Zoran Meter

Upravo prispjela vijest iz Kine. I ta zemlja podržava jučerašnju inicijativu ruskog predsjednika Vladimira Putina iz njegovoga govora u Jeruzalemu, na međunarodnom forumu o sjećanju na holokaust i borbi protiv antisemitizma, o održavanju sastanka između čelnika 5 zemalja – stalnih članica Vijeća sigurnosti UN-a: Rusije, Kine, Velike Britanije, SAD-a i Francuske. O tome je izvijestila glasnogovornica kineskog Ministarstva vanjskih poslova Chang Hua.

„Raste nestabilnost i neizvjesnost u međunarodnim pitanjima, a multilateralizam i uloga Organizacije Ujedinjenih Naroda suočava se s vidljivim izazovima. Kineska strana podržava prijedlog Rusije o provedbi susreta na najvišoj razini država – stalnih članica VS UN-a i spremna je održavati veze i usuglašavati svoje poteze s Rusijom i drugim stalnim članicama Vjeća sigurnosti“, navedeno je u priopćenju glasnogovornice kineskog MVP.

Podsjećam kako je  Vladimir Putin jučer izjavio da zemlje – stalne članice VS UN-a „imaju posebnu odgovornost za očuvanje civilizacije“ te je predložio održavanje konferencije njihovih čelnika još tijekom 2020. godine, u bilo kojem mjestu svijeta koje „odgovara kolegama“. Putinov je prijedlog još jučer u Jeruzalemu podržao francuski čelnik Emmanuel Macron, pa je time, formalno gledano, većina stalnih članica suglasna za provedbu spomenutog summita „velike petorice“. Naravno, ostaje još za vidjeti što će o svemu tome prije svega reći Sjedinjene Države, a čiji će stav, onda, vjerojatno slijediti i Velika Britanija. U svakom slučaju, ovaj Putinov prijedlog mogao bi dobro doći američkom čelniku Donaldu Trumpu koji se upravo ove godine nalazi u vrhuncu predizborne kampanje, pa bi i ovaj, eventualni summit „petorice velikih“ mogao iskoristiti kako svoj vanjskopolitički uspjeh, neovisno o tome što ga on osobno nije inicirao. Jer činjenica je kako su upravo njegovi radikalni vanjskopolitički potezi, izvan bilo kakve uobičajene diplomatske „logike“ i taktike,  nesumnjivo i doveli do ove Putinove inicijative, koja je, zapravo, na tragu međunarodnih konferencija održanih tijekom Drugog svjetskog rata u formatu „Roosvelt-Churchil-Staljin“, od Jalte do Teherana, i na kojima se krojila buduća slika svijeta – zapravo njegova blokovska podjela.

Jer današnja slika svijeta i nije ništa drugo nego političko-medijski dobro prikriveni Treći svjetski rat, u kojemu se, kao i u prethodnom globalnom sukobu, oštro prelamaju interesne silnice najjačih globalnih igrača, i u kojemu se pomno biraju metode i sredstva kako ipak ne bi eskalirao do one razine nakon koje više ne bi mogao biti pod upravljačkom palicom i kada bi, vjerojatno, završio kataklizmičkim posljedicama. Posljedicama, koje bi bile neusporedivo veće od onih iz brutalnog i krvavog Drugog svjetskog rata, koji je, uostalom, na svom završetku jasno i pokazao sliku nekog budućeg globalnig vojnog sukoba kroz čin američkog bacanja dviju atomskih bombi na Hirošimu i Nagasaki.

Najvažnije pitanje oko ovog Putinovog prijedloga sada se ipak svodi na postojanje ili izostanak nužnog racionalizma u glavama svjetskih vođa tj. njihovu spoznaju o trenutačnom stupnju opasnosti u kojoj se našao današnji svijet i dinamici njezine eskalacije. A upravo svjedočimo dramatičnoj eskalaciji stanja u Libiji, u Siriji gdje se već na terenu počinju sukobljavati američki i ruski vojnici u međusobnim neposrednim kontaktima, Perzijskom zaljevu, Južnoj i Istočnoj Aziji, Africi, Južnoj Americi, Europi. Svjedočimo zlouporabi izbjegličke krize na europskom tlu, manipulacijama terorističkim aktivnostima, jačanju antisemitizma diljem Europe i svijeta i td., i td., što sve itekako ima zlokobni i eksplozivni potencijal po globalnu sigurnost. Drugim riječima – sukobi, bilo otvoreni bilo latentni, zahvatili su gotovo čitavi svijet i krajnji je čas da se nešto učini. Hoće li to biti neka nova podjela interesnih sfera, zakopavanje u vlastite rovove ili iznalaženje modaliteta za međusobnu suradnju oko pitanja od zajedničkih interesa u ovom je trenutku najmanje važno. Najvažnije je izbjeći gubitak kontrole i posljedičnu kataklizmu. Jer poluge moći više nisu u rukama samo jedne strane.

Izvor

Prethodni članakDa li Balkan dijeli Evropsku uniju?
Naredni članakTrump otkriva mirovni plan za Bliski Istok bez ikakve palestinske potpore

OSTAVITI ODGOVOR

Molimo unesite komentar!
Ovdje unesite svoje ime