Zoran Meter
Upravo prispjela vijest iz Kine. I ta zemlja podržava jučerašnju inicijativu ruskog predsjednika Vladimira Putina iz njegovoga govora u Jeruzalemu, na međunarodnom forumu o sjećanju na holokaust i borbi protiv antisemitizma, o održavanju sastanka između čelnika 5 zemalja – stalnih članica Vijeća sigurnosti UN-a: Rusije, Kine, Velike Britanije, SAD-a i Francuske. O tome je izvijestila glasnogovornica kineskog Ministarstva vanjskih poslova Chang Hua.
„Raste nestabilnost i neizvjesnost u međunarodnim pitanjima, a multilateralizam i uloga Organizacije Ujedinjenih Naroda suočava se s vidljivim izazovima. Kineska strana podržava prijedlog Rusije o provedbi susreta na najvišoj razini država – stalnih članica VS UN-a i spremna je održavati veze i usuglašavati svoje poteze s Rusijom i drugim stalnim članicama Vjeća sigurnosti“, navedeno je u priopćenju glasnogovornice kineskog MVP.
Podsjećam kako je Vladimir Putin jučer izjavio da zemlje – stalne članice VS UN-a „imaju posebnu odgovornost za očuvanje civilizacije“ te je predložio održavanje konferencije njihovih čelnika još tijekom 2020. godine, u bilo kojem mjestu svijeta koje „odgovara kolegama“. Putinov je prijedlog još jučer u Jeruzalemu podržao francuski čelnik Emmanuel Macron, pa je time, formalno gledano, većina stalnih članica suglasna za provedbu spomenutog summita „velike petorice“. Naravno, ostaje još za vidjeti što će o svemu tome prije svega reći Sjedinjene Države, a čiji će stav, onda, vjerojatno slijediti i Velika Britanija. U svakom slučaju, ovaj Putinov prijedlog mogao bi dobro doći američkom čelniku Donaldu Trumpu koji se upravo ove godine nalazi u vrhuncu predizborne kampanje, pa bi i ovaj, eventualni summit „petorice velikih“ mogao iskoristiti kako svoj vanjskopolitički uspjeh, neovisno o tome što ga on osobno nije inicirao. Jer činjenica je kako su upravo njegovi radikalni vanjskopolitički potezi, izvan bilo kakve uobičajene diplomatske „logike“ i taktike, nesumnjivo i doveli do ove Putinove inicijative, koja je, zapravo, na tragu međunarodnih konferencija održanih tijekom Drugog svjetskog rata u formatu „Roosvelt-Churchil-Staljin“, od Jalte do Teherana, i na kojima se krojila buduća slika svijeta – zapravo njegova blokovska podjela.
Najvažnije pitanje oko ovog Putinovog prijedloga sada se ipak svodi na postojanje ili izostanak nužnog racionalizma u glavama svjetskih vođa tj. njihovu spoznaju o trenutačnom stupnju opasnosti u kojoj se našao današnji svijet i dinamici njezine eskalacije. A upravo svjedočimo dramatičnoj eskalaciji stanja u Libiji, u Siriji gdje se već na terenu počinju sukobljavati američki i ruski vojnici u međusobnim neposrednim kontaktima, Perzijskom zaljevu, Južnoj i Istočnoj Aziji, Africi, Južnoj Americi, Europi. Svjedočimo zlouporabi izbjegličke krize na europskom tlu, manipulacijama terorističkim aktivnostima, jačanju antisemitizma diljem Europe i svijeta i td., i td., što sve itekako ima zlokobni i eksplozivni potencijal po globalnu sigurnost. Drugim riječima – sukobi, bilo otvoreni bilo latentni, zahvatili su gotovo čitavi svijet i krajnji je čas da se nešto učini. Hoće li to biti neka nova podjela interesnih sfera, zakopavanje u vlastite rovove ili iznalaženje modaliteta za međusobnu suradnju oko pitanja od zajedničkih interesa u ovom je trenutku najmanje važno. Najvažnije je izbjeći gubitak kontrole i posljedičnu kataklizmu. Jer poluge moći više nisu u rukama samo jedne strane.
