Andrew Hammond tenzije
PISjournal – Očekivanja nisu bila velika za prvi predsjednički samit u ponedjeljak između Joea Bidena i Xi Jinpinga. Međutim, razgovarali su putem video poziva neočekivano duga tri i po sata, a kineski lider je svog američkog kolegu pozdravio kao svog “starog prijatelja”.
Iako je previše optimistično reći da su bilateralne veze sada zaokrenule, atmosfera se – barem privremeno – poboljšala i to naglašava da smjer bilateralnih odnosa ne mora neizbježno ići ka sve većem neprijateljstvu. Privremena toplina samita se također temelji na neočekivanom bilateralnom sporazumu o klimatskoj saradnji objavljenom na COP26 u Glasgowu.
Uprkos opsežnim sigurnosnim i ekonomskim nesuglasicama koje postoje između dvije strane, ovomjesečni klimatski sporazum ukazuje da može ostati prostora za zajednički rad tamo gdje postoje jasno definisani zajednički interesi. Na kraju krajeva, rješavanje problema globalnog zagrijavanja je ključni politički prioritet obje nacije, a Xi je na sastanku rekao da „čovječanstvo živi u globalnom selu i da se zajedno suočavamo sa višestrukim izazovima. Kina i Sjedinjene Države moraju povećati komunikaciju i saradnju.”
Činjenica da Biden i Xi imaju ličnu pozadinu, jer su se prvi put upoznali dok su obojica bili potpredsjednici, može biti od pomoći. To je zato što, iako će potencijalno vrlo teške ekonomske i sigurnosne osnove u velikoj mjeri odrediti tok američko-kineskih odnosa u narednim godinama, međusobni odnosi pomažu. Biden je rekao Xiju da “treba da uspostavimo neke zdravorazumske zaštitne ograde, da budemo jasni i iskreni tamo gdje se ne slažemo, i da radimo zajedno tamo gdje se naši interesi ukrštaju”, kako se konkurencija ne bi pretvorila u sukob.
Važnost ovog ličnog faktora pokazala se tokom predsjedništva Donalda Trumpa kada je nestalna priroda tadašnjeg američkog lidera naglasila prirodne nesuglasice u odnosima. Nasuprot tome, tokom Obaminih godina, odnosi su uglavnom ostali srdačni, u značajnoj mjeri zbog posvećenosti Xija i Baracka Obame bilateralnoj stabilnosti. U to vrijeme, Xi je čak istaknuo želju za fundamentalnim ponovnim razvojem odnosa velikih sila sa SAD-om kako bi se izbjegli konflikti iz prošlosti.
Taj cilj još uvijek nema očiglednu definiciju najbolji dio decenije kasnije, a dinamika bilateralnih odnosa se veoma značajno promijenila u godinama koje su bile među njima. To nije samo zbog kontroverzi pandemije i dodatne neizvjesnosti koju je Trump unio u veze. Uzmimo primjer Taiwana, gdje su nedavni upadi Kine u identifikacionu zonu protuzračne odbrane Taipeija uznemirili mnoge u Washingtonu. Tokom ovosedmičnog samita, Biden je rekao da se protivi jednostranim naporima da se promijeni status quo ili potkopa mir i stabilnost širom Tajvanskog moreuza, dok je Xi rekao da se američki predsjednik igra vatrom po tom pitanju.
Čak i ako se takvim tenzijama može upravljati u narednim godinama – što je veliko ako – postoje širi rizici koji su ugrađeni u bilateralni krajolik. To uključuje američko zakonodavstvo prema kojem se od američkog sekretara trgovine zahtijeva da Kongresu svake dvije godine do 2026. dostavlja “Izvještaj o kineskim ulaganjima” u SAD do 2026. godine. Nacrt zakona ističe kineske investicije kao sigurnosnu prijetnju i fokus je na Pekinškom “Made in China 2025” planu.
Ovaj i drugi zakoni, kao što je Zakon o ljudskim pravima i demokratiji Hong Konga, posijali su sjeme za buduće sukobe, a kinesko ministarstvo odbrane tvrdi da oni „obiluju razmišljanjima o hladnom ratu, preuveličavaju nivo konfrontacije Kine i SAD-a… potkopavaju atmosferu razvoja kinesko-američkih vojnih veza i narušavaju međusobno povjerenje i saradnju Kine i SAD-a.”
Usred svih ovih izazova, ključno pitanje o kojem će Xi razmišljati je koliko dugo će Biden biti na vlasti. Dok kineski predsjednik steže stisak postavljajući temelje za treći petogodišnji mandat, nije sigurno ni da će njegov američki kolega tražiti drugi, jer će u vrijeme izbora 2024. godine biti u ranim 80-im godinama.
Ovo nije trivijalna stvar, jer bi Xi vjerovatnije imao suštinski angažman s Bidenom ako bi očekivao da će ovaj drugi biti na vlasti osam godina umjesto četiri. I jedni i drugi bi u konačnici mogli favorizirati strateški dijalog kako bi se pokušao pronaći okvir, ili velika pogodba, za obnovu bilateralnih odnosa, ali ovo je tip inicijative za koju može biti potrebno više od jednog američkog predsjedničkog mandata za formulisanje.
Xi je, također, svjestan da, uprkos svim indikacijama novog američkog predsjednika da bi mogao povući dio Trumpovog otvorenog neprijateljstva prema Kini, Biden tek treba da preokrene bilo koju od fundamentalnih politika svog prethodnika. Zaista, on je ponovo potvrdio mnoge od njih, uključujući odbacivanje gotovo svih kineskih pomorskih zahtjeva u Južnom kineskom moru.
Stoga je najvjerovatnija prognoza za američko-kineske odnose u kratkoročnom i srednjem roku čekanje i tenzije. Međutim, to nije neizbježno, uprkos rastućoj konvencionalnoj mudrosti koja na bilateralne veze gleda kroz sve pesimističniju prizmu.
