Singapur, Tajvan i Hong Kong nude uspješne strategije, barem do sada, u borbi protiv pandemije. Ali, koriste taktiku koju SAD i Evropa možda neće moći ponoviti.
SINGAPOR – Dva sata. To je svo vrijeme koje je dato medicinskim timovima u Singapuru da otkriju prve detalje kako su pacijenti zaraženi koronavirusom i kome su ga mogli prenijeti.
Da li su putovali u inostranstvo? Imaju li vezu s jednom od pet zaraženih grupa koje su registrovane u gradu-državi? Jesu li kahnuli na nekoga na ulici? Ko su njihovi prijatelji i porodica, njihovi parti drugovi i prijatelji u molitvi?
Dok se zapadne države bore sa munjevitim širenjem koronavirusa, strategija Singapura da se brzo obavlja pronalaženje i testiranje sumnjivih slučajeva pruža model za održavanje epidemije u okvirima, čak i ako ne može u potpunosti da zaustavi infekcije.
Detaljnim detektivskim radom vladini tragači kontakata pronašli su, između ostalih, grupu strastvenih pjevača koji su zajedno pjevali i izbacivali kapljice iz disajnih puteva, šireći virus u svojim porodicama, a zatim u teretani i crkvi – formirajući najveću koncentraciju slučajeva u Singapuru.
„Želimo ostati jedan ili dva koraka ispred virusa“, rekao je Vernon Lee, direktor odjela za zarazne bolesti Ministarstva za zdravstvo Singapura. „Ako jurite virus, uvijek ćete biti iza krivulje.“
Singapur, zajedno s Tajvanom i Hong Kongom, nudi uspješne pristupe, barem do sada, u borbi protiv pandemije koja je širom svijeta zarazila više od 182.000 ljudi i ubila najmanje 7.300. Iako su prije nekoliko mjeseci pogođena virusom, ova tri azijska društva zabilježila su samo nekoliko slučajeva smrti i relativno mali broj slučajeva zaraze, mada se i dalje suočavaju s rizicima dok ljudi sa novih žarišta u Sjedinjenim Državama, Evropi i drugdje nose s virusom.
Rana intervencija je ključna. Pa tako i brižljivo praćenje, primjena karantene i pažljivo socijalno distanciranje – sve koordinirano rukovodstvom spremnim da djeluje brzo i bude transparentno.
U Singapuru se pojedinosti o tome gdje pacijenti žive i rade brzo objavljuju na mreži, što dopušta drugima da se zaštite. Bliski kontakti pacijenata su izolirani kako bi se ograničilo širenje. Vlada je ove sedmice dodatno ojačala svoje granice kako bi se zaštitila od novog vala uvoznih infekcija.
Za neke od ovih lekcija je prekasno za Sjedinjene Države i Evropu, gdje se zaraza širi dok neke vlade odgađaju i raspravljaju o svom odgovoru.
Budni sistemi kontrole u Singapuru, Tajvanu i Hong Kongu građeni su tokom godina, nakon što nisu uspjeli zaustaviti još jednu opasnu epidemiju – SARS – prije 17 godina. Sjedinjene Države rasformirale su 2018. godine svoju jedinicu za pandemiju.
Postavlja se pitanje koliko je ovaj model iz manjih azijskih centara primjenjiv u velikim zapadnim zemljama u kojima bi se ljudi mogli uznemiriti oko upotrebe C.C.T.V. kamera ili imigracijske evidencije za dobrobit zdravlja nacije. Kontrola bolesti narušava slobodu pojedinca, a mjesta poput Singapura, gdje je žvakaća guma jednom bila zabranjena, spremnija su prihvatiti naredbe vlade.
„Možda je to zbog našeg azijskog konteksta, ali naša je zajednica nekako pripremljena za ovo“, rekla je Lalitha Kurupatham, zamjenica direktora odjela za zarazne bolesti u Singapuru. „Mi ćemo se nastaviti boriti, jer izolacija i karantin rade.“
Bogat i uređen, Singapur je proveo godine u izgradnji javnog zdravstvenog sistema koji uključuje određene klinike za epidemije i zvanične poruke apelujući na javnost da opere ruke ili kihne u maramicu tokom sezone gripe. Zakon o zaraznim bolestima daje gradu-državi širok opseg u postavljanju prioriteta za opće dobro nad pitanjima privatnosti.
„Tokom mirnog vremena mi pravimo plan za epidemije poput ove“, rekla je gospođa Kurupatham.
Kao voditeljica Singapurskog programa za praćenje kontakata, dva je mjeseca radila 16 sati dnevno, a njen opis rata protiv bolesti uloga je njegove osjetljivosti na zarazu. Sitna crvena tačka na svjetskoj mapi, Singapur je gusto naseljeno ostrvo na kojem je svaki let međunarodni.
Na samom početku epidemije, Singapur je bio izložen velikom broju Kineza koji su stigli s kopna za novogodišnje praznike.
Deseci potvrđenih slučajeva u Singapuru u januaru odraz su rasprostranjenih i slobodno dostupnih ispitivanja. Mnogi od njih su bili blagi slučajevi koji bi u protivnom prošli nezapaženo. Ipak, Singapur je požurio da zaustavi mogućnost bjekstva iz lokalnog prijenosa.
„Dok se nisu dogodili Italija, Koreja i Iran, Singapur je bio najgori izvan Kine“, rekla je Linfa Wang, direktorica programa za zarazne bolesti na Medicinskom fakultetu Univerziteta Duke u Singapuru. „Zašto se nismo tako osjećali? Zato što je vlada vrlo transparentna i zato što taj broj znači da smo tako efikasni u pronalaženju i izoliranju svakog slučaja.“
Iako panika izbija drugdje, većina Singapuraca ne nosi maske, jer im je vlada rekla da nisu potrebne za njihovu sigurnost. Većina škola i dalje radi, iako sa raspoređenim vremenima za ručak kako bi se izbjegle velike gužve. Ima puno toaletnog papira.
S utorkom navečer, Singapur je imao 266 potvrđenih slučajeva. Samo je jedan dio misterija, nevezan za nedavna inostrana putovanja ili ranije identificirane lokalne grupe, koji uključuju crkve i privatnu večeru.
Skoro 115 pacijenata je otpušteno iz bolnice. Singapur nije zabilježio smrt od koronavirusa.
Kada su početkom godine u Kini počele kružiti glasine o misterioznom respiratornom virusu, Singapur se brzo pokrenuo. Bio je jedna od prvih zemalja koja je zabranila sve putnike iz kontinentalne Kine, počevši krajem januara. Toplotni skeneri izmjerili su temperature svih koji su došli u zemlju.
U naciji s 5,7 miliona stanovnika Singapur je brzo razvio mogućnost testiranja na koronavirus više od 2.000 ljudi dnevno. U državi Washington, jednom od najteže pogođenih mjesta u Sjedinjenim Državama, javne laboratorije su usmjerene na 400 uzoraka dnevno.
Testiranje je u Singapuru besplatno, kao i medicinski tretman za sve stanovnike. Singapur ima 140 kontakt tragača koji bilježe istoriju svakog pacijenta, i zajedno s policijom i sigurnosnim službama odrađuju težak posao.
Nakon sedmica istrage i korištenja novog testa na antitijela koji može otkriti ljude koji su se oporavili, zdravstveni službenici uspjeli su povezati dvije crkvene grupe od 33 osobe koje su prisustvovale novogodišnjoj večeri članova obje kongregacije. Ljudi koji su prenijeli bolest između dvije crkve nikada nisu pokazivali ozbiljne simptome.
Bliski kontakti pacijenata ograničeni se na obavezni karantin kako bi se zaustavile daljnje zaraze. Gotovo 5.000 je izolovano. Oni koji krše pravila karantene mogu se suočiti s krivičnim prijavama.
Svi pacijenti sa upalom pluća u Singapuru testirani su na koronavirus. Tako i oni ljudi koji su ozbiljno bolesni. Pozitivni slučajevi otkriveni su na aerodromu, u vladinim klinikama i najčešće tragom kontakata zaraženih.
Singapurski režim oblikovan je tokom epidemije SARS-a 2003. godine, kada su umrle 33 osobe od 238 potvrđenih slučajeva. Kao i u Hong Kongu, medicinski radnici bili su među žrtvama u Singapuru.
Teška stopa smrtnosti od SARS-a u Hong Kongu, skoro 300 ljudi, potaknula je stanovnike na poluautonomnom kineskom teritoriju da vježbaju preostalu snagu u prevenciji bolesti, iako su lokalne vlasti u početku oklijevale oko zatvaranja granice s kontinentalnom Kinom. Gotovo svi su, činilo se, počeli da koriste sredstva za dezinfekciju. Tržni centri i uredi postavljaju termalne skenere.
„Najvažnija stvar je da ljudi iz Hong Konga imaju duboka sjećanja na epidemiju SARS-a“, rekao je Kwok Ka-ki, zastupnik u Hong Kongu koji je također ljekar. „Svaki građanin je učinio svoj dio, uključujući nošenje maski i pranje ruku i preduzimanje potrebnih mjera opreza, poput izbjegavanja gužvi i okupljanja.“
Vlada Hong Konga na kraju je shvatila oprez javnosti. Granice su pooštrene. Državnim službenicima je naređeno da rade kod kuće, što je natjeralo više kompanija da slijede taj zahtjev. Škole su bile zatvorene u januaru, barem do kraja aprila.
Tajvan je čak djelovao brže. Poput Hong Konga i Singapura, Tajvan je bio povezan direktnim letovima za Wuhan, kineski grad odakle je, vjeruje se, virus potekao. Tajvanski nacionalni zdravstveni komandni centar, koji je osnovan nakon što je SARS ubio 37 ljudi, počeo je naručivati preglede putnika iz Wuhana krajem decembra, čak i prije nego što je Peking priznao da se koronavirus širi između ljudi.
„Naučivši svoju lekciju još ranije od SARS-a, čim je započela epidemija, usvojili smo cijeli vladin pristup“, rekao je Joseph Wu, tajvanski ministar vanjskih poslova.
Do kraja januara Tajvan je obustavio letove iz Kine, uprkos savjetima Svjetske zdravstvene organizacije da to ne čini. Vlada je također prikupila velike podatke, integrirajući svoju nacionalnu bazu zdravstvenog osiguranja sa svojim podacima o imigraciji i carini kako bi pronašla potencijalne slučajeve, rekao je Jason Wang, direktor Centra za politiku, ishode i prevenciju na Sveučilištu Stanford. Kada su na kruzeru Diamond Princess otkriveni slučajevi koronavirusa, nakon zaustavljanja na Tajvanu, poslane su tekstualne poruke na svaki mobilni telefon na ostrvu, u kojima su navedeni svi restorani, turistička lokacija i odredište koje su putnici broda posjetili tokom boravka na obali.
Tajvan je od utorka zabilježio 77 slučajeva koronavirusa, iako se kritičari brinu da testiranje nije dovoljno rasprostranjeno. Učenici su se krajem februara vratili u školu.
S novim valom virusa koji se širi po cijelom svijetu, službenici javnog zdravstva u ta tri mjesta pripremaju se za dužu borbu.
Vlada Hong Konga u kojoj je potvrđeno samo 157 slučajeva, u utorak je objavila obaveznu 14-dnevnu karantenu za sve putnike iz inostranstva s početkom ove sedmice.
Tajvan će tražiti samoizolaciju za dolaske iz 20 zemalja i tri američke države.
Singapurski premijer Lee Hsien Loong upozorio je prošle sedmice da će se broj slučajeva u zemlji naglo povećati. Singapur je u utorak objavio 23 nova slučaja oboljelih od koronavirusa, što je najveći pojedinačni dan, sa 17 uvezenih slučajeva.
Grad-država je za ubuduće uveo restrikcije za svoje granice. Dolasci iz jugoistočne Azije i dijelova Evrope sada moraju proći četrnaestodnevnu samoizolaciju.
„Svijet je dobar koliko i najslabija karika“, rekao je dr. Lee, šef odjela za zarazne bolesti u Singapuru. „Bolesti ne poštuju granice.“
