Hamza Memišević
PISjournal – U političkoj teoriji postoji koncept zero-sum game (igra nulte sume) kada su u pitanju resursi. Trumpova administracija je ulaskom u direktan sukob s Iranom izvršila nasilnu reprioritizaciju američkih interesa.
Sjedinjene Američke Države, uprkos svom ogromnom budžetu, nemaju neiscrpne zalihe precizne municije i protivzračnih sistema. Rat s Iranom zahtijeva masovno prisustvo u Perzijskom zaljevu, što je direktno isisalo resurse koji su ranije bili namijenjeni istočnom krilu NATO-a.
Za Ukrajinu ovo znači prelazak iz statusa “egzistencijalnog prioriteta” u status “regionalnog problema Evrope”. Politički gledano, Trump koristi sukob s Iranom kao izgovor za ono što je oduvijek želio. Postepeno izvlačenje iz ukrajinskog rata. Njegov pristup je jednostavan. Amerika ne može braniti tuđe interese na dva kraja svijeta, u momentu kada ima svoje unutarnje, primarno ekonomske probleme.
Kada je riječ o Ukrajini, rat protiv Irana se pokazao kao strateška katastrofa. SAD su, suočene s potrebom za hitnim snabdijevanjem fronta na Bliskom istoku, počele tiho preusmjeravati resurse poput PVO sistema Patriot i artiljerijske municije dalje od Kijeva. Trumpova administracija sve otvorenije sugeriše da bi Ukrajina trebala prihvatiti “mirovnu realnost”, što je u suštini eufemizam za teritorijalne ustupke, jer Washington više nema ni političku volju ni logistički kapacitet da podržava dva intenzivna rata istovremeno.
Iako ratovi obično kratkoročno dižu rejting predsjednicima (efekt mobilizacije – okupljanja oko zastave), ovaj s Iranom ima kontraefekt zbog cijene energenata. Uticaj rata s Iranom na rejting administracije je izrazito negativan, uprkos Trumpovim pokušajima da vojne operacije predstavi kao pobjede. Glavni razlog je cijena nafte koja je zbog nestabilnosti u Hormuškom moreuzu skočila, gurajući cijenu galona benzina na nivoe koji direktno pothranjuju inflaciju.
Predstojeći izbori za Kongres, predstavljaju svojevrsni referendum o Trumpovoj doktrini “vječitog pritiska”. Demokrati su, nakon početne dezorijentisanosti, pronašli fokus u ekonomskom pacifizmu. Njihova strategija se ne bazira na odbrani Irana, već na napadu na Trumpovu nesposobnost da kontroliše globalne ekonomske posljedice svojih odluka. Demokrati su napustili apstraktne teme i fokusirali se isključivo na to koliko koštaju hljeb i benzin. Oni uspješno uokviruju rat s Iranom kao skupi luksuz koji Trump plaća novcem iz novčanika srednje klase. Čak 61% Amerikanaca se protivi daljim vojnim akcijama u Iranu. Demokrati koriste ovaj podatak da privuku neodlučne birače, od kojih preko 80% ne podržava Trumpovo vođenje ovog sukoba. Unutar same Demokratske stranke raste pritisak za preispitivanje vojne pomoći Izraelu. Ovo im pomaže da mobiliziraju mlade birače i progresivno krilo koje je bilo apatično, a sada rat vidi kao razlog za izlazak na izbore i “kažnjavanje” trenutne administracije.
Demokrati trenutno imaju prednost u ključnim “swing” distriktima u predgrađima. Ako se trend nastavi, predviđa se da će preuzeti Predstavnički dom sa marginom od 10 do 15 mjesta. To bi značilo kraj Trumpove zakonodavne dominacije i uvođenje agresivnog nadzora (oversight) nad vojnim troškovima.
Trump se nalazi u procjepu između dvije vatre unutar sopstvene partije. Tradicionalni republikanci koji podržavaju udar na Iran, ali kritikuju napuštanje Ukrajine. MAGA izolacionisti, koji podržavaju napuštanje Ukrajine, ali postaju nervozni zbog dugotrajnog rata na Bliskom istoku koji im prazni novčanike. Posebno je alarmantno za Republikansku stranku što čak i unutar njihove baze raste skepticizam prema dugotrajnom vojnom angažmanu koji iscrpljuje domaće resurse.
Trumpov lični rejting je polarizovan kao nikada do sada. Dok je njegova baza od oko 35% birača nepomična, neodlučni birači masovno bježe prema demokratama. Njegova harizma više nije dovoljna da maskira inflaciju uzrokovanu poremećajima u lancima snabdijevanja naftom. Očekivanja od midterm izbora u novembru 2026. trenutno idu na ruku demokratama. Oni drže prednost, crpeći snagu iz nezadovoljstva žena, mladih i neodlučnih birača. Glavna predikcija analitičara je da će demokrate preuzeti kontrolu nad Predstavničkim domom, što bi Trumpa u posljednje dvije godine mandata pretvorilo u političku figuru bez stvarne moći, podložnu neprestanim istragama o vođenju rata i trošenju budžeta. Borba za Senat ostaje neizvjesna, ali trendovi sugerišu da bi republikanci mogli izgubiti i tu tanku većinu ako cijene energenata ne padnu do jeseni.
Iako većina trenutnih analiza daje prednost demokratama zbog rasta cijena goriva i pada Trumpovog rejtinga na 37-41%, postoji snažan kontraargument koji ide u prilog republikancima. Republikanci grade kampanju na strahu, naglašavajući da je Iran bio na pragu nuklearnog naoružanja. Podaci iz ranijih istraživanja (poput Gallupovih) pokazuju da preko 75% Amerikanaca smatra iranski nuklearni program kritičnom prijetnjom. Ako Trump uspije u narativu da je on jedini vođa spreman da završi posao i spriječi nuklearni terorizam, on može mobilizirati bazu koja će sigurnost staviti ispred cijene benzina.
Republikanci planiraju da skrenu pažnju s Irana na unutrašnju sigurnost. Ankete pokazuju da Trump i dalje ima bolji rejting od Demokrata kada su u pitanju imigracija i suzbijanje kriminala. Ako kampanja postane bitka za sigurnost kod kuće i snagu u inostranstvu, republikanci bi mogli zadržati Senat i minimizirati gubitke u Domu.
Ako analiziramo podatke i povijesne obrasce, izbori 2026. godine će vjerovatno rezultirati podijeljenom vladom. Demokrati uzimaju Dom, republikanci zadržavaju Senat minimalnom većinom. Rezultat toga mogla bi biti potpuna blokada. Trump neće moći dobiti dodatna sredstva ni za rat s Iranom ni za bilo kakve nove inicijative. Ovo će prisiliti administraciju na pregovore s Teheranom, ne iz pozicije želje, već iz pozicije finansijske iznemoglosti.
Ako Kongres postane “plav”, Ukrajina bi mogla dobiti novi paket pomoći kao kontratežu Trumpovoj politici, ali to će biti predmet teške političke trgovine. Za Ukrajinu, ovo bi moglo donijeti kratkotrajnu slamku spasa jer bi plavi Kongres koristio vojnu pomoć Kijevu kao polugu za ucjenu Trumpa.
Rat s Iranom je zaustavio ukrajinski momentum i gurnuo Trumpa u defanzivu na domaćem terenu. Umjesto da bude “veliki pobjednik”, on se sada bori da dokaže da njegova vanjska politika nije direktan uzrok osiromašenja američke srednje klase. Midterm izbori će biti kazna ili nagrada za taj rizik, a trenutni pokazatelji sugerišu da su Amerikanci bliži opciji da “povuku kočnicu”.
Ishod izbora u novembru mogao bi označiti kraj ere nesputane Trumpove vlasti i prisiliti SAD na bolno povlačenje s nekog od globalnih frontova, pri čemu Ukrajina trenutno izgleda kao najizglednija žrtva.
Ako Demokrati pobijede, to neće biti samo zbog njihove ideologije, već zbog želje Amerikanaca da uspostave promjene u vanjskoj politici koja se čini nepredvidivom.
S druge strane, ako Trump uspije prebroditi ovaj talas nezadovoljstva, on će dobiti mandat ne samo da završi obračun s Iranom, već i da trajno redefiniše NATO, stavljajući tačku na američku ulogu svjetskog policajca na način koji bi Kijev ostavio potpuno izolovan u najkritičnijem trenutku od početka ruske agresije.
Ekskluzivno PISjournal
