PISjournalČelnik organizacije Pokret za pismenost izjavio je da je nakon Islamske revolucije 1979., stopa pismenosti među ženama porasla  2,5 puta.

“U proteklih 45 godina, 11 miliona žena, uključujući 800.000 zatvorenica, opismenjeno je”, rekao je Abdolreza Fooladvand, a prenosi ISNA.

Ističući značaj pismenosti za razvoj zemlje, Fooladvand je rekao da je od iranske 1355. godine (mart 1976-1977.) stopa pismenosti porasla sa 47,5 posto na 97 posto u današnje vrijeme, što je značajno i na nacionalnom i globalnom nivou. 

Zvaničnik je dalje rekao da pismenost nije samo čitanje i pisanje već se odnosi i na vještine koje omogućavaju pojedincima da efikasno rješavaju svoje probleme i naprave pozitivne promjene u sebi u različitim situacijama.

Osvrćući se na reviziju statuta Organizacije pokreta za pismenost u Sedmom nacionalnom razvojnom programu (2023-2027), Fooladvand je rekao da je, prema revidiranom izdanju, osim iskorenjivanja nepismenosti, Organizacija pokreta za pismenost u obavezi da promoviše javnu pismenost, doživotnu i kontinuiranu učenje i odgovaranje na individualne i društvene potrebe društva.

” Osim svoje konvencionalne definicije, pismenost bi trebala uključivati ​​nove koncepte kao i stvarne potrebe društva. Zbog toga organizacija Pokret za pismenost planira da obrazovanje prilagodi individualnim i društvenim potrebama i nakon implementacije, program će igrati ključnu ulogu u podsticanju javne pismenosti i postizanju ciljeva održivog razvoja,” naglasio je Fooladvand.

Porast broja pismenih, obrazovanih žena

Neosporno je poboljšanje položaja žena u društvu i njihovog prisustva u raznim oblastima, posebno u naučnim i akademskim oblastima, nakon pobjede Islamske revolucije.

Obrazovanje žena je najbolji način za razvoj, rast i poboljšanje kulturno-ekonomskog statusa. Obrazovanje, posebno univerzitetsko, jedan je od bitnih faktora razvoja svake zemlje i svaki čovjek ima pravo da se obrazuje. Žene kao dio društva nisu izuzete od ovog prava.

Uspostavom Islamske Republike Iran nakon Islamske revolucije u februaru 1979. godine    (zbacivanjem dinastije Pahlavi (1925-1979), pojavio se niz temeljnih promjena i razvoja u društvenom sistemu zemlje, uključujući i obrazovanje žena.

Prema članu 20. Ustava Islamske Republike Iran, sva ljudska bića bez obzira na spol su jednaka u ljudskim, političkim, ekonomskim, socijalnim i kulturnim pravima.

Štaviše, član 21 posebno naglašava potrebu za zaštitom ženskih prava proklamujući da svako treba da poštuje ženska prava. U njemu se navodi da je zaštita ovih prava jedna od odgovornosti administracije i vladinih organizacija u zemlji.

Pored temeljnih politika i dokumenata u vezi sa obrazovanjem žena u Iranu, visoki zvaničnici Islamske Republike uvijek su u svojim govorima isticali neophodnost obezbjeđivanja infrastrukture i mogućnosti za razvoj žena u njihovom individualnom i društvenom životu.

Vođa Islamske revolucije ajatollah Sejjid Ali Hamenei u jednom od svojih govora o statusu žena rekao je: „Žene igraju ulogu u društvenim, političkim, naučnim i ekonomskim aktivnostima. Sa stanovišta islama, polje ženskog naučnog, ekonomskog i političkog djelovanja je potpuno otvoreno. Ako neko na osnovu nekog navodno islamskog gledišta pokuša lišiti žene bavljenja naučnim radom i ekonomskim, političkim i društvenim nastojanjima, postupio je protivno božanskoj odredbi. Žene mogu učestvovati u različitim aktivnostima koliko im to dozvoljavaju fizičke sposobnosti i potrebe. Mogu se baviti ekonomskim, političkim i društvenim aktivnostima koliko god mogu.Islamski zakon nije protiv toga. Naravno, pošto su žene delikatnije u pogledu fizičke snage, imaju određena ograničenja.” (18. septembar 1996.)

Promocija pismenosti žena je nesumnjivo jedno od najznačajnijih dostignuća nakon Islamske revolucije.

Prema vjersko-političkim vođama, vjeruje se da žena u Iranu može biti i tradicionalna i moderna u isto vrijeme; ovo je usađeno u obrazovanje koje dobijaju. To znači da je centralna uloga žene u kući, brizi o djeci, njihovoj porodici i kućnim obavezama, a istovremeno može biti dio društvenog svijeta i kreirati javni život ne narušavajući nikakav društveni položaj njene porodice.

“Po mom mišljenju, glavno pitanje – ili recimo jedno od glavnih – je pitanje kuće i porodice. Osnova problema je sigurnost žena i mogućnosti u porodičnom okruženju, a njihovo vođenje doma je za kultiviranje njihovih talenata. Ništa ih ne smije spriječiti da uče, čitaju i pišu. Naravno, to se odnosi na one žene koje takve stvari zanimaju. Treba im pripremiti teren za izvršavanje ovih zadataka”, rekao je Hamenei. 

Posebna pažnja prema ženama, posebno u pogledu njihovog naučnog i akademskog života, dovela je do vidljivih i značajnih promjena u razvoju njihovog individualnog, društvenog i naučnog života u Iranu nakon Islamske revolucije.

Tokom ovih godina, žene su pronašle priliku za eksponencijalni rast na svim nivoima visokog obrazovanja, dok su takve mogućnosti izostajale u Pahlavijevom režimu. U osnovi, monarhijski sistem u Iranu usvojio je plitak pogled na žene i gledao na njih kao na robu u društvu.

U post-islamskoj revoluciji stvoren je teren da više djevojaka upiše univerzitete i studira u visokoškolskim centrima.

Pored povećanog pristupa akademskom i naučnom okruženju, situacija žena se značajno poboljšala u smislu raznolikosti akademskih oblasti koje su im dostupne. Žene su postigle relativnu ravnopravnost sa muškarcima u različitim oblastima studija, a čak su ih i pretekle u određenim oblastima.

Danas su univerziteti u Iranu preplavljeni studenticama. Stopa pismenosti žena u zemlji među najboljima je na svijetu. Gotovo 60 posto svih studenata danas su žene. Procenat žena u visokom obrazovanju porastao je skoro 21 put od Islamske revolucije.

Izvor