Burak Elmali kineskom
Autor je istraživač u Centru za istraživanja TRT World.
PISjournal – Usred pada popularnosti američkog predsjednika Joea Bidena i pravnih pobjeda njegovog prethodnika Donalda Trumpa, javljaju se spekulacije o tome kako će izgledati Trumpova vlast ukoliko dobije izbore, a pitanje od milion dolara je kakva će biti njegova politika u vezi sve većeg konkurenta – Kine.
Dok republikanska i demokratska administracija nude suprotne narative, jedna neosporna realnost je da je Kina postala strateški konkurent i da bez obzira na to ko bude predsjedavao u Bijeloj kući,ovo pitanje će biti u fokusu.S obzirom na Trumpovu antikinesku retoriku u njegovom prvom mandatu,nazvi nove geopolitičke igre bit će antagonizam.
Pitanje Tajvana će se kretati sličnom putanjom kao i dosad bilo da je riječ o Trumpovoj ili Bidenovoj administraciji. Obje administracije su tom pitanju postupile delikatno, podržavajući “politiku jedne Kine” i izbjegavajući velike poremećaje u statusu quo. Međutim, bilo je fluktuacija tokom svakog predsjedavanja. Na primjer, pod Trumpom su ukinute restrikcije na saradnju s tajvanskim zvaničnicima, a povećana je prodaja oružja Tajvanu. Pojačale su se i aktivnosti mornarice Sjedinjenih Država u Tajvanskom moreuzu. Trump je često raspravljao o strateškom značaju Tajvana, posebno u industriji poluvodiča, ali nije postignut sporazum o slobodnoj trgovini.
Predsjednik Biden je nastavio u istom smjeru.Međutim, posjeta predsjedavajuće Predstavničkog doma Nancy Pelosi Tajpeju u ljeto 2022. izazvala je kontroverze.Također,za vrijeme Bidena,Tajvan je dobijao oružje od Sjedinjenih Država što je za posljedicu naljutilo Peking koji je odgovorio pojačanim vojnim vježbama i cyber napadima.Bijela kuća je brzo ispravila Bidenove greške, potvrđujući privrženost ” Politici jedne Kine.”
Obje administracije su imale za cilj da se angažuju sa Tajvanom, izbjegavajući konfrontaciju sa Kinom. U potencijalnom drugom Trumpovom mandatu, odnosi s Tajvanom će se vjerovatno nastaviti istom putanjom s fokusom na konkurentne tarife zbog zabrinutosti u industriji poluvodiča koja utiče na američke kompanije. Trgovina oružjem će se vjerovatno nastaviti, ali događaji visokog profila poput Pelosijeve posjete mogli bi biti rjeđi. Važno je da se reizabrani Trump ne bavi pitanjem Tajvana koristeći retoriku “liberalno-demokratskih vrijednosti” tipičnu za demokratske administracije. Isto tako, Trump neće označiti Xija kao diktatora, kao što to čini Biden. Ako bi, s druge strane, Biden uspio ponovo biti izabran za drugi mandat, naglasak bi ponovo bio na misiji zaštite liberalne demokratije.
U oba scenarija, međutim, kineski napad na Tajvan Washington bi označio kao napad na liberalno-demokratske vrijednosti i ljudska prava. U stvarnosti, vojni potez Pekinga ugrožava ravnotežu snaga koju su SAD izgradile u azijsko-pacifičkom području od ere nakon Drugog svjetskog rata. Svaki sveopšti napad Kine bio bi veliki čin prkosa ovom sistemu. Ko god da predsjedava Bijelom kućom, pokušat će izbjeći ovaj košmarni scenario tako što će ga neutralizirati ili barem odgoditi. Bilo koji predsjednikov stil komunikacije bi ostao unutar ove krajnje linije.
Očuvanje kredibiliteta: Suprotstavljanje kineskom usponu u istočnoj Aziji
Srž nadmetanja s Kinom leži u očuvanju kredibiliteta Washingtona u istočnoj Aziji i sprječavanju porasta uticaja konkurencije. Ova situacija uključuje očuvanje struktura saveza, kao što se vidi tokom samita NATO-a u Vilniusu, gdje su bili domaćini ključni azijski saveznici i objavljeno saopštenje u kojem je Kina označena kao globalni rizik. Uprkos potencijalnim promjenama u predsjedništvu, strateški okvir jačanja saveza u Indo-Pacifiku kako bi se suprotstavio kineskom utjecaju vjerovatno će opstati, kao što je pokazano i za vrijeme Trumpove i Bidenove administracije.
Na primjer, pod Trumpovim vodstvom uspostavljen je okvir grupe I2U2 koji uključuje Indiju, Izrael i Ujedinjene Arapske Emirate (UAE), dok je u mandatu predsjednika Bidena u tom okviru uveden projekt koridora Indija-Bliski istok-Evropa. To znači da se Biden ponovo nadovezao na Trumpovo naslijeđe na ovu temu. Ove inicijative, fokusirane na ulaganja i povezivanje, mogu se protumačiti kao protumjere protiv kineske inicijative Pojas i put (BRI), iako ih je izraelski rat protiv Gaze možda privremeno zasjenio.
Važno je pozabaviti se Trumpovim skepticizmom prema NATO-u, jer ga neki smatraju značajnim pomakom u republikanskoj politici, potencijalno ugrožavajući privrženost SAD-a globalnim savezima. Međutim, bitno je shvatiti da se značaj i budućnost NATO-a nisu smanjili za vrijeme Trumpovog mandata. Njegov transakcijski stav i komentari o podjeli tereta unutar NATO-a potiču sa specifičnog gledišta koje se ne odnosi nužno na saveznike u Aziji koji nisu u NATO-u.
Jačanje saveza u indo-pacifičkoj regiji kako bi se takmičili (i obuzdali) Kinu ostat će mjerilo američke vanjske politike, bez obzira da li je pod Trumpom ili Bidenom. Inicijative kao što je AUKUS partnerstvo i nastavak vojne trgovine unutar međudržavnih sigurnosnih saveza su pristupi koji dobro odjekuju sa poslovno orijentiranim stilom poput Trumpovog. Biden bi se odlučio za sličan put jer je u skladu s multilateralizmom predvođenim SAD-om.
Održavanjem konvencionalne političke linije po pitanju Tajvana i intenziviranjem saveza u Aziji, čini se da su SAD spremne da nastave svoju geopolitičku strategiju usmjeravanja pažnje Kine prema svojoj blizini. Kako kineska Narodnooslobodilačka armija (PLA) povećava svoje sposobnosti, vjerovatno će isto učiniti i susjedne zemlje, što će rezultirati pojačanom militarizacijom regiona.
