Imran Ali Sandano
PISJournal – Vanjska politika Turske uglavnom ima za cilj da zaštiti svoje interese u napetom globalnom i regionalnom okruženju. Turska je uvijek nastojala da stvori uslove za održivi mir i razvoj kako sa susjednim tako i sa udaljenijim državama. Ankara je nedavno postala aktivnija na Bliskom istoku.
Neki analitičari smatraju da ova promjena ukazuje na to da se Turska udaljava od Zapada, jer primjećuju da povjerenje Turske u region nije u skladu sa njenom zapadnom koordinacijom. Međutim, drugi vjeruju da su sigurnost, projekcija moći, racionalna razmatranja i mješavina nacionalnih interesa natjerali Tursku da svoju vanjsku politiku usmjeri prema Bliskom istoku.
Nakon arapskog ustanka, regionalna geopolitika i sigurnosni izazovi otvorili su nove kanale za tursku vanjsku politiku, što je dovelo do toga da se Ankara čak uključila u dešavanja u regiji. Počelo je sa humanitarnim i ekonomskim angažmanima.
Kako je vrijeme prolazilo, angažman Ankare na Bliskom istoku se proširio i postala je treća strana u regionalnim sukobima.
Normalizacija veza sa zemljama Bliskog istoka, posebno sa Saudijskom Arabijom, Ujedinjenim Arapskim Emiratima (UAE) i Izraelom, otvorila bi nove kanale za povećanje diplomatskih, strateških i ekonomskih prednosti Turske u njenoj vanjskoj politici. Zategnute veze između vodećih regionalnih aktera pokazale su se štetnim za razumijevanje prave perspektive ekonomskih odnosa.
Promjena politike i odgovor
Promjena politike Ankare prema Bliskom istoku je odgovor na vanjske faktore – i regionalne i međunarodne, i domaća pitanja vezana za sigurnost i ekonomiju. Turska je počela da mijenja svoje pozicije i odnose, koji su ranije bili zasnovani na neprijateljstvu.
Washington je ostao ključni igrač na Bliskom istoku, ali administracija Sjedinjenih Država predsjednika Joea Bidena dala je prioritet istočnoj Aziji, fokusirala se na vlastita unutrašnja pitanja i odbacila diplomatiju na Bliskom istoku, za razliku od prethodne administracije Donalda Trumpa. U međuvremenu, SAD su počele da preispituju svoje vojne snage iz regiona. SAD su jasno stavile do znanja da neće biti dio saudijske intervencije u Jemenu, a Washington bi se mogao vratiti nuklearnom sporazumu s Iranom.
Ove promjene su pokrenule i gurnule Tursku, Saudijsku Arabiju, Katar, Egipat i UAE prema procesu deeskalacije. S druge strane, rastući uticaj Rusije i sve manji angažman SAD-a u regiji natjerali su Tursku da djeluje kako bi balansirala između te dvije strane.
Turska ima duge veze sa SAD-om i Rusijom, ali uz određene razlike, međutim, održala je dobar balans u Siriji i Libiji. U tom kontekstu, bliskoistočna politika Ankare prešla je na novi kolosijek za ponovno uspostavljanje ravnoteže u regionu.
Saudijska Arabija je ključni akter
Prošle godine na summitu Zaljevskog vijeća za saradnju (GCC), zemlje Zaljeva potpisale su deklaraciju Al-Ula i formalno okončale spor sa Katarom. Ovaj regionalni razvoj stvorio je dodatno ohrabrenje za Ankaru da se udruži sa Rijadom, Kairom i Abu Dhabijem. Od tada su Turska i Katar započeli pregovore sa Saudijskom Arabijom, Egiptom i UAE s ciljem pomirenja.
Saudijska Arabija je jedan od ključnih regionalnih igrača u regionu Bliskog istoka. Dobri odnosi između Ankare i Rijada bi se pokazali kao preokret za ovaj region. Nakon telefonskog razgovora predsjednika Recepa Tayyipa Erdoğana i kralja Saudijske Arabije Salmana uoči summita lidera G-20 2021. godine, pokrenuta je inicijativa saradnje između Ankare i Rijada, a njihovi odnosi su se pokazali u pozitivnom svjetlu.
Nedavno je Erdoğan posjetio UAE radi bilateralne i ekonomske saradnje uz niz sporazuma tokom svoje prve posjete zaljevskoj državi od 2013. godine. Nema sumnje, Rijad također želi bliske odnose s Ankarom, što će pomoći Saudijskoj Arabiji da se suprotstavi rivalima ili ometačima.
Normalne veze između Rijada i Ankare imale bi prednost u odnosu na sve napore regionalnog pomirenja. Ovaj potez bi bio dobra opcija da Saudijska Arabija dobije prostor koji im je jako potreban za jačanje kapaciteta za političku aktivnost, povezanost i saradnju sa raznim drugim regionalnim državama koje se doživljavaju kao rivali Rijada. Bolji odnosi između obje države otvorili bi nove ekonomske, političke i odbrambene mogućnosti, gdje bi Saudijci mogli zadržati svoju tradicionalnu ulogu u regiji i efikasno se nosili sa sigurnosnim izazovima.
Regionalna igra moći između glavnih aktera u regionu je uporna strateška konkurencija, koja će samo destabilizovati njihove diplomatske pozicije i stvoriti više ekonomskih troškova nego koristi. Trenutni razvoj događaja i promjenjiva priroda njihovog regionalnog pristupa deeskalaciji znak su pomirbenog pomaka u regionu koji će normalizovati stratešku i ekonomsku situaciju u regionu.
Ukratko, bez obzira na probleme u balansiranju Saudijske Arabije, Irana i Izraela, trenutna promjena u vanjskoj politici Bliskog istoka je dobra opcija za Tursku da krene naprijed uz saradnju na obostranu korist. Sigurno je da Turska posjeduje takvu sposobnost da ide sa zemljama Bliskog istoka na njihovu kolektivnu saradnju.
Promjene u politici Promjene u politici Promjene u politici
