Dr. Adib Đozić

PISjournalI danas, nakon sto godina,od početka modernog političkog organiziranja Bošnjaka,te proteka više od dvije decenije od potpisivanja Dejtonskog mirovnog sporazuma,uz posredovanje Međunarodne zajednice koja je po pravilu donosila po Bosnu i Bošnjake štetne odluke ,počevši od odluka Berlinskog kongresa do Djetonskog mirovnog sporazuma ,Bošnjaci nisu uspjeli eliminirati vlastitu političku nedorečenost.

Istovremeno,što zbog ukupnosti povijesne sudbine,što zbog vlastite političke nedorečenosti ,Bošnjaci ni danas nisu oslobođeni straha ,ne samo za političku već i za biološku egzistenciju.Ne uzrokuje li upravo dvjestogodišnji kolektivni strah,izazvan kontinuitetom genocida i ponašanjem Međunarodne zajednice po Bošnjake pogubne političke nedorečenosti,ideološke suprotstavljenosti i političke sukobljenosti,koje višestruko štete bošnjačkom jedinstvu i slabe moć kolektvnog aktivizma?

Drugo je pitanje namjere i ciljeva Međunarodne zajednice a treće da li poslije genocida nad Bošnjacima Srebrenice bošnjački narod smije i treba svoju sudbinu povjeriti bilo kome osim sebi samom?Ono što Bošnjaci moraju učiniti,žele li izbjeći sudbinu geta jeste hitno prevladavanje ideoloških suprotstavaljnosti i političkih sukobljenosti ,te iznaći način za jasno i potpuno definiranje autonomne političke strategije,oslobođene unutarnjeg nejedinstva ,straha i nedorečenosti,okupljajući se oko duhovno-idejnog jezgra svoje vlastitosti i ideje nedjeljivosti Bosne i Herccegovine.

Pod uticajem vanjskih (međunarodnih) i unutrašnjih (bosanskih) činilaca,Bošnjaci se danas nalaze ,kako ispravno konstatuje E.Karić u „enklavskom stanju“.Da bi se prevladala egzistencija u enklavama neophodno je spriječiti pojavu „enklavske svijesti“ i enklavskog ponašanja.Ovom prilikom želimo istaći danas prisutnu ,teško pojmljivu sklonost Bošnjaka samogetoizaciji koja se ogleda u demografskom prenatrpavanju velikih urbanih cjelina,istovremeno napuštajući i zapuštajući vlastiti zemljišni posjed koji znači više od prostornog izvora prihoda,znači životni prostor.Krajnja posljedica ovih getoizirajućih i samogetoizirajućih procesa jesu bijeda i siromaštvo ,što dalje uzrokuje ekonomsku ovisnost,nemogućnost svestranog afirmiranja vlastite kulture i tradicije,na kraju kao krajnji mogući rezultat gubljenja stausa političkog naroda.

Pored ovih Bošnjačkih ideoloških i političkih suprotstavljenosti kod Bošnjaka je danas u svim strukturnim slojevima društva prisutna još jedna pogubna psihosocijalna slabost,koja genereira unutarbošnjačke suprotstavljenosti i sukobljenosti.Radi se naime o vrlo rasprostranjenoj komunikacijskoj saržajnosti-traču.Medijski trač,u formi navodnog kritičkog novinarstva,svjesno ili nesvjesno,za rezultat ima omalovažavanje bošnjačkih autoriteta u politici,kulturi,privredi i umjetnosti ,istovremeno produbljujući postojeće unutarbošnjačke suprotstavljenosti i sukobljenosti.

Spomenimo samo neke ključne,nedopustive,iracionalne rascijepljenosti među Bošnjacima,koje ih na nivou kolektivnog aktivizma sputavaju i ograničavaju i itekako umanjuju sposobnost opstanka kao političkog naroda.Među tim ,vještački izazvanim iracionalnim unutar-bošnjačkim suprotstavljenostima ,svakako su najznačajnije podjele na:Bošnjake i Sandžaklije (znamo da nema Sandžaklija u nacionalnom smislu već imaju Bošnjaci iz Sandžaka),domaći i muhadžiri,građani i seljaci,Bosanci i Hercegovci,Podrinjci,Tuzlaci i Sarajlije,“košćuni“ i „mehkiši“ esdeaovci i esdepeovci,vjernici i komunisti.Bili smo svjedoci,kod najnovijeg zločina genocida nad Bošnjacima,da zločinci nisu pitali ko je vjernik a ko komunista među Bošnjacima,ko je Bosanac a ko Hercegovac,ko građan in a ko seljak,ko esdeaovac a ko esdepeovac;ubijani su redom samo zato što su Bošnjaci.No čini nam se da je po Bošnjake posebno pogubna rascjepljenost koja dijeli Bošnjake na navodne nacionaliste i one koji sa pozicija anacionalnosti vrednuju bošnjački identitet.

Nasuprot ovoj bošnjačkoj političkoj nedorečenosti iskazanoj kroz političko nejedinstvo ,stoji jasna politička dorečenost političke elite bosanskih Srba ,iskazana kroz političko jedinstvo političkih partija koje artikuliraju političke poglede bosanskih Srba.
Ne možemo se oteti utisku da se kod Bošnjaka ,odnosno kod većine bošnjačke političke elite ,politika razumijeva primarno kao lična promocija i djelatnost pogodna za koristoljublje, a ne ono što politika jeste i treba da bude ,sfera javnih općedruštvenih potreba i interesa kroz koju će se realizovati i afirmirati općebosanski i općebošnjački interesi.

Zato je jedno od najvažnijih pitanja bošnjačke politike ,pitanje kako izgraditi i usvojiti bošnjačku integrirajuću političku matricu koja će zapriječiti produciranje političke nedorečenosti kao pravila političkog mišljenja i djelovanja.Nije sporno da je ta matrica ideja Bosne ali je čini nam se sporno,kakve Bosne i Hercegovine?Temeljni ,početni i neupitni,stav bi morao biti,Bosna i Hercegovina se ne može dijeliti.

Bošnjaštvo kao nacionalna identifikacija i juče i danas neodvojivo je od bosanskog državnog i obrnuto.Bosanska državnost danas je ozbiljno upitna bez bošnjačkog nacionalnog identiteta ,koji svojom tolerancijom ,otvorenošću za drugo i drugačije ne osporava podjednako pravo na Bosnu i Hercegovinu i bosanskim Srbima i bosanskim Hrvatima.Ono što je evidentno ,iz pozicije,vlastitog samoorganiziranja ,Bošnjaci ne smiju prihvatiti politiku anacionalnog izražavanja nacionalnog identiteta sve dok je u Evropi prevladavajuća formula političkog mišljenja,a još jeste,ideologija nacija-država.Istovremeno Bošnjaci ne smiju,i nikada nisu,prihvatiti koncept organiziranja Bosne i Hercegovine po formuli nacija-država jer je ona suprotna društveno-povijesnom biću i Bosne i Bošnjaka.

Preuzeto iz časopisa Bošnjačka pismohrana

OSTAVITI ODGOVOR

Molimo unesite komentar!
Ovdje unesite svoje ime