PISjournal – Prije šest mjeseci, potpredsjednik Evropske komisije i Visoki predstavnik Unije za vanjske poslove Josep Borrell izjavio je kako je Evropa “vrt” a ostatak svijeta “džungla” i upozorio da bi ta džungla mogla napasti vrt. evropski vrt
Međutim, svjedočimo ovih dana kako je ovaj gore navedeni vrt zaista pod napadom ali ne od vanjskog svijeta, kako je to govorio Borrell, već iznutra. Ukrajina i dalje traži mnogo oružja, i više nego što njeni tzv., evropski prijatelji mogu da daju. Sankcije koje su evropske zemlje uvele Rusiji ne daju rezultate a novac samo odlazi. U Njemačkoj protesti paralizirali javni prevoz i luke. Radnici traže povećanje plata jer troškovi života vrtoglavo rastu.
U Francuskoj protesti ne jenjavaju. Zapravo, Francuska je ovih dana najnestabilnija država Evropske unije. Iako ovi protesti nisu nešto novo, oni su tu još od početka godine, ovih dana su poprimili poseban oblik nasilja države nad narodom dok je bunt običnih ljudi i dalje u punoj snazi.
Podsjećamo, protesti su započeli jer je vlada predsjednika Macrona donijela reforme penzionog sistema prema kojem se starosna dob za odlazak u penziju podiže na 64 godine.
Iako je narod protestovao, iako su postojala tolika upozorenja na moguće katastrofe koje usvajanje ovog zakona može donijeti, Macron i njegova vlada nisu popuštali i na kraju je Parlament usvojio taj zakon. Iako su na početku protesti bili mirni, postali su veoma nasilni kada je zakon usvojen.
Prema procjenama, više od dva miliona ljudi je izašlo na ulice. Izlozi na radnjama i prozori na bankama i nekim drugim institucijama su razbijani, auta uništavana a policija je odgovorila suzavcima i pendrecima te privođenjem velikog broja ljudi. Stotine ljudi su povrijeđene.
Ali nisu samo ulice problem za francusku vladu. Ono što dodatno zabrinjava jesu radnički protesti i neposluh koji bitno utiče na ekonomiju. Kao rezultat radničkih protesta, gorivo je postalo problem u Francuskoj jer je 6 rafinerija od ukupno 7 koje postoje u ovoj zemlji, prestalo sa radom dok su terminali sa LNG-om odnosno ukapljenim zemnim plinom blokirani.
Najveća rafinerija Francuske, koja je bila u vlasništvu Totala, u potpunosti je prestala sa radom , jer su radnici odbili da rade.
Aerodromi su zatvoreni jer zaposleni u civilnom vazdušnom sektoru također protestuju.
Borrellov “vrt” se raspada, ljudi su nezadovoljni, problemi i nasilje na ulicama. Za um jednog evropskog, zapadnog čovjeka koji svoje gledište formira na ponosu nekadašnjeg kolonijalizma, ovakva scena odgovara ulicama Afganistana ili Africi. Najbolje možda u Iranu, jer to je, kako kaže zapadni svijet, najveća prijetnja svjetskom miru i najveći “gazitelj ljudskih prava”.
Kada su prije nekoliko mjeseci izbili protesti u Iranu, organizovani i vođeni od strane Zapada, čitav evropski svijet se podigao u znak podrške “mirnim prosvjednicima”. Još žešći su bili u osudi “režima”.
Političari, javne ličnosti i obični ljudi preplavili su internet i društvene mreže svojim porukama podrške prosvjednicima u Iranu. Na ulicama i ispred iranskih ambasada u svijetu sjekli su kosu i glasno uzvikivali ime Mahse Amini, djevojke čija je smrt bila iskra koju je Zapad iskoristio za pokretanje protesta.
Iako ne postoje nikakvi dokazi koji upućuju na to da je Mahsa “premlaćena na smrt” od strane policije zbog hidžaba, njena smrt je postala idealna prilika koju su zapadne sile iskoristile za rušenje države.
Ti mirni prosvjednici, kako ih je Zapad veličao, ubili su 60 policajaca, razbijali prozore na radnjama, napadali ljude, nasilno skidali ženama hidžabe i turbane sa glava imama.
To zapadni mediji nisu prenosili kao što nisu prenijeli ni to da su milioni Iranaca izašli na ulice u znak podrške Islamskoj republici.
Zapadne zemlje su medijskom propagandom, plaćenićke i nasilne proteste u Iranu predstavili kao borbu za slobodu a svoje plaćenike kao heroje.
Gdje su sada svi ti internet borci za ljudska prava kada je Francuska u pitanju?
Gdje je podrška svijeta običnom francuskom čovjeku koji mora raditi do duboke starosti kako bi zaradio penziju koju možda neće stići ni potrošiti?
U Francuskoj policija hapsi prosvjednike i zabilježeni su slučajevi policijske brutalnosti.
Le Monde je došao do snimka, čija je autentičnost provjerena na kojem se čuje nekoliko policajaca kako prijete mladima uhapšenim tokom protesta “Mogu vam reći, lomili smo laktove i razbijali lica”, navodno je rekao jedan policajac.
Vodeći evropski nadzorni organ za ljudska prava optužio je francusku policiju da koristi “prekomjernu silu” tokom protesta protiv žestoko osporavanog penzionog zakona.
Dunja Mijatović, komesarka Savjeta Evrope za ljudska prava, rekla je da oni koji žele da se mirno okupe imaju pravo da budu zaštićeni od “policijske brutalnosti” i da napadi demonstranata na policajce ne opravdavaju žestok odgovor policije.
Evropski mediji su optuživali Iran i organe reda za brutalnost i silu iako nisu imali dokaze za to.
Nakon što je plan s protestima propao, mediji su se sjetili nove taktike. Iskoristili su izbijanje trovanja u školama u Iranu kao pokušaj “brutalnog režima” da se osveti običnom narodu.
Taj slučaj trovanja je stvaran ali uzrok mu nije poznat. Sve učenice su zbrinute u bolnicama a nadležne institucije sprovode istragu na terenu.
No ipak francuska državna televizija France 24 javnosti je prikazala izvještaj u kojem citira anonimne “iranske aktiviste” koji tvrde da je jedna djevojčica umrla usljed trovanja.
To trovanje je na italijanskom novinskom portalu Agensir nazvano “trovanjem koje je sproveo barbarski režim”.
Iako je to bila dezinformacija, zapadni mediji su je forsirali svojoj publici.
No da se vratimo na Francusku.
Yasser Louati, francuski politički analitičar i advokat za ljudska prava koji je trenutno na čelu Komiteta za pravdu i slobode, izjavio je za medije da francuska policija ima dugu historiju nasilja prema civilima i da prolaze nekažnjeno za svoje postupke.
Uglavnom, nasilno najviše hapse crnce, muslimane i ostale manjine, a često se dešava da neko od njih nastrada prilikom ispitivanja ili privođenja.
Prema podacima nezavisnog medija Basta, u periodu od 1977. do 2020. godine, francuska policija je ubila 746 ljudi, od čega su 82 bili maloljetnici.
Dalje se navodi da 253 ubijena lica uopšte nisu bila naoružana a jedan broj njih se “jednostavno ugušio”.
Rasizam i nasilje francuske policije poznat je vladi i narodu. No ipak, o tome se ne priča a još se manje radi na tome da se takvo stanje promijeni.
Obični francuski građani će možda nezakonito biti privedeni i brutalno pretučeni u policijskoj stanici ali će svijet i dalje okretati glavu i neće reći ništa na to, jer Francuska nije Iran, nije Kina, nije “džungla”, već “vrt”, kako Borrell reče. evropski vrt evropski vrt evropski vrt evropski vrt
Ekskluzivno PISjournal
