Stvarni cilj: primirje ili razgradnja Hezbollaha?
Prema političkim posmatračima, stvarni cilj Izraela i Sjedinjenih Američkih Država u pregovorima u Washingtonu nije postizanje primirja, već „nametanje uslova za razgradnju Hezbollaha i uklanjanje njegove uloge iz libanske politike“. Ova tvrdnja može se potkrijepiti kroz tri vrste dokaza:
• Prvi dokaz (istovremenost pregovora i rata): Dok se pregovori vode u Washingtonu, Izrael nastavlja napade na Liban. Ovaj obrazac – pregovaranje u jednoj prostoriji i bombardovanje u drugoj – podsjeća na taktiku „obmanjujuće diplomatije“.
• Drugi dokaz (odsustvo ključnih aktera): Analiza naglašava da glavni donosioci odluka nisu prisutni u pregovorima. To ukazuje da su pregovori niskog nivoa i vjerovatno služe kupovini vremena ili psihološkom pritisku.
• Treći dokaz (izraelski diskurs): Izraelski zvaničnici više puta su izjavili da „Liban nakon rata mora biti drugačiji nego prije rata“. Ovakav diskurs jasno ide dalje od privremenog primirja i cilja trajnu promjenu strukture moći u Libanu.
Čini se da Izrael i SAD pregovore vide kao sredstvo za prisiljavanje Bejruta da preuzme ulogu „sigurnosnog podizvođača“ za Izrael na sjeveru. Ovaj izraz direktno se odnosi na ulogu Palestinske samouprave na Zapadnoj obali. Međutim, Liban – za razliku od Palestinske samouprave – ima historijski suverenitet i tradiciju otpora, pa bi takva transformacija zahtijevala nacionalno poniženje i slom političkog identiteta.
Dilema libanske države: prirodna ili proizvedena slabost?
U trenutnim sukobima u Zapadnoj Aziji, libanska država je „previše slaba da silom razoruža Hezbollah bez rizika od unutrašnje krize ili čak građanskog rata“. Iako je to tačno, postavlja se pitanje da li je ta slabost prirodna ili rezultat američko-izraelske strategije. S jedne strane, politički sistem Libana je inherentno krhak. S druge strane, kontinuirani izraelski napadi i atentati dodatno slabe državu i onemogućavaju joj pun suverenitet. Zbog toga je stvarni cilj „pretvoriti Liban u podređenu sigurnosnu strukturu sličnu Palestinskoj samoupravi“.
Može li se model Zapadne obale ponoviti u Libanu?
Tri ključne razlike otežavaju takav scenario:
• Liban je suverena država, dok je Zapadna obala okupirana teritorija
• Hezbollah je dominantna sila u Libanu
• Regionalni akteri, posebno Iran, vjerovatno bi reagovali vojno
Ipak, postoje i sličnosti: pregovori, pritisak za razoružanje i slabljenje suvereniteta.
Zaključak: Predstava koja može postati katastrofa
Ova analiza upozorava da bi pregovori mogli biti samo „predstava mira“. Ako je tačno:
• Izrael vrši maksimalni pritisak
• Liban pregovara iz slabosti
• Dolazi do neuspjeha i obnove rata
• Slijedi kolaps ili građanski rat
Ako je cilj pretvoriti Liban u novu Zapadnu obalu, rezultat neće biti mir nego duboka i dugotrajna nestabilnost koja će zahvatiti cijeli region.
Ekskluzivno PISjournal
