PISjournal – Tokom protekle dvije godine izraelske agresije na Gazu, brojni izvještaji su ukazivali na mučenje i zlostavljanje palestinskih zatvorenika u izraelskim zatvorima.
Jedan od najčešće spominjanih oblika torture jeste seksualno zlostavljanje i silovanje zatvorenika, kako muškaraca tako i žena, od strane pripadnika izraelske vojske, što ima svoje presedane i slijedi sistematski i obrascem utemeljen model primjenjivan unutar izraelskih sigurnosnih i vojnih institucija. Međutim, važno je naglasiti da Palestinci nisu jedine žrtve sistematskog zlostavljanja u vojsci i sigurnosnim strukturama; i brojni izraelski civili u okupiranim teritorijama također su izloženi maltretiranju, silovanju i drugim oblicima seksualnog nasilja.
Dok ured za vojnu cenzuru izraelske vojske intenzivno radi na sprečavanju curenja informacija o raširenom seksualnom zlostavljanju i korupciji među vojnim osobljem, novi pokazatelji i naznake o ovom problemu kontinuirano dospijevaju u medije.
Nedavno je Times of Israel izvijestio da je ministar finansija Bezalel Smotrich na sastanku svoje stranke u Knesetu izjavio kako namjerava savjetovati svoju kćerku da ne pristupi vojnoj službi.
„Ako me moja kćerka pita, pokušat ću je nagovoriti da ne služi vojsku“, citiran je Smotrich.
Na prvi pogled, ovaj stav može se povezati s protivljenjem religioznih cionista ili Haredima obaveznoj vojnoj službi; međutim, stvarnost je složenija. Smotrich, koji ima kratko iskustvo vojne službe započete sa 28 godina, indirektno se poziva na stavove glavnog rabina. Budući da viši rabini u izraelskom režimu prisustvo žena u vojsci smatraju suprotnim načelima skromnosti, jasno je da Smotricheve izjave, imajući u vidu njegovo lično iskustvo u vojsci, predstavljaju svojevrsnu potvrdu stavova vjerskih autoriteta.
U društvu u kojem gotovo svi građani imaju iskustvo služenja vojnog roka i rezervnog sastava, seksualno zlostavljanje žena postalo je toliko očigledan i javno prepoznat problem da se mnoge Izraelke odlučuju za javnu službu umjesto za vojsku. Posljedično, samo mali broj žena koje završavaju vjerske škole na okupiranim teritorijama pristupa vojsci.
Organizovana i institucionalizirana seksualna korupcija unutar izraelske vojske dovela je do osnivanja kriznog centra za seksualno nasilje, koji pruža „emocionalnu podršku“ vojnicima i vojnikinjama žrtvama seksualnih zločina tokom služenja vojnog roka, bilo u bazi ili izvan nje. Ovaj centar također pomaže vojnicima koji su doživjeli seksualno uznemiravanje ili napad prije stupanja u vojsku.
Izvještaji pokazuju da je centar 2012. godine zaprimio 777 prijava, 2013. godine 930, a 2014. godine evidentirao 1.073 slučaja seksualnih zločina. U zloglasnom slučaju iz 2005. godine, opisanom kao najgori seksualni skandal u historiji vojske, najmanje 17 izraelskih vojnika ispitivano je zbog silovanja jedanaestogodišnje djevojčice koja je s porodicom živjela u bazi zračnih snaga na jugu Izraela.
Seksualna zlostavljanja u vojsci pod lupom Odbora za odbranu Kneseta
Porast broja sudskih postupaka zbog seksualnog uznemiravanja u vojsci posljednjih godina naveo je Odbor za vanjske poslove i odbranu Kneseta da u maju 2025. godine interveniše.
Na posebnoj sjednici, odbor je razmatrao način na koji su seksualni zločini u vojsci tretirani tokom 2023. i 2024. godine. Sastanak je ukazao na zabrinjavajuću sliku rastućeg i strukturnog trenda slučajeva seksualnog uznemiravanja i napada unutar vojske, a ne samo na rutinski administrativni izvještaj. Zvanična vojna statistika pokazuje da je broj evidentiranih prijava porastao sa 668 slučajeva 2014. godine na 2.092 slučaja 2024. godine, što predstavlja više nego trostruko povećanje u jednoj deceniji i, prema mišljenju brojnih posmatrača, ukazuje na produbljivanje krize unutar vojnog sistema.
Prema podacima iznesenim na sastanku, 73 posto incidenata dogodilo se unutar vojnog okvira i tokom službe, što znači da se većina prekršaja nije dešavala na marginama, već unutar same vojne strukture. Kada je riječ o vrstama prekršaja, prijavljen je širok spektar djela, uključujući verbalno uznemiravanje (30 posto), neprimjeren fizički kontakt (23 posto), nedolične radnje (19 posto) i stvaranje neprijateljskog okruženja (16 posto), dok su teži slučajevi poput silovanja, pokušaja silovanja ili sodomije činili oko 2 posto. Žene čine 82 posto podnosilaca prijava, a značajan dio optuženih su regruti i stalno vojno osoblje.
Uprkos tome što je 451 slučaj u 2024. godini zahtijevao istragu vojne policije, samo 235 žrtava odlučilo je podnijeti formalne prijave, što može ukazivati na nepovjerenje ili ozbiljne dileme u vezi s pokretanjem pravnog postupka. Na kraju je podignuto samo 49 optužnica, dok je znatan broj slučajeva upućen na interne disciplinske postupke ili odbačen od strane vojnog tužilaštva.
Pravna kriza: prijave koje ne vode nikuda
Povećanje broja, uglavnom ženskih, žrtava u vojsci 2015. godine dovelo je do osnivanja posebne pravne jedinice za podršku vojnicima žrtvama seksualnih zločina.
Prema vojnom krivičnom zakonu, kazna za silovanje koje počini pojedinac iznosi 20 godina zatvora, a ako je djelo počinjeno zajednički od strane tri vojnika, kazna je doživotni zatvor. Vojni zakon prekršaje Zakona o sprečavanju seksualnog uznemiravanja iz 1998. godine, ukoliko optuženi ima čin niži od poručnika, tretira kao „vojni prekršaj“ u disciplinskom postupku. Prema tom zakonu, kazna za seksualno uznemiravanje, uključujući iznudu seksualnih radnji, nedolične radnje, ponovljene prijedloge ili seksualno obojene izjave, kreće se od dvije do četiri godine zatvora, uz obavezu naknade štete žrtvi.
Uprkos ovim strogim zakonima, mogućnosti izbjegavanja kazne ostaju otvorene, posebno za visoke vojne oficire.
Među najvišim civilnim zvaničnicima osuđenim za seksualne zločine posljednjih godina nalazi se bivši izraelski predsjednik Moshe Katsav, koji je osuđen na samo sedam godina zatvora uprkos teškim seksualnim krivičnim djelima. Nakon što je odslužio dvije trećine kazne, njegov zahtjev za uvjetni otpust prihvaćen je 18. decembra 2016. godine, te je pušten na slobodu.
U drugom visoko profiliranom slučaju, bivši ministar odbrane i vojni oficir Isaac Mordechai osuđen je 2001. godine za dva slučaja seksualnog napada. Ovaj oficir izraelske vojske, umiješan u seksualni skandal, prethodno je uznemiravao vojnikinje, a bilo mu je dopušteno da ostane na funkciji.
U još jednom slučaju, 18. decembra 2016. godine, brigadni general osuđen je pred vojnim sudom u Tel Avivu za seksualne zločine nad vojnikinjama pod njegovom komandom. Smatra se da je riječ o najvišem oficiru izraelske vojske osuđenom za takva djela, na osnovu priznanja u okviru sporazuma o priznanju krivice.
General je prvobitno bio optužen za teška seksualna krivična djela, uključujući silovanje, nedolične radnje i ponašanje nespojivo s dostojanstvom oficira. Međutim, prema izmijenjenoj optužnici zasnovanoj na sporazumu, priznao je blaže optužbe, poput zabranjenih, ali navodno sporazumnih seksualnih odnosa i ponašanja nespojivog s dostojanstvom oficira. Budući da je podnio ostavku na vojnu službu ubrzo nakon podizanja prve optužnice i prije postizanja sporazuma, sankcioniran je samo degradacijom čina, a presuda nije uticala na njegova penziona prava.
Svjedočenje žrtve
Na sjednici Odbora za odbranu Kneseta u maju 2025. godine, Nova Rothschild, žrtva seksualnog zlostavljanja tokom vojne službe, izjavila je pred članovima odbora:
„Tokom nekoliko mjeseci bila sam seksualno zlostavljana od strane svog neposrednog komandanta dok sam služila vojsku, iskustvo koje se duboko urezalo u moj um i tijelo. Vođena strahom, odlučila sam da se borim: podnijela sam prijavu, učestvovala u suočavanju, svjedočila i prisustvovala svakom ročištu. Sve što sam željela bilo je da moj glas bude saslušan i da mi se povjeruje. Tokom iscrpljujućeg sudskog procesa stalno sam slušala iste izgovore: on je oficir, posvetio je svoje vrijeme i službu državi. A šta je sa mnom? I ja sam borac. Dala sam sve za vrijednosti vojske. A upravo ta vojska me je napustila. Našla sam se zarobljena u sistemu koji veliča svoje komandante čak i kada gaze temeljne vrijednosti. Ja nisam samo red u sudskoj presudi. Ja sam mlada žena koja je dala sve i pretrpjela ogromnu bol. Ovaj sistem nije osmišljen za mene; on me ne vidi. On vidi oficire, činove i kalkulacije o kazni. Žrtva – ja – potisnuta je na margine sudske odluke; postala sam broj predmeta, nekoliko redova na papiru, fusnota u široj naraciji. I to, nažalost, nije rijetkost, to se dešava iznova i iznova. To je sistem koji glasno govori o nultoj toleranciji prema seksualnim zločinima, ali u praksi prilagođava se, šuti i bira da zatvori oči pred stvarnošću.“
Iskustvo Nove Rothschild i drugih koji su prekinuli šutnju predstavlja tek vrh ledenog brijega – vrh brojnih priča koje nikada nisu dospjele u javnost. Sve dok strah, hijerarhijski interesi i idoliziranje komandnih struktura nadvladavaju mehanizme podrške žrtvama, ti potisnuti glasovi ostat će u sjeni, a kriza će se nastaviti, nadilazeći zvanične statistike i duboko prožimajući samu strukturu sistema.
Ekskluzivno PISjournal
