PISjournalDana 7. oktobra počeo je rat na okupiranim palestinskim teritorijama. Hamas je zarobio veliki broj izraelskih civila dok je IDF (Izraelske oružane snage) svakodnevnim bombardovanjem i granatiranjem ubio više od 14.000 civila i uništio svu bitnu infrastrukturu u Gazi.

Također, time je izazvao i ogromnu humanitarnu krizu. Iako rat traje više od mjesec dana i ne naziru se znakovi skorog završetka, na snazi je kratkotrjano primirje, predah, kako bi se obavila razmjena – izraelski taoci za palestinske zatvorenike.

Hamas je oslobodio 13 izraelskih državljana, a iz izraelskih zatvora pušteno je 39 Palestinaca. Neki od njih su odvedeni u zatvor još dok su bili djeca. Jedan od njih je i Ahmed Manasra. Odveden je u zatvor kada je imao 13 godina, a pušten je tek sada u veoma lošem zdravstvenom stanju koje je nastalo kao posljedica nehumanog tretmana u izraelskom zatvoru. Ahmed Manasra je samo jedna u nizu veoma tužnih priča i sudbina Palestinaca.

S druge strane, oslobođenim Izraelcima su njihove vlasti zabranile kontakt sa medijima. Razlog je svima jasan; mogli bi ispričati nešto pozitivno o Hamasu, a to cionistički režim ne želi jer bi mu se tako srušila propaganda koju pažljivo gaji već godinama.

No, ipak, u javnosti je procurilo pismo Izraelke Danielle Aloni koja je bila u rukama boraca Hamasa zajedno sa svojom petogodišnjom kćerkom Emilijom. Dana 24. novembra puštene su na slobodu. Prije odlaska iz Gaze, uručila je pismo zahvalnice koje prenosimo u nastavku teksta:

Generalima koji su me pratili posljednjih sedmica, čini se da ćemo se sutra rastati, ali od srca vam zahvaljujem na vašoj izuzetnoj humanosti prema mojoj kćerki Emiliji.

Bili ste joj kao roditelji, pozivali ste je kod sebe kad god je poželjela. Ona priznaje da osjeća kao da ste svi vi njeni prijatelji, ne samo prijatelji, već zaista voljeni i dobri ljudi.

Hvala vam, hvala vam, hvala vam za sve one sate koje ste proveli u brizi za nas.

Hvala vam što ste bili strpljivi s njom i davali joj slatkiše, voće i sve što je bilo dostupno.

Djeca ne bi trebalo da budu u zatočeništvu, ali zahvaljujući vama i drugim ljubaznim ljudima koje smo sreli na putu, moja ćerka se osjećala kao kraljica u Gazi…

Općenito, priznaje da se osjeća kao da je centar svijeta. Na našem dugom putu nije srela nikog, od vojnika do oficira, ko se prema njoj nije ophodio s blagošću, ljubavlju i pažnjom.

Zauvijek ću biti zahvalna jer nije otišla odavde sa doživotnom psihičkom traumom. Pamtit ću vaše ljubazno ponašanje koje ste pokazali uprkos teškoj situaciji s kojom ste se sami nosili i teškim gubicima koje ste pretrpjeli ovdje u Gazi. Voljela bih da na ovom svijetu zaista možemo da budemo dobri prijatelji.

Želim vam svima zdravlje i dobro… Zdravlje i ljubav vama i djeci vaših porodica.

Puno hvala.

Danielle i Emilija”

Sliku pisma na hebrejskom i arapskom možete vidjeti na linku ispod.

https://pbs.twimg.com/media/F_9M88sWsAAiJK-?format=jpg&name=medium

 

Ekskluzivno PISjournal

OSTAVITI ODGOVOR

Molimo unesite komentar!
Ovdje unesite svoje ime