Lydia Miljan

PISjournalSuočen s pobunom poslaničkih grupa i opadanjem podrške u javnom mnijenju, kanadski premijer Justin Trudeau najavio je 6. januara da će podnijeti ostavku kada Liberalna stranka izabere svog sljedećeg lidera.

Neposredno prije objavljivanja, on se sastao s generalnim guvernerom i zatražio odgodu rada parlamenta do 24. marta. Ovaj potez resetuje dnevni red vlade i postaviće teren za izbore.

Kako je došlo do ovoga?

Trudeau je 2015. doveo Liberalnu stranku sa trećeg mjesta do zadivljujuće većinske vlade dajući velika obećanja vezana za izbornu reformu i finansijsku ravnotežu.

Ipak,ta obećanja ubrzo su ustupila mjesto razočarenju. Pokušaji izborne reforme napušteni su u prvoj godini Trudeauovog mandata, a deficit je narastao na historijskih 61,9 milijardi dolara. U međuvremenu, njegova vlada je zahvaćena skandalom, a premijerov ured postaje sve izoliraniji.

Ono što je najvažnije, Trudeauova ostavka uslijedila je nakon skoro mjesec dana šutnje nakon što je jedna od njegovih najpouzdanijih i najbližih ministara u kabinetu, Chrystia Freeland, podnijela ostavku na dan kada je trebala dati dugo očekivanu jesenju ekonomsku izjavu. Dok je najavljivala svoj odlazak, Freeland je navela frustraciju “skupim političkim trikovima”.

Sve se to događa u isto vrijeme kada dolazeći predsjednik Sjedinjenih Država Donald Trump prijeti Kanadi mogućnošću uvođenja carina od 25 posto na svu robu koja dolazi iz nje i Meksika, što bi mogao osakatiti ekonomiju zemlje.

Dakle, šta se desilo sa Trudeauovim nekada obećavajućim vođstvom i šta je pred Kanadom dok se suočava sa ovim sve većim izazovima?

Trudeauovo vodstvo

Uprkos svojim borbama, Trudeau je ostvario i neke pobjede tokom svog mandata kao premijer. Svakako, on je preuzeo zasluge za postupanje svoje vlade s pandemijom Covid-19. Ne samo da je vlada ispunila svoje obećanje da će obezbijediti besplatne vakcinacije svima u zemlji koji to žele, već je pružila i snažnu podršku preduzećima i pojedincima koji nisu bili u mogućnosti da rade.

Bez obzira na to, njegova odluka da pokrene prijevremene izbore 2021., s ciljem povratka većinske kontrole nad Donjim domom, koja mu je izbjegla na glasanju 2019., imala je suprotan rezultat. Dok su liberali uspjeli zadržati vlast, i dalje im je ostala manjinska vlada.

Tokom te kampanje, on je otuđio neke Kanađane tako što je obaveznu vakcinaciju za federalne radnike pretvorio u problem. Oni koji su frustrirani zbrkom oko vakcina i drugim ograničenjima na kraju su organizirali „konvoj slobode“ koji se spustio na Ottawu i nekoliko pograničnih gradova.

Završio je kada je savezna vlada nametnula nikada ranije korišteni Zakon o vanrednim situacijama, koji je provođenju zakona dao izvanredne ovlasti. Kako bi usvojila zakon, Trudeauova vlada je sklopila sporazum o snabdijevanju i povjerenju s Novim demokratima, koji su obećali podršku na dvije godine u zamjenu za posvećenost politikama Nove demokrate kao što su nacionalna farmacija i stomatološka zaštita, između ostalog.

Gomilanje izazova

Istovremeno, Konzervativna stranka smijenila je svog trećeg lidera u šest godina i izabrala Pierrea Poilievrea, koji je uspio revitalizirati stranku tako što je doveo veliki broj novih članova i stavio troškove života, visoku stopu kriminala i stambenu krizu kao njen glavni fokus.

Tokom 2024. donio je stranci veliku popularnost u javnosti i spreman je da ove godine osvoji ubedljivu izbornu pobjedu.

U međuvremenu, liberali su se suočili sa unutrašnjim previranjima nakon što su izgubili nekoliko dopunskih izbora, uključujući “sigurno” mjesto liberala, što je izazvalo pozive da Trudeau razmisli o svom vodstvu. Brzo je odbacio ove pozive, ali je kasnije pretrpio još jedan gubitak u Quebecu.

Kao odgovor, liberali su uveli privremeni porez na robu i usluge (GST) i plaćanje od 250 dolara za one koji zarađuju ispod 150.000 dolara, ali ove mjere nisu uspjele povećati podršku. Freelandova ostavka u decembru naglasila je krizu, dok se Trudeau suočio s pritiskom da rekonstruira svoj kabinet nakon što je šest ministara najavilo odlazak. Izvještaji pokazuju da planira imenovati Marka Carneya za ministra finansija i prebaciti Freelanda na novu trgovinsku ulogu.

Šta je sljedeće?

Vrijeme je od suštinske važnosti i za liberalnu vladu i za državu. Donald Trump nije odustao od svoje prijetnje carinama i otvoreno je spekulirao o preuzimanju zemlje ekonomskim putem.

Pokrajinski lideri popunili su prazninu koju je ostavila savezna vlada. Na primjer, premijer Ontarija Doug Ford pojavio se na američkim informativnim mrežama raspravljajući o slučaju Kanade. Premijerka Alberte, Danielle Smith nedavno je otputovala na Floridu kako bi podsjetila Trumpa na obostrano koristan trgovinski odnos i vrline kupovine nafte i plina iz Kanade, a ne sa Bliskog istoka.

Liberalna stranka je ubrzala svoju trku za liderstvo nametanjem roka za kandidate do 24. januara da predaju svoje dokumente za nominaciju. Pravila za utrku za premijera uključuju visoku ulazninu od 350.000 dolara, prikupljenu od pojedinačnih donacija, a lidera će izabrati svi članovi stranke 9. marta.Novi lider će postati premijer Kanade ali ta osoba može biti premijer s najkraćim mandatom, jer će se morati vratiti u Donji dom dvije sedmice kasnije sa tzv.Prijestolnim govorom.

Prijestolni govor postavlja zakonodavni dnevni red vlade, a po konvenciji je glasanje o povjerenju. Sve opozicione stranke obećale su da će prvom prilikom izglasati vladu, što će po svoj prilici značiti i datum izbora početkom maja.

Mnogo je nepoznanica kada je u pitanju budućnost Kanade. Ako ankete nastave pokazivati ​​podršku konzervativcima, vlada Pierrea Pollievrea uvela bi brzi odlazak iz liberalnog režima.

Poilievre je obećao da će uvesti fiskalnu odgovornost. Da bi to osigurao, obećao je da će smanjiti finansiranje nacionalnog emitera, preokrenuti liberalnu politiku o zdravstvenoj zaštiti, kao i pooštriti imigraciju.

Na međunarodnom planu, očekuje se da bi njegova konzervativna vlada mogla naći više zajedničkog jezika s Trumpovom administracijom. Pollievre će također vjerovatno pomjeriti fokus Kanade s klimatskih obaveza koje je Trudeau favorizirao u zamjenu za jaču ulogu kanadske naftne i plinske industrije.

U tom kontekstu neizvjesnosti, Trudeauova ostavka označava kraj turbulentnog poglavlja u kanadskoj politici. Nekada simbol nade i progresivnih ideala, njegovo vodstvo je posustalo pod teretom prekršenih obećanja, skandala i ekonomskih pritisaka.

Dok se Kanada priprema za novo vodstvo i izazove koji su pred njima, Trudeauovo nasljeđe služi i kao opomena i podsjetnik na nestabilnost moderne politike.

Kanadom Kanadom Kanadom Kanadom Kanadom 

Izvor