PISjournal – Lovci F-35 Lightning II kao najnaprednija zračna platforma pete generacije na svijetu čine okosnicu američke zračne strategije u narednim decenijama.
Ovaj avion nije samo borbeno sredstvo, već predstavlja „mrežni čvor“ u arhitekturi mrežno-centričnog ratovanja (network-centric warfare) koji, kombinovanjem podataka različitih senzora, ima ključnu ulogu u stvaranju zajedničke operativne slike (Common Operational Picture).
U takvom okviru, svako ometanje ključnih podsistema – uključujući AESA radar – može uticati na čitavu operativnu arhitekturu, a ne samo na pojedinačnu platformu.
Izvještaj objavljen na analitičko-informativnom portalu Responsible Statecraft (31. mart 2026.), o mogućnosti isporuke određenog broja aviona F-35 Lightning II bez potpuno instaliranog radarskog sistema, otvorio je važna pitanja u području sigurnosnih studija i odbrambenih politika. Ovo pitanje dobija dodatni značaj u kontekstu rastućih regionalnih napetosti, posebno u vezi sa scenarijima mogućeg rata između Sjedinjenih Država i Irana.
Ovaj rad, koristeći analitičko-politički pristup i oslanjajući se na teorijske koncepte strateških studija, analizira dimenzije ovog poremećaja i njegove implikacije za vojnu ravnotežu. Osnovni argument jeste da se takvi poremećaji mogu tumačiti kroz koncept „jaz između sposobnosti i obaveza“ (capability-commitment gap) – situaciju u kojoj stvarni vojni kapacitet nije usklađen sa strateškim očekivanjima, što u kratkom roku i u kriznim okolnostima može uticati na kalkulacije odvraćanja i operativno planiranje.
1. Uloga F-35 u američkoj vojnoj strategiji: od platforme do mrežnog čvora
1.1 Transformacija koncepta zračne moći
Lovac F-35 simbolizira prelazak sa četvrte generacije borbenih aviona – koja je naglašavala individualne performanse i manevarsku sposobnost – na petu generaciju, zasnovanu na situacijskoj svijesti i mrežnoj sinergiji.
U ovoj paradigmi vrijednost platforme ne određuje samo njena individualna sposobnost, već uloga koju igra u široj operativnoj mreži.
U scenariju vojnog napada na Iran – koji posjeduje kombinovanu mrežu protuzračne odbrane sastavljenu od domaćih i uvezenih sistema (uključujući S-300 i slične domaće sisteme) – ključne misije F-35 uključuju:
• SEAD operacije (Suppression of Enemy Air Defenses) – proboj kroz slojeve protivzračne odbrane i uništavanje radarskih sistema i lansirnih jedinica
• Prodor u stratešku dubinu – prolazak kroz napredne sisteme odbrane bez otkrivanja
• Mrežnu koordinaciju – prikupljanje i distribuciju senzorskih podataka drugim platformama (B-2, dronovi, AWACS)
Studije RAND korporacije pokazuju da uspjeh početnih operacija protiv naprednih sistema PVO snažno zavisi od kvaliteta senzora i integracije podataka u realnom vremenu (RAND, 2020). U takvom okruženju, svaki poremećaj ključnih podsistema F-35 može uticati na cijeli operativni lanac.
2. Značaj AESA radara za operativnu nadmoć
2.1 AESA radar kao „oko mreže“
AESA radar (Active Electronically Scanned Array), koji proizvodi kompanija Northrop Grumman, predstavlja jedan od najvažnijih elemenata informacione nadmoći F-35.
Za razliku od starijih radara sa mehaničkim antenama, AESA radari koriste hiljade pojedinačnih predajno-prijemnih modula, što omogućava:
• simultano praćenje više ciljeva
• visoku otpornost na elektronsko ometanje
• poboljšane sposobnosti prikrivanja signala
Prema izvještaju Government Accountability Office (GAO, 2023), radar F-35 ima tri ključne funkcije:
• otkrivanje ciljeva male radarske refleksije (Low Observable)
• fuziju senzorskih podataka (Sensor Fusion)
• istovremeno praćenje i gađanje više ciljeva
U slučaju odsustva ili kašnjenja instalacije ovog sistema:
• sposobnost borbe izvan vizuelnog dometa (BVR) značajno se smanjuje
• F-35 se praktično svodi na stealth avion četvrte generacije
• povećava se zavisnost od AWACS platformi koje su već pretrpjele gubitke u aktuelnom ratu
• raste ranjivost na elektronsko ratovanje
Prema teoriji informacione dominacije (Alberts et al., 2001), smanjenje kvaliteta informacija direktno smanjuje kvalitet operativnog odlučivanja. U kompleksnom operativnom okruženju poput Irana, to može znatno povećati troškove vojnih operacija.
3. Posljedice za vojnu ravnotežu u odnosu na Iran
3.1 Povećanje otpornosti iranske protuzračne odbrane
Iran je posljednjih godina izgradio slojevitu PVO mrežu kombinovanjem domaćih sistema (Bavar-373, Khordad-3) i uvezenih sistema (S-300).
Analize International Institute for Strategic Studies (IISS) pokazuju da ova mreža, iako nije na nivou velikih sila, može značajno povećati troškove operacija napadača.
Smanjena efikasnost F-35 može:
• produžiti vrijeme potrebno za neutralizaciju PVO sistema
• povećati vrijeme reakcije branitelja
• smanjiti vjerovatnoću uspjeha početnih napada
3.2 Povećanje troškova i operativnog rizika
Prema logici trošak-korist u sigurnosnim studijama, svako smanjenje efikasnosti naprednih sistema povećava ukupne troškove operacije.
Studije CSBA pokazuju da u A2/AD okruženju:
• raste broj potrebnih borbenih letova
• povećava se potrošnja precizne municije
• raste rizik od gubitaka
Čak i relativno mali poremećaj – poput kašnjenja instalacije radara – može značajno povećati operativne troškove.
U aktuelnom ratu u kojem SAD troše milijarde dolara dnevno, takvi troškovi mogu uticati na političku održivost rata u samim Sjedinjenim Državama.
3.3 Jačanje relativnog odvraćanja Irana
Prema teoriji odvraćanja Tomasa Schellinga (1966), odvraćanje zavisi od percepcije moći, a ne samo od realne moći.
Ako Iran ove poremećaje protumači kao znak operativnih ograničenja SAD-a:
• može usvojiti agresivniju strategiju
• povećati rizik u kriznim situacijama
• promijeniti kalkulacije odvraćanja
Ovo je posebno važno u ratnim ili kvazi-ratnim situacijama kada obje strane testiraju međusobnu odlučnost.
4. Industrijsko-strateška dimenzija
4.1 Strukturni problem u lancu snabdijevanja
Kašnjenje u proizvodnji radara od strane Northrop Grummana ukazuje na strukturne slabosti u američkom odbrambenom industrijskom lancu.
Izvještaji Congressional Research Service (CRS, 2023) ističu:
• visoku koncentraciju dobavljača
• zavisnost od malog broja proizvođača ključnih komponenti
• povećani pritisak proizvodnje zbog rivalstva velikih sila
Ova situacija može se analizirati u okviru političke ekonomije odbrane, gdje industrijski kapacitet postaje ključna strateška varijabla koja direktno utiče na nacionalnu moć i odvraćanje.
Kako tvrdi Barry Posen (2014) u knjizi Restraint, prekoračenje strateških obaveza u odnosu na industrijske kapacitete predstavlja jedan od ključnih faktora dugoročnog slabljenja velikih sila.
Zaključak
Kašnjenje u radarskom sistemu F-35 ne predstavlja nužno znak strukturne slabosti Sjedinjenih Država, već odražava napetost između napredne tehnologije, industrijskih kapaciteta i hitnih operativnih potreba.
Ovaj problem treba posmatrati kroz koncept „jaz između sposobnosti i obaveza“, gdje realni kapaciteti nisu u potpunosti usklađeni sa strateškim očekivanjima.
Ipak, detaljna analiza pokazuje da ovaj poremećaj, iako taktički značajan, ne znači strateški pad američke moći. Raznovrsnost platformi (F-15EX, F/A-18, napredni dronovi) i kompenzacijski mehanizmi (povećane AWACS operacije i elektronsko ratovanje) omogućavaju ublažavanje privremenih nedostataka.
U potencijalnom ratu s Iranom – koji posjeduje slojevitu i kompleksnu PVO mrežu – čak i ograničeni poremećaji mogu uticati na kalkulacije odvraćanja, operativno planiranje i regionalnu ravnotežu.
Iran bi takve poremećaje mogao protumačiti kao znak operativnih ograničenja SAD-a i povećati vlastitu spremnost na rizik.
U tom smislu, upravljanje percepcijama i održavanje strateške neizvjesnosti može biti jednako važno kao i sama vojna moć. Kako je naglasio Thomas Schelling, u logici odvraćanja presudna nije samo stvarna moć, već moć u koju protivnik vjeruje.
Ekskluzivno PISjournal
