PISjournal – Izvještaji ukazuju na to da proces povlačenja američkih snaga i raketnih sistema Patriot iz predgrađa Erbila stvara jaz između pojedinih medijskih izvora i zvaničnika regije Iračkog Kurdistana.
Kurdistanska novinska mreža Rudaw izvijestila je da je BBC, pozivajući se na neke američke zvaničnike, u subotu objavio da je Pentagon obavijestio kurdske lidere da neće produžiti sporazum s Ministarstvom Pešmerga koji ističe 30. septembra.
U izvještaju se dodaje da će tom odlukom biti obustavljena i američka finansijska pomoć, koja u ovogodišnjem budžetu Pentagona iznosi oko 61 milion dolara, za kurdske oružane snage.
Sporazum je potpisan između Erbila i Washingtona 2016. godine kako bi se pomoglo Kurdima u borbi protiv terorističke organizacije ISIS i ujedinjenju snaga Pešmerga. Produžen je na period od četiri godine 2022. godine.
Američke snage koje su prethodno bile stacionirane u bazi Ain al-Assad i u provinciji Anbar u Iraku već su bile premještene u bazu Harir u Erbilu u skladu sa sporazumima s Bagdadom i Kurdistanskom regionalnom vladom (KRG). Sada se kreću dalje prema drugim zemljama. Autonomna regija nema stalne američke vojne baze; osoblje koje se tamo nalazi uglavnom su savjetnici zaduženi za obuku i podršku iračkim sigurnosnim snagama i borcima Pešmerge.
Reakcija kurdskih lidera
Iznenadni odlazak američkih snaga izazvao je zabrinutost i svojevrsni šok među liderima Iračkog Kurdistana, toliko da su u početku odbacili takvu američku namjeru.
Kifah Mahmoud, medijski savjetnik lidera Kurdistanske demokratske partije (KDP) Masouda Barzanija, jasno je rekao da je potpuni odlazak „pogrešno tumačenje“, dodajući da je takvo premještanje planirano već mjesecima. Dodao je da će SAD zadržati dio svojih sistema Patriot u Kurdistanu kako bi zaštitio svoje interese. U ovoj regiji nema stalne američke baze, a stacionirane snage uglavnom djeluju kao savjetnici, dodao je.
Masrour Barzani, premijer KRG-a, otvoreno je rekao za Al-Monitor da povlačenje sistema Patriot „izlaže“ regiju opasnosti. Ukazujući na više od 1.000 napada dronovima i projektilima na regiju Kurdistana, rekao je da je prijetnja stvarna i pozvao SAD i druge saveznike da osiguraju adekvatne sisteme protivzračne odbrane kako bi regija mogla sama sebe braniti.
Indikacije koje odbacuju tvrdnje kurdistanskih zvaničnika
Prema nekim izvještajima, KRG nije unaprijed obaviješten o preraspoređivanju, što je znak koliko je operacija bila brza i strogo čuvana. Početno slijetanje nekoliko velikih vojnih transportnih aviona u Erbil izgledalo je kao jačanje koalicijskih snaga, ali njihova stvarna misija bila je pokretanje jednog od najbržih povlačenja zapadne vojne opreme iz regije Kurdistana: tokom tri dana uklonjeni su ključni američki i britanski odbrambeni sistemi, a zapadno vojno prisustvo u Erbilu dramatično je smanjeno.
Lokalni mediji i nevladini analitičari priznaju da je glavnina američkih snaga efektivno napustila Erbil, a baterije Patriot povučene su iz tamošnje baze, vjerovatno prema Jordanu, iako to zvaničnici nisu nezavisno potvrdili. Ipak, američke specijalne operativne snage i moguće francuske trupe ostaju na nekim lokacijama.
Treba napomenuti da, suprotno izjavama kurdskih zvaničnika, izvještaji ukazuju na brzo povlačenje američkih sistema protivzračne odbrane i britanske, francuske i njemačke vojne opreme sa Međunarodnog aerodroma u Erbilu. Operacija je provedena bez prethodne obavijesti vlastima KRG-a, što je povećalo zabrinutost zbog ranjivosti Erbila na potencijalne iranske napade ili napade oružanih grupa povezanih s Teheranom.
Prema tim navodima, brza operacija koja je trajala 72 sata dovela je do povlačenja stotina američkih, britanskih, francuskih i njemačkih vojnika, zajedno s ključnim sistemima protivzračne odbrane, čime su odbrambene sposobnosti koalicijske baze u Kurdistanu efektivno oslabljene. Nekoliko velikih vojnih transportnih aviona, uključujući američke C-17 Globemastere i britanske A400M Atlas, sletjelo je na Međunarodni aerodrom u Erbilu tokom proteklog vikenda.
Američke snage su također u potpunosti demontirale balone za nadzor na velikim visinama i Aerostat sisteme vezane za tlo koji su korišteni za zračno nadgledanje područja Erbila. Pozivajući se na izvore upoznate sa situacijom i izvještaj Rudaw Englisha, SAD su u roku od tri dana prebacile osam baterija protivraketnog sistema Patriot iz Erbila u Jordan. Istovremeno, Britanija je premjestila svoj sistem Rapid Sentry na Kipar.
Prema sporazumu Washingtona i Bagdada, povlačenje američkih snaga iz Iraka trebalo bi biti završeno do 30. septembra, ali kontinuirani iranski napadi ubrzali su ovu operaciju.
Ubrzano povlačenje također bi moglo biti posljedica sve većeg američkog nedostatka zaliha raketa Patriot, manjka koji su američki zvaničnici i vojni analitičari priznali posljednjih dana. Proizvodni kapacitet jednostavno ne može pratiti potrošnju, a zalihe se brzo smanjuju.
Istovremeno, američko vojno prisustvo u regiji Kurdistana nikada nije bilo isključivo usmjereno na zaštitu Kurda; uvijek je bilo zasnovano na širim američkim strateškim interesima. Postepeno povlačenje sada izgleda kao ponavljanje scenarija iz sjeverne i istočne Sirije, i izaziva zabrinutost među kurdskim saveznicima zbog onoga što slijedi i zbog toga koliko su pouzdane obaveze Washingtona prema lokalnim partnerima u Iraku.
Posmatrano iz te perspektive, ovo nije samo taktičko premještanje. To je signal da Washington redefiniše svoju ulogu u Iraku i smanjuje svoje direktno prisustvo u regiji.
Asharq Al-Awsat je, pozivajući se na izvore, izvijestio da Erbil užurbano pokušava osigurati sisteme protivzračne odbrane prije nego što američke snage u potpunosti napuste Irak — ali nabavka te opreme zahtijeva koordinaciju i s Washingtonom i s Bagdadom, a ključno je i odobrenje budžeta od savezne vlade u Bagdadu.
Konačno, kurdski zvaničnici su duboko uznemireni, posebno jer su se raketne i prijetnje dronovima prema regiji samo pojačale.
Povlačenje opreme dolazi u pozadini eskalirajućih iranskih napada i napada iračkih grupa Islamskog otpora na američke interese u regiji, zajedno s obnovljenim tenzijama između Washingtona i Teherana.
Brzina i tajnost povlačenja zapadnih snaga ponovo su probudile bolna sjećanja kod nekih Kurda na američko povlačenje iz sjeverne i istočne Sirije. Tada je američko povlačenje iz područja pod kontrolom Kurda u Rojavi otvorilo vrata ulasku snaga koje podržava Turska, poremetivši sigurnosnu situaciju i na kraju dovevši do sloma tamošnje autonomne administracije.
Odbijanje Kurda da sarađuju s Trumpovim zahtjevom za koordinirane kopnene operacije sa SAD-om također bi moglo biti faktor u uklanjanju sistema protivzračne odbrane iz američkih baza u regiji Kurdistana.
Mogućnost širenja američko-iranskog sukoba nudi još jedan mogući motiv: čini se da Washington premješta osoblje i opremu sa lokacija koje su ranjive na iranske napade, prebacujući ih u udaljenije baze kako bi ograničio potencijalnu štetu. Ako izraelski režim također izvede nezavisne napade, SAD bi i dalje morao zaštititi svoje snage raspoređivanjem svojih sredstava na sigurnijoj lokaciji.
Zašto su zvaničnici Kurdistana zabrinuti?
Zabrinutost kurdskih lidera nije uzrokovana samo povlačenjem američkih snaga i sistema protivzračne odbrane. Glavno pitanje je potencijalni sigurnosni vakuum nakon odlaska snaga koje su godinama bile dio odbrambene arhitekture regije Kurdistana u Iraku.
Prva zabrinutost odnosi se na ranjivost zračnog prostora regije Kurdistana. Posljednjih mjeseci Erbil i Sulejmanija su više puta bili pogođeni dronovima i projektilima. Neki od tih napada bili su usmjereni na militantne separatističke grupe koje djeluju unutar regije, grupe koje su kurdske vlasti odbile protjerati uprkos izričitim iranskim upozorenjima.
To odbijanje čini povlačenje Patriota još značajnijim. Te baterije su prvenstveno bile raspoređene radi zaštite američkih snaga, a ne kao širi odbrambeni kišobran ili sredstvo odvraćanja za Erbil. Ipak, kurdski zvaničnici sada otvoreno zahtijevaju jaču protivzračnu odbranu. Dana 20. augusta, Masrour Barzani pozvao je strane partnere da pomognu u izgradnji snažnijih sposobnosti protivzračne odbrane, upozoravajući da napadi dronovima povezani s Iranom nastavljaju rasti.
Druga zabrinutost jeste nedostatak neposredne zamjene za američke obavještajne, nadzorne i sposobnosti ranog upozoravanja. Demontiranje sistema balona za nadzor i Aerostata posebno je značajno. Ti sistemi nisu služili samo za zaštitu baze; omogućavali su otkrivanje prijetnji i praćenje porijekla napada. Njihov gubitak znači smanjenu sposobnost uočavanja nadolazećih prijetnji prije nego što dosegnu svoje ciljeve.
Treća zabrinutost tiče se strukturalne slabosti snaga Pešmerga. Američko-KRG sigurnosni sporazum osmišljen je ne samo za borbu protiv ISIS-a već i za profesionalizaciju i ujedinjenje Pešmerge. Taj proces integracije ostaje nedovršen, a Pešmergu i dalje oblikuju političke podjele između dvije glavne frakcije regije Kurdistana. Raniji izvještaji Pentagona već su navodili da se reformski napori odvijaju u pozadini političkih sporova, trajnih prijetnji ISIS-a, prisustva turskih snaga i PKK-a te kontinuiranih nesuglasica između Erbila i Bagdada oko budžeta i sigurnosti, što je sve dodatno zakomplikovalo proces reforme.
U tom kontekstu, kurdski strahovi usmjereni su na prebacivanje većih sigurnosnih odgovornosti na snage koje još nisu dostigle željeni nivo komandne kohezije, naoružanja ili protivzračne odbrane, a malo je vjerovatno da će iračka savezna vlada preuzeti troškove održavanja Pešmerge u njenoj sadašnjoj strukturi.
Posmatrano na ovaj način, Kurdi strahuju da bi smanjeno američko prisustvo, zajedno sa sve većim pritiskom Bagdada, moglo oslabiti politički i sigurnosni položaj regije, posebno dok centralna vlada Iraka insistira na punoj državnoj kontroli nad sigurnošću i oružjem, a Washington podržava inicijativu Bagdada za razoružavanje oružanih grupa.
Nedavno je sigurnosni zvaničnik iračke grupe otpora Kata’ib Hezbollah čak iznio uslove grupe za uključivanje u pregovore o vlastitom oružju, zahtijevajući ništa manje od potpunog povlačenja SAD-a iz Iraka, odlaska turskih snaga iz sjevernog Iraka i raspuštanja Pešmerge. Takva retorika jasno pokazuje da arsenal Pešmerge više nije samo pitanje vanjske prijetnje. On je sada direktno dio šire borbe oko struktura moći i ograničavanja naoružanja unutar Iraka.
U međuvremenu, sirijsko iskustvo i dalje proganja kurdske lidere. Iznenadno američko povlačenje iz dijelova sjeverne Sirije 2019. godine, koje je otvorilo vrata sigurnosnom preuređenju i turskoj intervenciji, postalo je upozoravajuća priča za mnoge iračke Kurde. Zato, čak i ako je trenutno smanjenje prisustva dio ranijeg američko-iračkog sporazuma, njegova brzina, a posebno uklanjanje naprednih odbrambenih sistema, ostavilo je Erbil pred teškim pitanjem: Da li Washington samo mijenja raspored svojih snaga ili njegova dugoročna posvećenost kurdskim partnerima zaista slabi?
Ekskluzivno PISjournal
