PISjournal – Britanski mediji proteklih mjeseci učestalo kritiziraju EU, prije svega Njemačku i Francusku, po brojnim pitanjima i potezima koje oni povlače – političkim, sigurnosnim, energetskim, migrantskim. Naravno, to ne može biti i nije slučajno, već se mora shvatiti isključivo kao pomoćno sredstvo političkog pritiska Londona na Bruxelles i ključne evropske prijestolnice da odustanu od svojih autonomnih rješenja donošenja odluka i strategija koje bi bile izvan utvrđenih okvira i prakse evroatlantskog partnerstva, uključno i NATO savez. Merkel
Zoran Meter
Drugim riječima, London preko svojih medija (a niti tamošnji, kao, uostalom, i bilo čiji mainstream mediji već odavno nisu neovisni, a nezavisno novinarstvo je gotova priča, osim, možda, u slučaju malih medija koji se bave lokalnim temama iako se i oni od nečega i nekoga moraju finansirati), vješto manipulira novonastalim okolnostima i koristi sve slabosti i probleme s kojima se suočava Evropska unija danas, a koji nisu postojali u vrijeme dok je Velika Britanija još donedavno bila njena – u mnogočemu privilegirana članica – a što isto tako vjerovatno nije slučajno.
Naravno, nikako se ne može reći kako Bruxelles, Pariz ili Berlin vode blistavu i neporočnu politiku, štaviše! Prepuna je mana i nedostataka, pretjerane ideologizacije pa i preambicioznih ciljeva s obzirom na mogućnosti. Međutim politiku bez mana sigurno ne vodi ni London ili bilo ko drugi, pa to ne znači da po njemu evropski mediji moraju udarati „drvljem i kamenjem“. Oni to svakako čine puno rjeđe, također u zavisnosti od koga su finansirani tj. čije interese moraju zastupati. Jer s geopolitikom nema šale. Tu se ne radi o cijenama kupusa na tržnici. Ulozi su u toj igri golemi.
Jedan od tendencioznih medijskih uradaka spomenutog karaktera s Otoka svakako je i onaj od strane uredništva The Telegraph-a od 13. oktobra, koji kritizira Njemačku i Francusku zbog njihovih napora da osiguraju hitne isporuke plina iz Rusije, što, prema tom britanskom mediju, pokazuje koliko Evropa ovisi o Kremlju za podmirivanje svojih energetskih potreba.
Svjetske cijene energije obaraju rekorde, dajući do znanja kako ruski predsjednik Vladimir Putin aktivno promiče takvo poskupljenje nastojeći natjerati Evropu da certificira plinovod Sjeverni tok 2, koji je dovršen prošlog mjeseca, navodi britanski medij. Kako je ministar finansija lord Theodore Agnew iz Oultona ove sedmice rekao u parlamentu, poskupljenja na globalnim energetskim tržištima više su povezana s “geopolitičkim potezima” Rusije nego s deficitom.
U spomenutom je tekstu vidljiva intencija „udara“ na ruski baltički plinovod, koji je Britancima i Amerikancima očito „trn u oku“, i što, uostalom, London i Washington niti ne skrivaju, često iznoseći teze kako će njegovo pokretanje dovesti do još veće energetske ovisnosti o Rusiji država Srednje Evrope, kao i Ukrajine koja će izgubiti unosne prihode od tranzita ruskog plina u EU kroz njen plinovodni sistem.
Tako se u tekstu navodi kako će trenutačna energetska kriza biti poziv na uzbunu evropskim čelnicima koji su dosljedno ignorirali upozorenja američkih administracija da je Sjeverni tok 2 Putinov alat za kontrolu budućih energetskih potreba Evrope. Zbog toga je, kako se navodi, sada i ostatak Evrope u rukama Putina, što ne bi bio slučaj da su „njeni čelnici obratili više pozornosti na motive Moskve za izgradnju Sjevernog toka 2, kojim bi se plin iz Rusije dostavljao izravno u Njemačku“.
The Telegraph navodi kako će Angela Merkel i Emmanuel Macron, pokušavajući ovu krizu riješiti pregovorima s Rusijom, uskoro shvatiti da svaki sporazum s Kremljem neće zaključiti pod svojim, već Putinovim uvjetima.
Možemo zaključiti sljedeće: zanimljivo je kako niti ovaj put britanski medij ne daje alternativu tj. rješenje, šta bi Evropa trebala uraditi po pitanju osiguranja svoje energetske stabilnosti, osim što bi se trebali suprotstavljati Rusiji. Autori članka, osim upozorenja kako Amerikanci nisu uzalud ukazivali na štetnost Sjevernog toka 2, istodobno šute o činjenici kako bi upravo njegovo pokretanje moglo riješiti ne samo sadašnje već i dugoročne probleme EU s pitanjem opskrbe „plavim energentom“. Naravno da šute, kada smo po tom pitanju već na polju čiste geopolitike tj. nastojanja za promicanjem svojih interesa.
Očito je kako i Macron i Merkel dobro znaju za ove britanske „igre“, pa tako sigurno nije slučajno da su se mogući koalicijski partneri za sastav buduće njemačke vlade koja bi mogla biti formirana do Nove godine, a koju bi predvodio SDP uz saradnju sa Zelenim i slobodnim demokratima, FDP-om, odlučili ne stavljati pitanje plinovoda Sjeverni tok 2 u agendu pregovora. I to uprkos tome što o tome imaju sasvim oprečne stavove – SDP projekt čvrsto podupire, Zeleni su čvrsto protiv, a slobodni demokrati za njegovo „zamrzavanje“ do nekih povoljnijih vremena, koja, naravno, nikada ne bi došla. „Potezanje“ tog, za Njemačku ključnog energetskog projekta u pregovorima o formiranju vlade sigurno bi onemogućilo postizanje konačnog sporazuma, što si ipak ne mogu priuštiti puno manji SPD-ovi mogući partneri. Zato se pregovara o svemu, samo ne o tome – i što je zajednički stav triju stranaka. Barem za sada.
Osim toga njemački regulator teško će prije Nove godine donijeti konačnu odluku o puštanju u rad plinovoda Sjeverni tok 2. Međutim, s obzirom na ljetošnji sporazum Biden-Merkel o tom plinovodu i uvjetima pod kojima će on biti pokrenut (a odnose se na Ukrajinu), kao i najnovije kontakte Angele Merkel i Emmanuela Macrona s ukrajinskim državnim vrhom o pružanju snažne gospodarske pomoći toj zemlji, jasno je u kojem će smjeru ići odluka njemačkog regulatora, što, očito, i izaziva nervozu od strane britanskih medija (čitaj službenog Londona).
EU je jednostavno još predaleko od svoje energetske nezavisnosti i teško da će u takvim uvjetima do kraja „rezati granu na kojoj sjedi“, rušeći svoje energetske veze s Rusijom koja joj samo po pitanju uvoza plina sada osigurava gotovo 40% ukupnih potreba. London i Washington s tim nemaju problema pa im je lako pričati priče i igrati na emocije ljudi. Prije svega na njihovo zastrašivanje ljutim Putinom koji samo što nije počeo agresiju, od koje će Evropu jedino zaštititi Britanci i Amerikanci. Naravno, s evropljanima u prvim redovima – kao topovsko meso, što ne bi bilo prvi put. Merkel
Stavovi izraženi u članku pripadaju autoru i ne odražavaju uredničku politiku PISjournala.
