PISjournalNakon važne posjete iranskog ministra vanjskih poslova Husseina Amir- Abdulahiana Kini prošle sedmice sa fokusom na proširenje veza između ove dvije zemlje ,predsjednik Irana Sejjid Ibrahim Reisi je posjetio Rusiju kako bi ostavio značajan trag u svom predsjedavanju prije nego što se navrši prva godina od početka mandata.                                                                                              posjeta Reisija

Odnos između Irana i Rusije kao dva historijska susjeda i kao dvije važne i uticajne zemlje u međunarodnim dešavanjima u protekloj deceniji je bez presedana krenuo u jačanje. Sa Reisijevim preuzimanjem dužnosti i njegovom posebnom pažnjom na Istok, putovanje u Moskvu i ishodi te posjete moraju se smatrati otvaranjem nove stranice u odnosima dvije zemlje. Pored rezultata i diskusija posjete, vrijedi obratiti pažnju na samu prirodu poziva predsjednika Reisija od strane njegovog ruskog kolege Vladimira Putina nekoliko mjeseci nakon dolaska nove administracije na vlast u Iranu , kao i na razloge poziva.

Bilateralni zahtjevi i interesi savezništva sa istokom
Jedno od važnih pitanja koje se može razmotriti u ispitivanju prirode posjete iranskog predsjednika Moskvi je prisustvo Irana u taboru Istoka, koje ima dva elementa; jedno je iranski pogled na istok, a drugo uloga Irana u poboljšanju tog tabora.
Drugim riječima, posljednjih godina postoji dvostruki pogled između Irana i glavnih istočnih sila, uključujući Rusiju, Kinu, pa čak i Indiju, da razvijaju odnose i formiraju saveze, od kojih bi svaki imao svoje zahtjeve i koristi.

S jedne strane, dok globalni analitičari 21. vijek nazivaju stoljećem pada zapadne hegemonije i vijekom Azije, Islamska Republika Iran je zauzela pristup koji je okrenut istoku u skladu s uputstvima vrhovnog vođe ajatollaha Sejjida Alija Hameneija. Prema izvještajima Svjetske banke, od šest najvećih ekonomskih sila 2040. godine, četiri će biti nezapadne i uključivat će Kinu, Indiju, Japan i Rusiju.

Pojava Kine kao buduće ekonomske, naučne i tehnološke sile, kao i zajednički interesi u međunarodnoj saradnji Teherana sa Rusijom i Kinom, suočeni sa zapadnim unilateralizmom, hegemonijom i intervencijama, glavni su pokretači iranskog okretanja ka istoku. Kina je i sama po sebi važna država i članica najvećih ekonomskih organizacija, uključujući i novi blok koji se zove Regionalno sveobuhvatno ekonomsko partnerstvo. Vidjevši ovaj uspon, i zemlje svijeta nastoje da redefinišu svoje odnose sa Kinom i da učestvuju u ekonomskim i eventualno političkim savezima u Aziji. Također, danas se sve zemlje svijeta takmiče za pristup trgovačkim putevima, a u osnovi se na tim putevima odvija nova konkurencija između zemalja, uključujući važne tranzitne programe kao što su kineski Koridor jedan pojas jedan put i Koridor sjever-jug koji je skoro pa historijska prilika za Iran od koje može imati koristi.

Iz druge perspektive, iz različitih razloga, apsorpcija Irana u istočnom taboru je također od strateškog značaja za Rusiju i Kinu. Dokaz za to je pridruživanje Irana ekonomskim organizacijama kao što je Šangajska organizacija za saradnju (ŠOS), potpisivanje sporazuma o slobodnoj trgovini 2019. godine sa Evroazijskom unijom čije su članice Armenija, Bjelorusija, Kazahstan, Kirgistan i Rusija, a možda i u budućnosti sa Organizacijom ekonomske saradnje Brazila, Rusije, Indije, Kine i Južne Afrike (BRIKS)

U prošlosti je četiri decenije dugo neprijateljstvo između Irana i SAD uvijek navođeno kao najistaknutija prepreka kada se govori o službenom prijemu Irana u SCO. Ali službeni prijem Irana u Organizaciju masovne saradnje prošlog septembra pokazao je da se sada vidi da Teheran ima važnu poziciju u promociji istočne osovine.
Prvo, za Kinu i Rusiju, uloga Irana u suprotstavljanju američkoj hegemoniji je ključna. SAD je država okružena okeanom sa obje strane. Dakle, instrument ove zemlje za održavanje, kontrolu i širenje hegemonije je pomorska moć, koja na kraju vodi do dominacije okeanom. Kada velike sile žele da se bore protiv američke hegemonije, one gledaju u Heartland, regiju koja pokriva dijelove zapadne Azije i smatra se srcem svijeta, te usmjeravaju punu pažnju na pronalaženje načina da kontrolišu evroazijski dio Heartlanda. Inicijativa Novi put svile je pokušaj u potpuno istom pravcu,međutim, iako je Kina bila začetnik ove inicijative, nije jedini akter u njoj.

Rusija takođe pokušava da dominira obalom Heartlanda od 2000. godine. Ovaj cilj ostvaruje kroz koridor Sjever-Jug. Ovaj koridor ulazi u azerbejdžanski Baku iz iranskog Astrahana i nakon što prođe kroz Iran i poveže se s lukama Bandar Abbas i Chabahar, proteže se prema Indiji.
Drugo, kako je Bidenova administracija, kao i Trumpova, svoju osnovnu strategiju vanjske politike usredotočila na obuzdavanje Kine, Iran je važan za kinesku vladu iz raznih razloga. Prvi faktor važnosti Irana za Kinu je njegov pristup Perzijskom zaljevu i njegovi energetski resursi. Uz to, jedino Iran vodi i uvijek je vodio nezavisnu energetsku politiku; u mjeri u kojoj se u tom pogledu ne može porediti sa Saudijskom Arabijom ili UAE. Rusi, koji su vjekovima čeznuli za toplim vodama i koji su nastojali da povrate uticaj u arapskom svijetu u posljednje dvije decenije pod Putinom, vide saradnju sa Teheranom kao most ka uspjehu.

Šta su bili ciljevi i teme razgovora Reisija i Putina?

U fokusu razgovora iranskog predsjednika sa ruskim liderom bilo je jačanje saradnje dvije zemlje u ekonomskom, političkom, vojnom i kulturnom sektoru. Praktični primjer nadogradnje nivoa saradnje je priprema za potpisivanje 20-godišnjeg dokumenta “Sporazum o strateškom partnerstvu”. Sporazum o saradnji iz 2001. istekao je 2021. godine, ali je automatski produžen za još pet godina. Međutim, dvije zemlje nastoje da prilagode sporazum kako bi odgovarao novim uslovima na svjetskoj sceni. Dogovor o strateškoj saradnji je plod ove vizije.

Iranski zvaničnici su rekli da tokom posjete sporazum nije potpisan ali razgovori sa Rusijom mogu ojačati ekonomsku razmjenu i utrti put za trajno članstvo Irana u Evroazijskoj ekonomskoj uniji (EEU).

Trenutno, prema riječima Ibrahima Rezaeija, šefa iransko-ruske parlamentarne grupe prijateljstva, obim trgovine između dvije zemlje iznosi oko 3 milijarde dolara. Oba čelnika su nezadovoljna takvim nivoom i razgovarali su o njegovom porastu. S obzirom na sankcije koje je Zapad uveo Moskvi i Teheranu, jačanje ekonomske saradnje moglo bi biti vrlo efikasno u neutralizaciji sankcija.

Regionalni razvoj je također bio glavna tema razgovora dva predsjednika. Krize u Siriji i Afganistanu i načini njihovog rješavanja, nastavak borbe protiv terorizma, te zaštita mira i stabilnosti u Južnom Kavkazu područja su u kojima Moskva i Teheran blisko sarađuju.

Još jedan važan aspekt posjete predsjednika Raisija je rasprava o nuklearnom sporazumu između Irana i svjetskih sila koja je u toku od kraja novembra. Do sada nije postignut značajan napredak u pregovorima, ali Rusija i Kina igraju aktivnu ulogu u dovođenju SAD i Evrope na obavezu ukidanja sankcija Iranu.

posjeta Reisija posjeta Reisija posjeta Reisija posjeta Reisija

Ekskluzivno PISjournal

Prethodni članakTrump i njegove pristalice su najveća prijetnja američkoj demokratiji
Naredni članakŠta je propaganda i na koji način utiče na društvo?

OSTAVITI ODGOVOR

Molimo unesite komentar!
Ovdje unesite svoje ime