Elvin Delić
Autor je magistar sociologije,prevodilac i istraživač u oblasti sociologije religije,teorija nacionalizma i kulture.
PISjournal – Tijekom Bitke na Siffinu 35. godine po hidžri, kada je Muavija ibn Ebu Sufjan
pokrenuo rat protiv hazreti Alija ibn Ebu Taliba, dogodio se svojevrsni
diplomatski “manevar” od strane Muavije, koji je pred vojnom dominacijom i
strateškom pobjedom vojske hazreti Alija, po savjetu Amra ibn el-Asa, naložio
svojim vojnicima da na koplja podignu primjerke Kur’ana, pozivajući na
arbitražu, čime je bitka zaustavljena.
Baš kao što je Muavija podigao Kur’an na koplja na Siffinu kako bi pred samim
porazom prekinuo sukob, danas SAD i Izrael zagovaraju prekid vatre prizivajući
navodne “humanitarne” i “moralne” razloge. Dok se prekid vatre između
američko-cionističke koalicije i Irana predstavlja kao mir, on Izraelu i SAD-u
omogućava da konsolidiraju svoje devastirane i obezglavljene redove, ali i da
maskimalno kupe vrijeme, obzirom da su satjerani u strateški, vojni i diplomatski
ćorsokak.
Veoma je dobro poznato u vojnoj strategiji, isključujući humanitarne razloge, da
onaj koji traži prekid vatre ili primirje, nije u vojnoj prednosti, te da se suočava
sa vojnom iscrpljenošću, nedostatakom resursa, opreme ili ljudstva, kako bi
pokušao sačuvati ono što se sačuvati može i kako bi spriječio daljnje gubitke.
Koliko god Izrael i SAD pokušavali manipulirati ishodom ove neuspjele agresije
na Iran, činjenice su one koje ih demantiraju.
Uzevši u obzir da je operacija “Rising Lion”, odnosno operacija promjene vlasti u
Iranu (koja je bila glavni objektivni cilj izraelske vojske) neslavno propala svega
nekoliko sati nakon aktivacije, da su gađana iranska nuklearna postrojenja
praktički netaknuta, te da bombardiranje ne samo da nije natjeralo Iran da
ponovno sjedne za pregovarački stol, već je natjeralo iranski politički vrh da u
parlamentu jednoglasno usvoji odluku o izlasku iz Svjetske organizacije za
atomsku energiju (IAEA), te da nesmetano nastavi sa razvojem nuklearne
energije, veoma je jasno da je na strategijskom nivou izraelsko-američka koalicija
izgubila ovu dionicu sukoba.
Kada tomu dodamo da je u 22 vala raketnih, dronovskih i balističkih napada, Iran
do temelja uništio ključne cionističke vojne i infrastrukturne objekte kao što su:
Nevatim, Tel Nof, Ramon i Hatzerim vojno zrakoplovne baze, sjedište Mossada u
Glilotu, sjedište Jedinice 8200, vodeći svjetski Weizmann Institut za proizvodnju
nuklearnog i biološkog oružja i AI tehnologije, centar za izraelski AI i sigurnosne
algoritme “Gav-Yam Park”, zatim jedinu izraelsku rafinerija nafte “Bazan” u Haifi,
elektranu u Haifi, glavnu luku Haifa, te gradove Holon, Bat Yam, Beer Yakov,
Petah Tikva, Aškelon i Ašdod, jasno je da Izrael ne samo da nije ostvario vlastite
objektivne ciljeve agresije, već i da se suočio sa najbolnijim gubitcima na svojoj
teritoriji od 1948. godine do danas.
Međutim, ovo nije kraj rata, niti kraj sukoba, već je samo kraj jedne dionice rata
kojeg predvodi globalistička okultna oligarhija na višoj razini i planu, a koja nije
uspjela poraziti Rusiju u Ukrajini, odsjeći Kinu od Irana nametnutim “munjevitim”
sukobom Indije i Pakistana, te na kraju smijeniti vlast u Iranu. Floskule o
“prekidu vatre” su najobičnija prazna mjesta kojima je Izrael uvijek kroz povijest
nastojao obmanuti javnost i kukavički izbjeći odgovornost za svoje destruktivne
postupke. Zbog nedostatka hrabrosti i vojne vještine, cionistički entitet je uvijek
posezao za “prekidima vatre” i “primirjima” kada se nalazio pred vojnim
porazima, kasnije ih otvoreno kršeći kada se uspio konsolidirati, ili kada se
protiv Netanjahua pokušaju dignuti optužnice.
Pa tako, sjetimo se Gaze 2008. godine, kada je cionistički režim nakon
dogovorenog prekida vatre s Hamasom, samo nekoliko sati nakon početka
primirja, otvorio vatru na ribare i poljoprivrednike, ubijao civile, zatvarao
prijelaze i kontinuirano kršio sve navedene stavke primirja. Sjetimo se i
Libanona i rata 2006. protiv Hezbollaha, kada je samo 5 dana nakon proglašenja
primirja, IDF izveo napad u Bekaa dolini, što je i UN i francuski UNIFIL označio
kao kršenje.
Nakon primirja krajem novembra prošle godine, ponovno u ratu protiv Hezbollaha i proglašenja “prekida vatre”, za tri mjeseca zabilježeno je 840–2.700 kršenja primirja od strane Izraela (zračni napadi na civile,demoliranje imanja). Cionisti, po svom ustaljenom običaju i praksi, opravdavaju kršenje primirja tvrdnjom da reagiraju na provokacije ili kršenja s druge strane, te da su okarakterizirane kao “preventivne” – što čak i međunarodne institucije, uključujući UN, nedvosmisleno odbacuju.
Dakle, rat nipošto nije završen, niti ovaj “prekid vatre” označava kraj sukoba za
cioniste, već označava samo predah od iranskog razornog odgovora koji je Izrael
bacio pet do deset godina unazad. Cionisti će po nalogu globalističke okultne
oligarhije nastaviti s napadima, sada prvenstveno na Gazu i Zapadnu Obalu, ali i
na sirijsku teritoriju koju im je kao miraz dao njihov učenik Džolani. Svakako,
paralelno s time, nastavit će s pokušajima uništavanja Irana iznutra, te
pokušajima atentata na sve one vojne zapovjednike Iranske revolucionarne
Garde, Iranskih oružanih snaga i Iranskog vojnog zrakoplovstva koji su
rukovodili posljednjim 12-dnevnim napadima na Tel Aviv, uključujući i Vrhovnog
Vođu Islamske revolucije ajatullaha sejjida Alija Hamneija, kao vrhovnog
zapovjednika i ključnu figuru u razaranju cionističkog kancerogenog entiteta.
Obzirom da dolaze sveti dani mjeseca Muharrema, dan Ašure, a nakon toga i
najveće hodočašće i javni skup na svijetu -Erbein – nije isključeno, poznavajući
okultiste i kabaliste kojima numerologija i simbolizam igraju neopisivo značajnu
ulogu (baš kao što su igrali u izraelskoj agresiji na petak 13. i američkom napadu
na Dan operacije Barbarosa 22.6.), da upravo u tim danima i na takvim
masovnim skupovima pokušaju podmetnuti terorističke napade, izvršiti atentate,
ali i pokrenuti vlastite terorističke ćelije u Iraku kako bi nastavili svoje genocidne
i krvave pohode na civilno stanovništvo, baš onako kako su naučili iz Talmuda da
čine sa “gojimima” – ne-Židovima i “stokom” čija je krv košer ili halal za proliti.
Iako je Iran strategijski, vojno, politički i psihološki pobijedio i odbranio se od
agresije, u ovim danima ponosa i pobjede, ne smije se opustiti i dozvoliti bilo
kakve pokušaje destabilizacije kako unutar, tako i izvan zemlje.
Također, iransko političko i vojno rukovodstvo ne smije nasjesti na muavijevske diplomatske manevre “Kur’ana na kopljima” – glavnog oružja cionisitčko-američke koalicije,
kojoj ništa nije sveto ni vrijedno, te koja je spremna za svoje ideološko-interesne
i klijentelističke ciljeve prevariti, pogaziti sporazume, prekršiti primirja, ubijati
djecu koja čekaju u redu za humanitarnu pomoć, a naposlijetku baciti cijelu
regiju u potpuni kaos i uništiti na milijune ljudskih života, kao što to kontinuirano radi od svog nastanka pa sve do danas.
Ekskluzivno PISjournal
