PISjournal – Treće desetljeće 21. stoljeća odigrat će odlučujuću ulogu u određivanju sudbine svijeta i međunarodnog poretka u desetljećima koja dolaze, pa se u tom smislu postavljaju sljedeća pitanja: Može li Amerika istovremeno igrati ulogu u tri rata – u Evropi protiv Rusije podržavajući Ukrajinu, na Bliskom istoku protiv potlačenog palestinskog naroda i mogućeg sukoba u Južnom kineskom moru? poretka
Ako drugi regionalni akteri interveniraju u Gazi, i ako Peking na neki način shvati da je došlo vrijeme za napad na Tajvan, situacija će postati veoma teška, pogotovo jer se čini da je trenutno Ukrajina žrtva u Evropi a potlačeni narod Palestine da je žrtva na Bliskom istoku. Važnije je pitanje može li osovina Kine, Rusije, Irana i Turske postići uspjeh u procesu promjene svjetskog poretka i u suprotstavljanju zapadnom pristupu koji se temelji na nastavku statusa quo?
Činjenica je da je trenutno pažnja euroatlantske osovine preusmjerena s Ukrajine na Bliski istok, te je uz vojne i finansijske napore Amerike prisiljena ući, ne u logiku vrelog rata, nego u logiku jednog novog hladnog rata; prisiljavanje koje je rezultat političko-sigurnosne sinergije nove osovine Moskva-Peking-Teheran-Ankara uz učešće još nekih zemalja na četiri kontinenta svijeta.
Turski predsjednik Recep Tayyip Erdogan u svom je prošlosedmičnom emotivnom i nadahnutom govoru pred stotinama hiljada ljudi okrivio Zapad i njegovo licemjerje za patnju naroda Gaze i upozorio da isti taj Zapad osigurava preduvjete za rat između kršćanskih križara, a s mog gledišta, Hamas nije teroristička organizacija, već grupa palestinskih mudžahedina i boraca za slobodu koji su uključeni u sveti rat i svetu odbranu njihove zemlje.Izjave koje su naišle na žestoku reakciju Izraelaca, a ambasador cionističkog režima u Ujedinjenim narodima podsjetio je, vezano za Erdogana, kako je zmija ipak zmija; Erdogan kaže Zapad, ali podrazumijeva Ameriku, a prijetnja da će Izrael proglasiti ratnim zločincem također je usmjerena prema Washingtonu.
U skladu s tim, izolacija Amerike nije samo geopolitički cilj Kine i Rusije, već je i cilj zemalja poput Irana i Turske. A moguće je da će se srednjoročno formirati koalicija protivnika zapadnoameričkog hegemona nad međunarodnim poretkom, u vidu saveza Rusije, Kine, Turske i Islamske Republike Iran. Rusija i Kina od invazije na Ukrajinu postigle su do sada neviđenu razinu političke, ekonomske i vojne saradnje, ali ovo vrlo blisko približavanje nije se pretvorilo u anti-NATO akciju u svojoj službenoj formi.
Xi i Putin zaklinju se na vječno prijateljstvo i obećavaju da će promijeniti svjetski poredak utemeljen na pravilima zapadnog stila, u jedan multipolarni poredak u kojem svako radi što želi bez ograničenja demokracije i ljudskih prava. Uistinu su se obojica složili, demokracija nije ono što Amerikanci kažu da jest, već je ono što svaka zemlja, bilo Rusija ili Kina, žele da bude. Također, s druge strane, zanimljive su izjave ruskog ministra vanjskih poslova. On kaže da Zapad uvlači Bliski istok u veliki rat, a zapadne zemlje su svojim djelovanjem u zemljama poput Iraka, Sirije i okupirane Palestine dovele cijelu regiju na rub velikog rata, a rezultat tih politika je porast ekstremizma, raspad porodica i milioniraseljenih.S druge strane, uprkos zahtjevu Zapada, Kina nije spremna osuditi Hamas, i zalaže se za uravnoteženo rješenje slično prijedlogu dviju vlada.
U Ujedinjenim narodima, Peking i Moskva spriječili su unilateralizam i proizraelske prijedloge Washingtona i Londona.
U Islamskoj Republici Iran, nasilni razvoj događaja u regiji ocijenjen je kao rezultat prisilnih i jednostranih akcija Sjedinjenih Država, a premda jedna grupa namjerava uvući Iran u nepredvidivi sukob, ali Teheran koristi svoj mehki i diplomatski kapacitet da formira osovinu zemalja zainteresiranih za promjenu trenutnog poretka iz isključive unipolarnosti Zapada u uravnoteženi multipolarni poredak.Može se reći da je Iran trenutno u vrlo dobroj međunarodnoj poziciji, a jedino što ga spriječava da igra svoje igre na Bliskom istoku je vojna prisutnost Amerike koja se nada da će uz pomoć Kine, Rusije i nekih svojih susjednih zemalja, riješitise ovog zla.
Generalno, postoji jedno prihvaćeno načelo o neefikasnosti postojećeg globalnog poretka, ali postoje razlike u mišljenjima o budućem pristupu i načinu definiranja novog poretka; šta će biti rezultat redefiniranja poretka ovisi o aktivnosti obje strane jednadžbe, odnosno zapadne i atlantske osovine te osovine istočnoevroazijskih država.
Ekskluzivno PISjournal
