PISjournalZabrinutost zbog ponovnog izbijanja nestabilnosti iz protekle decenije počela je rasti nakon novih sukoba između Sirijskih demokratskih snaga (SDF) i Hayat Tahrir al-Shama (HTS) koje predvodi Abu Mohammad al-Jolani, trenutni privremeni predsjednik Sirije.

Ove zabrinutosti nisu samo zbog sigurnosnih posljedica koje ove dvije grupe imaju u blizini iračkih granica. Ove posljedice postaju ozbiljnije kada znamo da su nedavni izvještaji govorili o 1.500 boraca ISIS-a koji su pobjegli iz zatvora Al-Shaddadi u sirijskoj provinciji Hasakah.

Farhad Shami, šef pres službe SDF-a, komentirao je bijeg, rekavši da su se zatvorenici ISIS-a pridružili nekim milicijama u Damasku i da planiraju napad na Hasakah s pet frontova. S druge strane, sirijska vojska izvijestila je o preuzimanju zatvora, tvrdeći da su snage SDF-a direktno odgovorne za bijeg zatvorenika ISIS-a.

Nedavni događaji povećali su vjerovatnoću ponovnog jačanja terorističkih elemenata i reaktiviranja njihovih tajnih mreža, što je dovelo do novih pitanja o sigurnosnom pejzažu regije.

Kako se ovi sukobi i bijeg militanata ISIS-a odvijaju u blizini iračkih granica, atmosfera unutar zemlje postaje sve napetija zbog straha od ponavljanja tragičnih događaja iz 2014. godine.

Kao odgovor, Narodne mobilizacijske snage (PMF) u Iraku najavile su pojačanje svojih trupa duž granice sa Sirijom. Nadalje, PMF je izvijestio o hapšenju komandanta ISIS-a koji se infiltrirao iz Sirije u pustinju Mosul u zapadnoj provinciji Niniva.

Istovremeno, irački premijer Mohammed Shia al-Sudani naredio je oružanim snagama da poduzmu odlučne mjere protiv bilo kakvih pokušaja potkopavanja sigurnosti duž zajedničkih granica. Naglasio je da su međunarodne granice, posebno ona sa Sirijom, potpuno utvrđene i osigurane. Irački ministar unutrašnjih poslova također je upozorio da će svako ko se približi granicama zemlje biti meta napada.

Uprkos uvjeravanjima Abu Muhammada al-Jolanija da neće postojati prijetnja iz Sirije prema njegovom istočnom susjedu, irački zvaničnici su ostali skeptični prema ovim verbalnim garancijama. Posljednjih 13 mjeseci, snage sigurnosti su raspoređene duž sirijske granice, pomno prateći svako kretanje naoružanih grupa i potencijal za infiltraciju terorista u Irak. Sada, sa značajnim brojem članova ISIS-a koji su pobjegli iz zatvora, nivo spremnosti iračkih snaga sigurnosti porastao je na neviđeni nivo.

Opasnosti povratka ISIS-a

Rizik od povratka ISIS-a se povećava, dok su se tokom proteklih godina, kada je glavna organizacija grupe uništena i nije predstavljala ozbiljnu prijetnju Iraku, neke političke frakcije, pod izgovorom jačanja nacionalnog jedinstva i kohezije, zalagale za amnestiju onih koji su sarađivali s teroristima pod bilo kojim izgovorom.

Međutim, koalicija Fatah, parlamentarni blok blizak frakcijama otpora, usprotivila se prijedlogu, upozoravajući da će ovim prijedlogom biti pušteno oko 35.000 zatvorenika koji bi mogli predstavljati ozbiljnu prijetnju sigurnosti Iraka. Međutim, neke suprotstavljene frakcije tvrdile su da, nakon uništenja ISIS-a, ovi zatvorenici ne predstavljaju prijetnju sigurnosti zemlje. Konačno, nacrt zakona je izmijenjen i opasne ličnosti su skinute sa liste, ali su oni s lakšim prekršajima i zločinima pomilovani.

U trenutnoj situaciji, gdje hiljade članova ISIS-a slobodno lutaju ulicama Sirije i spremaju se da obnove svoju vlast, sadašnji uslovi se ne mogu porediti sa relativno mirnim periodom u Iraku. Ovdje se ne radi samo o pojedincima koji su nekada bili zavedeni terorističkim grupama i sarađivali s njima protiv centralne vlade iz različitih razloga, ili o porodicama terorista koji žive u kampu Al-Hawl. Umjesto toga, govorimo o ekstremistima koji su u prošlosti počinili opsežne zločine protiv čovječnosti.

Pojedinci koji su pobjegli iz zatvora Al-Shadadi su iste one snage koje su prethodnih godina formirale jednu od najkrvavijih naoružanih grupa na svijetu, ubivši hiljade ljudi u Iraku i Siriji i pretvorivši gradove u bojna polja.

Trenutno se oko 1.500 ovih osoba slobodno kreće u pograničnim područjima između Sirije i Iraka. Ako se reorganiziraju i uspiju se ponovo naoružati, mogli bi predstavljati ozbiljnu prijetnju sigurnosti Iraka i gurnuti regiju u novu krizu. Ovo je posebno zabrinjavajuće s obzirom na ponovljena upozorenja američkih zvaničnika tokom godina o opasnostima koje predstavljaju otprilike dvije hiljade pritvorenih članova ISIS-a u Siriji, što jasno stavlja do znanja da ne možemo ostati ravnodušni prema ovom pitanju.

Stoga su iračka vojska i PMF, shvatajući potencijalne posljedice ove situacije, pokrenuli koordinirane akcije kako bi identificirali, pratili i neutralizirali kretanje ovih elemenata kako bi spriječili njihov povratak u operativni status. Nema sumnje da će teroristički elementi nastojati da još jednom destabiliziraju granice između Sirije i Iraka u nastojanju da ostvare svoje ciljeve.

S obzirom na njihov relativno veliki broj, njihova sposobnost reorganizacije i pokretanja novih napada se povećala, što je značajno podiglo nivo sigurnosnih prijetnji u Iraku i regiji.U takvim uslovima, jasno možemo vidjeti implikacije zakona o amnestiji, budući da mnogi od onih koji su pušteni na slobodu prema ovom zakonu nisu imali ozbiljan kapacitet za destabilizaciju u vrijeme kada je ISIS bio oslabljen. Ali ako sada osjećaju da uspavane ćelije ISIS-a vraćaju svoju moć, nije vjerovatno da će im se pridružiti. Ovo je prijetnja koju su lideri grupa otpora istakli kada su se protivili zakonu o javnoj amnestiji.

Prilika za SAD

Posljednjih godina, SAD su bile vodeći podržavalac terorističkih grupa u regiji i sada nastoje iskoristiti prisustvo boraca ISIS-a u bijegu kako bi izvršile sigurnosni pritisak na Irak. Stoga, američko povlačenje iz baze Ain al-Assad, koje se poklapa s rastućim tenzijama u istočnoj Siriji i bijegom elemenata ISIS-a, daleko je od jednostavnog događaja.

Premještanjem svojih trupa u Kurdistan i smanjenjem svog prisustva u područjima pod kontrolom centralne vlade, Washington ne samo da smanjuje troškove sigurnosti, već i stvara priliku za obnovu nestabilnosti u zapadnom Iraku putem ekstremističkih snaga. Ova akcija se uklapa u širi strateški proračun SAD-a, posebno s obzirom na to da politički i ekonomski pritisci za slabljenje ili raspuštanje PMF-a do sada nisu uspjeli.

Shodno tome, Plan B je sada na dnevnom redu Washingtona, s ciljem preokupiranja snaga otpora borbom protiv ISIS-a, čime se smanjuju njihove sposobnosti u drugim sigurnosnim i političkim arenama. Ovaj pristup naglašava napore Amerike da održi svoj uticaj i moć u Iraku, čak i bez značajnog direktnog prisustva u osjetljivim područjima, a istovremeno ograničava lokalne snage da pomjere ravnotežu snaga u korist Washingtona.

Osim toga, još jedan strateški cilj SAD-a je širenje ideje da se povlačenjem iz Iraka zemlja ponovo upušta u nestabilnost i nesigurnost. Washington ima za cilj ostaviti utisak da je relativna stabilnost uočena u određenim regijama Iraka posljednjih godina uglavnom posljedica američkog vojnog prisustva u bazama poput Ain al-Assada i drugim ključnim centrima na zapadu i sjeveru zemlje.

Dakle, SAD pokušavaju prenijeti poruku da bi njihovo odsustvo moglo stvoriti uslove za ponovno pojavljivanje prijetnji poput ISIS-a, vraćajući Irak u nasilje i erozivne sukobe. Iz ove perspektive, američka vlada se nada da će novi val nesigurnosti stvoriti prilike za povratak na svoje prethodne baze, omogućavajući joj da iskoristi te okolnosti za političke, sigurnosne, pa čak i ekonomske ustupke od Bagdada. Ova strategija je dio širih napora Washingtona da održi svoj uticaj i odlučujuću ulogu u razvoju događaja u Iraku i regiji.

Preventivne mjere Iraka

S obzirom na činjenicu da će se ISIS vjerovatno vratiti u Irak kao sigurnosni izazov, a neki strani akteri pokušavaju iskoristiti ove uslove za oživljavanje svojih prošlih neuspjelih planova, Irak se danas suočava s odlučujućim testom čiji će rezultat odrediti političku i sigurnosnu situaciju u zemlji u dugim godinama koje dolaze.

Stoga, ako iračke snage uspiju identificirati i eliminirati aktivne ćelije ISIS-a u slučaju terorističke operacije i potpuno iskorijene ovaj pokret, to će postaviti temelje za postizanje održive stabilnosti i široko rasprostranjenog mira u Iraku. U takvom scenariju, terorističke grupe neće moći lako razmišljati o destabilizaciji Iraka u budućnosti, jer će prepoznati da se suočavaju sa snažnom sigurnosnom strukturom koja sebe smatra zaštitnikom i čuvarom nacionalne sigurnosti.

Istovremeno, ostvarenje takve pobjede može poremetiti američke proračune i ostaviti ih pred jačim Irakom koji je osujetio destabilizirajuće planove Washingtona i sada igra nezavisnu ulogu u održavanju regionalne stabilnosti i sigurnosti. 

Ekskluzivno PISjournal