PISjournal–Pojam suverenosti izveden je od latinske riječi superanus (najviši),što znači vrhovni kao sinonim monopola državne prinude.Suverenost se u teoriji različito određuje.
Jedno određenje suverenosti glasi da je to pravna karakteristika državne vlasti.U vezi s tim određenjem država se poima kao jedna pravna ličnost,čijoj su volji potčinjeni svi oni koji se u njezinoj oblasti nalaze i nad kojima ona ima pravo zapovijedanja.Na osnovu tog prava,ona propisuje jedan pravni poredak koji je obavezan kako za njezine građane tako i za njezine organe.
S ciljem ostvarivanja pravnog poretka,u krajnjem slučaju,ona može upotrijebiti i prinudna sredstva.Pogrešno se mnogima čini da je državna prinuda najviši izraz državne vlasti,jer ti organi dolaze u neposredni dodir sa pojedincima.Ustvari,državna prinuda nije najviši izraz pravne moći države.Kao najviši izraz pravne moći države ne treba uzimati upotrebu prinudnih sredstava nego propisivanje pravnog poretka.
Iz toga proizlazi da suverenost znači da država sama propisuje svoj pravni poredak.Ali,jedni tvrde da je suverenost „skup njezinih atribucija“,odnosno kompetencija,nadležnosti ili prava i dužnosti države.Drugi smatraju da je suverenost „jedno svojstvo državne vlasti“.Treći odbacuju teoriju o pravnoj ličnosti države,s kojom odbacuju i teoriju o državnoj suverenosti.
Međutim sam pojam suverenosti sadrži u sebi sljedeće karakteristike:
1. da je ona najviša na državnoj teritoriji
2. da je nezavisna u državnim granicama
3. da ona stoji nad svim drugim u državnoj teritoriji
4. da je „neograničena“ tako i „nedjeljiva“.
Ali ako se državna vlast karakteriše time što je u granicama svoje oblasti najviša,onda bi se to državno svojstvo moglo nazvati suverenost.Državna vlast nije jedina vlast,ona je samo najviša vlast na državnoj teritoriji.Pored države mogu postojati i druge javno pravne ličnosti s pravom zapovijedanja i prinudnim sredstvima.
Naprimjer,federalne jedinice,regije,oblasti,kantoni,općine i dr.Ali sve te javne pravne ličnosti su subordinirane državi.Nijedna od njih nije koordinirana sa državom.Pravo zapovijedanja koje one imaju,osniva se na pravnom poretku države koja je jedina izvorna javno-pravna ličnost.
U teoriji postoji kontroverzno učenje koje se sastoji u shvatanju države kao pravnog lica,to jeste subjekta prava i dužnosti.čime s epostavlja osnova svake državno pravne konstrukcije i suštinski izjednačava pravno lice sa fiičkim licem i učenje potpuno nespojivo sa ovim učenjem koje vrši identifikaciju države i pravnog poretka.
U nauci su zastupljena različita mišljenja o pripadnosti suverenosti.Tako se tvrdi da postoje: 1. državna suverenost,2. narodna suverenost i 3. pravna suverenost.
1. Teorija državne suverenosti polazi od suverenosti kao jednog svojstva državne vlasti (ili bitnog svojstva državne vlasti).U vezi ove teorije tvrdi se da država svoju valst ne vrši neposredno nego preko fizičkih lica koja joj služe kao organi.U modernoj državi,gdje je izvršena podjela vlasti na zakonodavnu,sudsku i izvršnu ,suverena vlast pripada zakonodavnim organima.Sudski i izvršni organi primjenjuju suverenu volju ali je ne stvaraju.Ovu volju stvaraju zakonodavni organi te se zobg toga tvrdi da je država suverena u svojoj volji kao zakonodavna vlast kada propisuje pravni poredak.Ali subjekt suverene vlasti uvijek ostaje država jer zakonodavni organi vrše vlast kao jedno pravo koje ne pripada njima već jednoj višoj ličnosti nego što je njihova,državnoj ličnosti.
2. Narodna suverenost,nasuprot državnoj suverenosti,tvrdi da suverenost pripada narodu a ne državi.Međutim sporno je pitanje šta treba razum jeti pod pojmom narod?Ako se narod shvati u pravnom značenju kao skup ljudi ujedinjenih istom državnom vlašću,dolazi do jasnog zaključka da su narod i država jedno te isto.Odnosno država to je narod .Ako se narod u državi tako shvati onda između državne suverenosti i narodne suverenosti nema više razlike.
3.Pravna suverenost se javlja u državno-pravnoj literaturi a kojom se nastoji potisnuti pojam državne suverenosti,kao što je ovom potisnut pojam narodne suverenosti u vezi pravne suverenosti,tvrdi se da u pravnom smislu državna vlast ne može ničim biti ograničena pa ni pravnim poretkom koji se shvata kao izraz njezine vlastite volje.Međutim ,pravo pretpostavlja da su sve volje dovedene u granice pravnog poretka.Pritom dopustiti bilo čijoj volji,pa i samoj državnoj,da bude van granica pravnog proetka značilo bi poništiti cio pravni poredak.Tvrdi se da i pravni i moralni princip traže da se odbaci teorija državne suvrenosti kao teorija koja stavlja državu iznad prava i time pretvara pojedinca u podanika.Umjesto što se državna volja stavlja iznad prava trebalo bi staviti pravo iznad države.
Kad smo kod teorija suverenosti,najvažnije je da niti ijedna od njih ne odbacuje sam pojam suverenosti.Bez jedne suverene vlasti nastao bi sukob raznih vlasti,koje bi jedna drugu osporavale.Isto tako,bez jedne suverene norme,nastao bi sukob raznih normi,koje bi jedna rugoj proturječile.Suverenost je dakle neophodno poteban pojam bez kojeg je jedinstveno i logično shvatanje države nemoguće.
Preuzeto iz knjige Država i demokratija