PISjournal – Šesti parlamentarni izbori u Iraku nakon pada režima Baas održani su 11. novembra 2025. – na datum koji je ranije utvrđen – bez ikakvih problema.
Povećanje izlaznosti bilo je jedna od najistaknutijih karakteristika ovih izbora. Izlaznost je dostigla 56,11 posto, dok je na prethodnim izborima iznosila oko 42 posto. Masovan odziv birača bio je suprotan trendu posljednjih izbornih ciklusa.
Ako pogledamo ranije izbore, od 2005. do 2021. izlaznost je imala silaznu putanju i sa 70 posto u prvom ciklusu pala je na oko 42 posto u petom, dok se ovaj put trend preokrenuo i porastao za oko 14 posto.
U tom smislu treba naglasiti da izlazak više od polovine birača predstavlja svojevrsno davanje legitimiteta novom političkom sistemu Iraka, koji sada ima 22 godine.
S druge strane, suprotno onome što su tvrdili neki mediji, uključujući i iranske, koji su predviđali da se izbori neće održati na vrijeme, irački izbori održani su u potpunoj smirenosti i sigurnosti, bez ikakvih sigurnosnih, vojnih, političkih ili društvenih incidenata, i to upravo na zakazani datum, te su protekli dostojanstveno i s minimalnim tenzijama.
Još jedna važna tačka ovih izbora bila je neuspjeh Muktade al-Sadra u bojkotu izbora i njegov intenzivan pokušaj da spriječi građane da izađu na birališta. Višemjesečna tvrdnja Sadra da će ovi izbori propasti i da se bez njegovog prisustva – s obzirom na to da ih je bojkotirao – neće održati, te njegova stalna nastojanja da prikaže kako će bez njegovog pokreta šiiti biti oštećeni i izgubiti dio parlamentarne zastupljenosti, pokazala se neutemeljenom i samo propagandnom bukom bez ikakvog oslonca u realnosti.
Sadrovi pokušaji nastavili su se i prije dana izbora, i na sam dan izbora i nakon njega, kroz sveobuhvatnu propagandu bojkota u saopćenjima, porukama i čak pozivima da ljudi ostanu kod kuće povodom Dana porodice. Čak je i na sam dan izbora objavio poruku: „Ostanite kod kuće i čekajte naredbe!“ Mislio je da takvim populističkim i provokativnim porukama može direktno uticati na izborni proces i privući pažnju.
Međutim, izbori su održani uz visoku izlaznost, čime se razotkrio stvarni politički domet Muktade al-Sadra. Također se pokazalo da bojkot nije imao nikakav uticaj na tok izbora ni na broj šiitskih mandata. Naprotiv, zabilježen je porast izlaznosti među šiitskim biračima i drugim društvenim grupama u Iraku.
Broj mandata šiitskih koalicija porastao je na 189, što je više nego u prethodnom sazivu, kada su držali 183 od ukupno 329 mjesta.
Još jedan važan element ovih izbora bilo je pojavljivanje novog fenomena koji ukazuje na promjenu političke paradigme u zemlji.
U oblastima s mješovitim šiitskim, sunitskim i kurdskim stanovništvom, poput Bagdada, Ninive, Dijalje, pa čak i Salahudina, dogodila se situacija bez presedana. Ranije su u ovim oblastima uglavnom pobjeđivale sunitske liste, ali se ovaj put desilo suprotno: u provinciji Salahudin, s većinskim sunitskim stanovništvom, prva je bila šiitska lista; u provinciji Niniva s centrom u Mosulu, gdje većinu čine sunitski Arapi, najviše glasova osvojila je kurdska lista; a u Bagdadu, gdje su pojedini stručnjaci bili uvjereni da će prvu poziciju osvojiti lista Mohameda al-Halbusija – te da će zbog Sadrova bojkota šiitski glasovi biti rasuti – desilo se suprotno: šiiti su osvojili 15 mandata i zauzeli prvo mjesto, dok je lista Takaddum pod vodstvom Halbusija završila druga, s jasnom razlikom.
Još jedna značajna tačka jeste poboljšanje pozicije Koordinacionog okvira u novom parlamentu. Dok je u prethodnom sazivu Koordinacioni okvir imao 123 mandata i dodatnih 50 mandata u savezu sa tešrinitima (sekularistima) i pojedinim nezavisnim zastupnicima, u novom sazivu uspio je samostalno, bez njih, osvojiti 183 mandata. Zanimljivo je da neke sekularne liste, poput Alternative pod vodstvom Adnana al-Zurufija, nisu osvojile nijedan mandat.
Još jedan faktor koji utiče na politički proces u Iraku jeste činjenica da razlike u broju mandata među koalicijama – bilo šiitskim, sunitskim ili kurdskim – nisu velike, za razliku od ranijih izbora, kada je prva koalicija imala gotovo dvostruko više mandata od sljedeće. To sada onemogućava dominaciju jedne političke struje i nametanje njene volje. Drugim riječima, sve pobjedničke koalicije i stranke sada su primorane sjesti za isti sto, pregovarati i međusobno uvažavati pozicije, jer su upućene jedne na druge u procesu formiranja vlade.
Još jedna važna činjenica jeste da broj mandata koalicija ne odražava stvarnu strukturu buduće iračke vlade, jer se većina koalicija sastoji od više stranaka.
Velike koalicije poput Koalicije obnove i razvoja pod vodstvom Mohameda Šija’ al-Sudanija ili Pravne države pod vodstvom Nurija al-Malikija, kao i dio mandata liste Asaib Ahl al-Haq pod vodstvom Qaisa Khazalija, sačinjeni su od niza stranaka. Neke od njih okupljaju i po jedanaest stranaka. To povećava mogućnost prekomponiranja i raspada koalicija radi sticanja većih stranačkih interesa.
Također, u procesu formiranja vlade ove koalicije ne mogu imati potpunu kontrolu, jer upravo same stranke – u skladu s brojem mandata i osvojenih glasova – zahtijevaju svoj prostor i uticaj u vladi. U koalicijama poput Pravne države ili Obnove i razvoja, neke stranke osvojile su značajan broj mandata.
Primjerice, unutar koalicije Obnova i razvoj, pokret pod vodstvom Faliha Fayyada ima 10 mandata, dok pokret pod vodstvom Ahmeda al-Assadija, aktuelnog ministra rada, koji je u savez sa al-Sudanijem ušao pod nazivom „Usluge“, ima 5 mandata. Stranka Fazilet, koja je dio koalicije Pravna država pod vodstvom Nurija al-Malikija, osvojila je 14 mandata. Treba naglasiti da Fazilet ne djeluje pod kontrolom Malikija i da je samostalna organizacija sa vlastitom hijerarhijom i odlukama. Maliki stoga ne može zanemariti njihove interese i mandate kako bi pregovarao u korist svoje stranke Dava, jer Fazilet s ovim brojem mandata traži i svoje mjesto u vladi.
Također, Abu Ala’ al-Walai ili stranka Bašair pod vodstvom Yasera al-Malikija osvojili su mandate samostalno, pa se čak kaže da Maliki lično ima samo jedan mandat – svoj vlastiti. Drugim riječima, nijedan drugi mandat Koalicije pravne države ne pripada stranci Dava. U listi koalicije Obšer ili Iračkog Visokog vijeća, kadrovi tog vijeća također nisu osvojili nijedan od četiri mandata.
Dakle, u ovom izbornom ciklusu presudan faktor nisu koalicije, već broj mandata pojedinačnih stranaka i njihova politička težina u procesu formiranja vlade.
Još jedan neobičan i dosad neviđen detalj ovih izbora jeste da su nakon objave rezultata neki pobjednički kandidati objavili saopćenja tvrdeći da su njihova imena uvrštena u neke liste iako to uopće nije bilo istina, ili da su se pojedina imena našla na dvije različite liste, što je također bilo netačno.
Stoga ćemo u budućnosti svjedočiti novom modelu upravljanja državom u Iraku. Isto tako, i parlamentarni politički proces bit će drugačiji. S druge strane, politički akteri koji su ranije imali dubok uticaj na irački politički tok sada su oslabljeni, što može oblikovati novi put političke budućnosti Iraka.
Ekskluzivno PISjournal
