sadašnjih 13,8 procenata. Mnogi ekonomisti zato smatraju da je ispravno pooštravanje minimalne starosne granice za odlazak u penziju – pa i zbog demografskog razvoja.
„Godine 1950. četiri radnika su finansirala jednog penzionera, 2000. su bila samo dva, a 2040. će biti samo 1,3. To više neće biti održivo“, kaže Žan-Mark Danijel, profesor emeritus ekonomije na Poslovnoj školi ESCP u Parizu. „Jedini razlog zašto penzioni sistem nije u minusu je to što država, između ostalog, plaća i penzije državnim službenicima. Da to nisu uradili, nastao bi minus od 30 milijardi eura.”
Do sada je u Francuskoj bio jako mali procenat zaposlenog starog stanovništva.Prema nekin izvještajima to je u procentima iznosilo okok 33% za razliku od nekih drugih evropskih država,naprimjer Švedska ili Njemačka gdje je raj procenat mnogo viši ,oko 61%.Stoga bi podizanje starosne dobi za odlazak u penziju podiglo procenat zaposlenosti kod starog stanovništva.
Također,minimalna penzija bi bila povećana. Makron planira da podigne minimalnu penziju za oko 100 eura, na oko 1.200 eura mjesečno.
Historija penzionih reformi u Francuskoj
Francuski penzioni sistem je u suštini zasnovan na dva sistema kojima se upravlja putem pay-as-you-go aranžmana prema kojem penzije postojećeg penzionisanog stanovništva isplaćuju radnici koji trenutno doprinose sistemu. Postoji, prije svega, osnovni režim, „opći režim“, koji pokriva gotovo sve zaposlene radnike (sa posebnim režimom koji pokriva državne službenike) i njime upravlja država; ovaj aranžman koegzistira sa dva, obavezna, komplementarna režima kojima upravljaju socijalni partneri. Socijalni partneri su termin koji se općenito koristi u Evropi za predstavnike uprave i radnika (organizacije poslodavaca i sindikata), a u nekim kontekstima i javne vlasti, koji se bave socijalnim dijalogom. Fondovski režimi ili šeme penzione štednje igraju relativno marginalnu ulogu.
Prva penziona reforma desila se 1993. godine.Nju je usvojila konzervativna vlada i to je bila reforma koja se uglavnom bavila „općim režimom” koji je pokrivao sve zaposlene u privatnom sektoru. Reforma se uglavnom zasnivala na sljedeće tri promjene:
- Staž potreban za dobijanje pune penzije postepeno je povećan sa 37,5 na 40 godina.
2. Prosječna referentna plata za potrebe obračuna starosne penzije trebala se postepeno obračunavati tokom 25 najboljih godina, a ne više 10 najboljih godina.
3. Godišnje usklađivanje penzija zasnivalo se na indeksu potrošačkih cijena, a ne više na općim kretanjima plata.
Konzervativna vlada je 2003. godine pokrenula još jednu reformu svih penzija sa izuzetkom posebnih režima, odnosno onih koji pokrivaju zaposlene u određenim javnim službama. Ovom prilikom glavne mjere su bile sljedeće:
- Postepeno usklađivanje staža državnih službenika sa stažom zaposlenih u privatnom sektoru (od 37,5 do 40 godina).
2. Postepeno produžavanje perioda doprinosa za sve kako bi do 2012. godine dostiglo 41 godinu.
3. Stvaranje mehanizma odšteta koji podrazumijeva smanjenje prava na penziju licima koja se penzionišu bez doprinosa za potreban broj godina.
4. Uvođenje bonus mehanizma koji podrazumijeva povećanje prava na penziju licima koja nastavljaju da rade duže od potrebnog broja godina.
5. Stvaranje aranžmana prijevremenog odlaska koji daje pravo osobama koje su započele rad u dobi od 14 do 16 godina i dale su doprinos potrebnom broju godina (za svoju generaciju) da odu u penziju prije 60. godine života.
6. Indeksiranje penzija državnih službenika u skladu sa cijenama, a ne više sa službeničkim „bodom“ koji se koristi za obračun plata državnih službenika.
7. Stvaranje poticaja za pridruživanje šemama penzione štednje.
Nakon ove reforme, koja je takođe imala za cilj da spasi sistem, 2008. godine, još uvijek pod konzervativnom vladom, uslijedila je reforma posebnih režima, odnosno onih koji obuhvataju zaposlene u određenim ustanovama javnih službi. Ovi režimi, za koje se smatralo da su zapali u prekomjerni deficit, postali su predmet gore navedenih mjera povećanja perioda doprinosa na 40 godina, mehanizama odricanja i bonusa, te indeksacije u skladu sa kretanjima cijena.
Konzervativna vlada je 2010. godine pokrenula još jednu reformu penzionisanja.Ova reforma je predviđala povećanje zakonske starosne granice za odlazak u penziju na 62 godine i to se odnosilo na sve zaposlene radnike, bilo da su zaposleni u javnom sektoru, privatnom sektoru ili pod posebnim režimima.
Dolazak na vlast socijalističke vlade donio je malo promjena i nova reforma je usvojena 2013. godine. Za razliku od prethodnih reformi, ova je bila usmjerena na doprinose radnika i poslodavaca koji su trebali porasti za 0,15 poena u 2014. godini i za 0,05 poena u 2015, 2016 i 2017. godini, što čini ukupan porast od 0,3 boda. Iako je vlada odbila da podigne starosnu granicu za odlazak u penziju, period doprinosa za pravo na punu penziju trebalo je da se povećava za jednu četvrtinu svake tri godine kako bi dostigao 43 godine do 2035. godine.
Krajem 2015. godine socijalni partneri su prilagodili komplementarne režime penzionisanja u skladu sa reformom penzionisanja iz 2013. godine. U tom kontekstu po prvi put je usvojen sistem podsticaja koji je osmišljen da podstakne radnike da produže svoj radni vijek.
Vlada je u jesen 2018. započela onlajn konsultacije o budućoj reformi penzionog sistema. Paralelno, započeo je proces konsultacija sa socijalnim partnerima. Prema riječima visokog komesara kojeg je vlada zadužila da pokrene konsultacije, penzioni sistem je ostao organizovan na kolektivnoj osnovi. U okviru javnih konsultacija, građani su takođe pozvani da učestvuju u nizu regionalnih radionica na kojima će se procijeniti uticaj odluka koje će biti donesene u 2019. godini. Većina od 3000 osoba koje su učestvovale bila je za jedinstveni penzijski plan ili zajedničku osnovu dopunjenu nekim specifičnostima u vezi sa profesionalnim statusom. Istraživanje je pokazalo da je većina podržava planove prijevremenog penzionisanja, posebno za radnike koji ulaze na tržište rada veoma mladi.
Međutim došla je na red nova reforma koja je Francuskoj donijela buran početak 2023. godine. Protestvovao narod ili ne, reforme će se sprovesti, a šta će običnom čovjeku donijeti, ostaje da vidimo.
Ekskluzivno PISjournal
