Ur Rabinowitz, docent za međunarodne odnose na Hebrejskom univerzitetu u Jeruzalemu
Hoće li posjeta izraelskog desničarskog premijera Sjedinjenim Državama – dok se izraelski rušilački napadi unutar Irana nesmetano nastavljaju – dovesti do nove politike prema Iranu s ciljem ublažavanja napetosti s Bidenovom administracijom?
Nedavni događaji sugeriraju da su se izraelske tajne operacije usmjerene na sprječavanje Teherana u stjecanju napredne nuklearne tehnologije vjerovatno pojačale. Početkom jula ove godine izvršena su dva sajber napada na Ministarstvo cesta i urbanizma Irana, kao i na iransku upravu željeznicā.
Nekoliko dana ranije, krajem juna, dron je udario u objekat za centrifugu u blizini Teherana. Ovi napadi imaju historijat te vrste, ali kada ih usporedimo s razvojem u posljednjih 12 mjeseci, vidimo da se ovi napadi ponavljaju. Među najvažnije događaje u posljednjih 12 mjeseci možemo spomenuti pojavu dvije eksplozije u postrojenju za obogaćivanje Natanza, kao i atentat na Mohsena Fakhrizadeha, istaknutog iranskog nuklearnog znanstvenika.
Yossi Cohen, bivši šef izraelske špijunske agencije (Mossad), u jednom je intervjuu otvoreno govorio o uplitanju Izraela u sva tri incidenta (ovakav eksplicitan stav Cohena kao šefa izraelskog špijunskog aparata naveo je mnoge izraelske političare i zastupnike da ga kazneno gone).
Međutim, novi izraelski premijer Naftali Bennett, koji je položio zakletvu nekoliko dana prije udara drona na iransko postrojenje za centrifuge, trenutno preispituje izraelsku politiku prema Iranu, i praktično je od svih političkih i sigurnosnih aparata koji su povezani s izraelskom vanjskom politikom zatražio da mu pomognu u cjelovitom pristupu Iranu i da u tom smislu aktivno djeluju.
Glavni je cilj Naftalija Bennetta iznijeti sveobuhvatan i cjelovit politički paket o Iranu na prvom sastanku s američkim predsjednikom Joeom Bidenom, koji bi se trebao održati početkom augusta ove godine. Međutim, nedavni izraelski napadi na iranske nuklearne mogućnosti mogli bi biti signal iz Tel Aviva Teheranu da bi se do tada (do Bennettove posjete Washingtonu) zemlja trebala suzdržati od daljnjeg nuklearnog napretka, u protivnom će Izrael ponovno pokrenuti više operacija protiv Irana
Naftali Bennett u Washingtonu se mora suočiti s posljedicama politike spaljene zemlje koju je vodio bivši izraelski premijer Benjamin Netanyahu po raznim pitanjima, posebno Iranu. Jedan od najvažnijih izazova Naftalija Bennetta tokom njegovog mandata jeste popravljanje zategnutih veza između Izraela i Američkih demokrata, koje su duboko oštećene tokom Netanyahuova mandata.
Netanyahu je vrlo blisko surađivao s Donaldom Trumpom tokom njegove četiri godine vlasti u Sjedinjenim Državama. Ovo pitanje i Netanyahuov nepoželjni dosje naveli su Bidena da nakon četiri sedmice boravka u Bijeloj kući nazove izraelskog premijera Netanyaha, i praktično iskaže nezadovoljstvo s njim.
Tokom svog predstojećeg posjeta Sjedinjenim Državama, Naftali Bennett pokušat će povratiti određenu podršku Izraelu u Sjedinjenim Državama i smanjiti ozbiljnost izraelskog pitanja, na partijskoj ravni. Što se tiče sukoba Izraela s Palestincima, Naftali Bennett mora uvjeriti američku administraciju da će se njegova vlada suzdržati od bilo kakve jednostrane akcije protiv palestinskog naroda, na Zapadnoj obali i u pojasu Gaze.
Međutim, očekuje se da će pitanje Irana biti glavni fokus tokom posjete Naftalija Bennetta Washingtonu. Benjamin Netanyahu, koji sada vodi izraelsku opziciju, kategorični je protivnik sporazuma Barjam koji je potpisan 2015. godine. Čak je i u vrijeme potpisivanja Barjama 2015. godine vodio veliku kampanju protiv Obamine administracije kao američke administracije koja je dovela do Barjama. 2018. Netanyahu je uložio brojne napore kako bi nagovorio Trumpa da se povuče iz nuklearnog sporazuma Barjam, a nakon što se Trumpova administracija povukla iz ovog oštrog sporazuma, on (Trump) je Teheranu uveo opsežne sankcije u obliku kampanje maksimalnog pritiska.
Iako su opsežne sankcije Trumpove administracije nanijele štetu iranskoj ekonomiji, nisu uspjele postići glavni Trumpov cilj, a to je promjena iranske nuklearne politike. Teheran je snažno odbio uspostaviti saradnju sa Sjedinjenim Državama u tom razdoblju, a vezano za uspostavu nečega što je Washington nazvao „opsežnijim i boljim“ sporazumom. Iran je, s druge strane, čak pojačao svoj nuklearni napredak, učinkovito ojačavajući svoju nuklearnu sposobnost.
Prije nego što je postao izraelski premijer, Naftali Bennett, kao izraelski desničarski političar, imao je ekstremistički pogled na Iran i složio se s Netanyahuovim postupcima protiv Irana. Bennett prije ovoga nije izričito spomenuo potrebu izraelskog napada na iranska nuklearna postrojenja, no njegova retorika i prethodni stavovi o Iranu pokazuju da s tim nema nikakvih problema.
Od 2018. do 2020. Naftali Bennett više je puta isticao pitanje regionalnog utjecaja Irana smatrajući ga štetnim. Tokom svoje inauguracije na mjestu premijera u izraelskom parlamentu (Knesset), također je povratak nuklearnom sporazumu nazvao velikom pogreškom (posebno američke vlade).
Međutim, samo pet sedmica nakon izbora Naftalija Bennetta na mjesto izraelskog premijera, primoran je da preispita svoju politiku slijeđenja Netanyahuova pristupa Iranu. Bennett je čak žestoko napao Netanyahua, rekavši da u povijesti izraelskih premijera nikada nije bilo nikoga poput Benjamina Netanyahua koji je o Iranu govorio koliko i Netanyahu, ali nije učinio ni najmanju stvar u vezi s tom zemljom.
Nedavno su mnogi izvori bliski Naftaliju Bennettu oštro kritizirali Netanyahua jer nije imao planove za post-Trumpovo razdoblje vezano za Barjam i zbog toga što nije uspio dati tačne prognoze o iranskom nuklearnom napretku, i u skladu sa tim zauzeti ispravnu politiku. Zbog toga Izrael praktično nema nikakav plan niti program suočavanja s nuklearnim Iranom.
Drugi novinari i analitičari bliski Naftaliju Bennettu također su Netanyahuove akcije protiv Irana opisali kao „usmjerene na jačanje vlastite pozicije u Izraelu“ koje nisu imale nikakve koristi. S ove tačke gledišta, on je želio ostati na vlasti i nije oklijevao da izazove bilo kakvu krizu, posebno u pitanju Irana, kao što je nedavno otkriveno da se Netanyahu trudio, a nakon Trumpovog poraza na američkim predsjedničkim izborima 2020. godine, primorati ga da napadne Iran.
Osim toga, mnogi stručnjaci vjeruju da je izlazak SAD-a iz Barjam-a, koji se dogodio pod pritiskom Netanyahu-a, uveliko osnažio iransku nuklearnu moć i u konačnici na štetu Izraela. Mnogi promatrači tvrde da Bennettova administracija vjeruje da se mora pomiriti s nuklearnim sporazumom koji garantira nadzor nad iranskim nuklearnim aktivnostima. Izrael se vrlo dobro sjeća svojih napada na nuklearna postrojenja i istaknute ličnosti u Iraku i Pakistanu i shvatio je da privremeni napadi imaju privremene rezultate i da bi čak mogli dodatno ojačati iranski nuklearni program. To će posebno ubrzati tehnološki napredak Teherana u svom nuklearnom programu. To u osnovi nije u interesu Izraela
U trenutnom kontekstu, vlada Naftalija Bennetta javno je izrazila zabrinutost zbog iranskog nuklearnog programa, ali je također snažno izbjegla javni rat s Bidenovom administracijom zbog Irana. To se praktično razlikuje od agresivne i jednostrane politike Netanyahuove administracije prema iranskom nuklearnom programu.
Za razliku od Netanyahuove vlade, Bennettova vlada pokušava koristiti diplomaciju kako bi začinila svoju antiiransku praksu. Stoga intenzivira svoje konsultacije sa Sjedinjenim Državama i Europom. Uz sve to, Bennettova buduća posjeta Washingtonu usmjerena je na umirivanje američkih dužnosnika i otopljavanje hladnih odnosa Tel Aviva i Washingtona, što bi zauzvrat moglo utrti put jedinstvenijem pristupu izraelskih i američkih dužnosnika u iranskom pitanju.
