Anchal Vahra
Odustanite od hipoteze pobjede i okupacije cijelog Afganistana od strane Talibana: protuteža snaga s obje strane Afganistana dovest će do dugotrajnog rata, a ako se ne postigne kompromis, Afganistan će biti rascjepkan i podijeljen
Može se kazati da su u posljednjih nekoliko sedmica Talibani zauzeli više od polovine od 400 okruga Afganistana, postavili kontrolne tačke na glavnim autocestama i zauzeli granične prijelaze, i može se sasvim jednostavno ustvrditi da su na putu da zauzmu cijelu državu. Zapravo, Talibani su iznijeli istu ovu tvrdnju, ali nema razloga da se takva propaganda uzima kao realna. Naravno, to ne znači da se propaganda afganistanske vlade o ponovnom zauzimanju izgubljenih teritorija treba shvatiti ozbiljno.
Činjenica je da su protivničke snage u Afganistanu, koje obuhvaćaju barem polovicu nezavisnih antitalibanskih poluvojnih jedinica, sada daleko uravnoteženije nego što to mogu zamisliti vanjski promatrači. Nakon povlačenja američke vojske, Afganistan će vjerovatno ući u dugotrajni sukob i politički zastoj.
General Sami Sadat 36-godišnji je oficir afganistanske vojske koji je obučavan u Sjedinjenim Državama i odgovoran za sigurnost na gotovo 20 % Afganistanske teritorije. On je za Foreign Policy razgovarao iz sjedišta u provinciji Helmand. Sadat se doimao vrlo snažno i nije ga uopće brinulo prisustvo Talibana. Umjesto toga, on se može pohvaliti vrhunskom obučenošću svojih snaga, pristupom naprednom naoružanju i prije svega osjećajem odgovornosti za spašavanje zemlje od divljaka. “Nema nikakve mogućnosti da Talibani zauzmu ovaj grad”, izjavio je Sadat. U puno smo jačoj poziciji. U prosjeku svaka 24 sata ubijemo 60 do 70 talibanskih vojnika, dok oni ubiju jednog od nas. Stoga je omjer 1 naprama 60. Sadat je opisao kao “vrlo pretjerane” tvrdnje Talibana o zaposjedanju 85 % Afganistana kao i obećao da će ih pobijediti.
Sadatovo povjerenje može ulijevati nadu čak i među Afganistancima koji se jako boje vladavine Talibana. Ali, Sadat je priznao da bi američka zračna potpora mogla u potpunosti promijeniti sukobe. Osvrnuvši se na izjave generala Kennetha McKenziea, načelnika štaba američke vojske, koji je, kako se čini, ponudio nastaviti podržavati afganistanske snage, Sadat je rekao: “Vjerujemo da ćemo dobiti zračnu potporu SAD -a u okviru programa Horizon kojeg razmatra američko Ministarstvo odbrane, a vezano za antiterorističko djelovanje protiv Al-Qaed-e i ISIL-a, ali, detalji su još nejasni.”
Talibani pak smatraju da pobjeđuju. U posljednjih nekoliko sedmica ova skupina je izgleda preuzela kontrolu nad važnim graničnim prijelazima prema Turkmenistanu, Tadžikistanu, Iranu i Pakistanu. Počelo je kontrolom unosnih trgovačkih puteva radi ostvarivanja prihoda, olakšavanja krijumčarenja i borbe protiv stranih boraca. Grupa je također zauzela nekoliko ključnih kontrolnih tačaka na autocesti kako bi spriječila transport snaga afganistanske vlade.
Rahmatullah Nabil, predsjednički kandidat na prošlim izborima i bivši čelnik Nacionalne sigurnosne agencije Afganistana, glavne obavještajne agencije u zemlji, rekao je da je strategija talibana mirno zauzimanje gradova. U početku su se skoncentrisali na zauzimanje područja koja stvaraju prihod i autoceste, koja igraju važnu ulogu u opskrbi zemlje potrebnim materijalima. Trenutno zauzimaju manje gradove u kojima im je lakše uspostaviti vlast. Talibani dozvoljavaju nekim djevojčicama da idu u školu kako bi zapadnim novinarima pokazali da su se promijenili. Također traže legitimitet među urbanim Afganistancima, ali to će im teže poći za rukom jer Afganistanci nisu zaboravili sve udarce koje su im nanijeli Talibani.
Izvještaji nekoliko svjedoka pokazuju da iako su Talibani ostvarili uspjeh, ali su njihove tvrdnje o uspjehu pretjerane i da prikazuju mnogo manji broj žrtava od realnoga. Uprkos dogovorima koje su talibani postigli u nekoliko okruga, ta je skupina još uvijek omražena u gradovima i među etničkim manjinama. Talibani su postavili baze izvan nekoliko provincijskih glavnih gradova s ciljem svrgavanja afganistanske vlade, ali im to još uvijek nije pošlo za rukom. Skupina napreduje agresivno, ali se očekuje da će borbe u gradovima biti mnogo žešće, pogotovo jer su bivši oficiri koji su se borili protiv sovjetske vojske 80 -ih oživjeli svoje poluvojne formacije. Jedina prilika koja može spriječiti Talibane u provedbi operacija etničkog čišćenja. Atta Mohammad Noor, vojskovođa i bivši guverner provincije Balkh, pozvao je neovisne mudžahedinske skupine da se ponovno dignu i bore zajedno s afganistanskim snagama. Ahmad Massoud, 32-godišnji sin Ahmad Shaha Massouda, kojega je Al-Qaeda ubila uoči 11. septembra, radi na ponovnom ujedinjenju Sjeverne alijanse, skupine antitalibanskih etničkih poluvojnih formacija. Ismail Khan iz Herata i Rashid Dostum, koji dominiraju među uzbečkim Afganistancima, trenutno pružaju otpor napadima Talibana u svojim provincijama.
Službene obrambene snage Afganistana i poluvojne snage povezane s borcima u Afganistanu nadmašuju talibane. Prema riječima Nabila, šefa afganistanske sigurnosne službe, obrambene i sigurnosne snage imaju između 300.000 i 350.000 boraca , a poluvojne snage ukupno 120.000. Prema Nabilu, Talibani su sezonski borci koje podržavaju Pakistan i druge islamističke ekstremističke skupine, a imaju između 100. 000 i 120.000 aktivnih boraca. Ali, jake afganistanske snage suočavaju se s ograničenjima resursa, uključujući nedostatak modernog naoružanja i gotovog novca za plaćanje svojih boraca, i to su neki od problema s kojima se bore. Oni znaju da im je potrebna potpora afganistanskog predsjednika Ashrafa Ghanija kao i Sjedinjenih Država, ali ne vide nikakav znak te podrške. Njihova relacija s Ghanijem je puna nepovjerenja. S druge strane, Sjedinjene Države se generalno protive ratovanju i tokom ovih godina ponizile su moćnike. Nabil je dodao: “Svi istaknuti etnički / politički lideri imaju jedno pitanje, koliki je njihov udio u vlasti?” Hoće li u budućnosti igrati ulogu u predsjedničkoj palači ili zašto bi uopće trebali podržati Ghanijevu vladu?
Murad Hamidi, koji vodi desetine snaga i štiti svoje selo i aerodrom u Sheberghanu u kojem dominiraju Uzbeci, rekao je:
“Iako afganistanske sigurnosne snage i poluvojne jedinice Dostum formalno sarađuju, ali među njima postoji slaba koordinacija, a većinu borbi vode poluvojne jedinice. Među lokalnim etničkim vođama raste nepovjerenje u Ghanijevu vladu, a vrijeme napada afganistanskih zračnih snaga veoma često je netačno.”
Hamidi je rekao da se afganistanske oružane snage većinom predaju. To bi moglo značiti samo to da paštunska centralna vlada predvođena Ghanijem želi promijeniti uzbekistansku dominaciju u ovoj provinciji kako bi zapovjednici u ratu s talibanima koji su Paštuni mogli doći na vlast. Čudno je da Ghani podržava pojavu talibana, ali Hamidijevi stavovi ukazuju na jaz između Kabula i provincija.
Možda jedino što se može sa sigurnošću reći o Afganistanu jeste da ukoliko se ne postigne sveobuhvatni politički sporazum prije potpunog povlačenja Sjedinjenih Država, trenutni položaj ljudi veoma će se pogoršati. Talibani se neće predati sve dok je Ghani predsjednik, a Ghani se neće predati sve dok talibani ne pristanu na održavanje izbora i trenutni ustav. Etnički ratni zapovjednici u međuvremenu će tražiti podršku u borbi protiv Talibana i zaštitu svog naroda. Ako niko ne učini kompromis, zemlja će u najskorije vrijeme biti rascjepkana.
