Misliti da će ruski predsjednik Vladimir Putin svoju apsolutnu moć predati bez buke i da će svoju poziciju demokratskim putem prepustiti drugome, samo je puka uobrazilja.
Kako se i očekivalo Duma koju kontrolira Kremlj je bez ijednog glasa protiv usvojila zakon prema kojem 67-ogodišnji Putin bez ikakvih posebnih problema može ostati na vlasti do 2036. godine.
Izmjene izbornoga zakona vezano za predsjedničke izbore kako bi se uklonila ograničenja perioda kandidature usvojene su od strane Dume sa 382 glasa za i 44 suzdržana, i nijedan zastupnik nije glasao protiv ovih izmjena. Ovim glasovima anulirane su godine Putinovog predsjednikovanja i on se može kandidovati za dva naredna šestogodišnja mandata. Usvojene reforme a na prijedlog Putina predstavljaju prve izmjene Ustava od 1993. Izmjene koje je izglasala Duma će se primjenjivati u Ruskoj federaciji.
Spomenute ‘reforme’ će se 22. Aprila dati na glasanje narodu. Naravno, riječ je o referendumu čiji rezultati nisu obavezujući. Ranije je stranka ‘Jedinstvena Rusija’ iznijela prijedlog na temelju kojeg bi se ili uklonilo vremensko ograničenje predsjedničkog mandata, ili da se uvedu takve izmjene u zakon koje bi Putinu omogućavale ponovnu kandidaturu na predsjedničkim izborima.
Sada Vladimir Putin tvrdi kako takve izmjene nisu razlog za zabrinutost jer je, zapravo, on bio glavni pokretač ustavnih ‘reformi’. U obraćanju nakon zasjedanja Dume Putin je kazao kako je ruski narod taj koji želi da on ostane na vlasti. Putin je tako govorio kao da jedino želi udovoljiti tome zahtjevu naroda kao da nije imao nikakve uloge u tome. Putin je isticao svoju ‘neutralnost’ te kazao kako ove reforme trebaju doći na usvajanje Vrhovnome ustavnome sudu te kako je jasno da se ove izmjene ne kose s principima i sadržajem Ustava.
Sredinom januara ove godine Vladimir Putin objavio je neke uočljive izmjene u političkom sistemu Rusije, kao što su jačanje parlamentarnog sistema i državnog aparata koji su do tada imali više savjetodavnu ulogu. Ostale reforme su se odnosile više na pitanja pravosuđa, vrijednosti, društvene i religijske problematike, a formulisane su na nejasan način. Već sada ruski predsjednik ima veliki utjecaj u cjelokupnom državnom aparatu i glavnim institucijama moći.
Ali Putinova namjera je ta da u budućnosti ‘njegova bude posljednja’ u svim institucijama moći: u konstituisanju članova Ustavnog suda; izboru glavnog državnog tužioca i ostalih nižerangiranih tužilaca, kao i u organu koji se zove ‘upravljačko vijeće’ koji se već sada upliće u ustavni zakon.
Kirill Rugof, ruski politički analitičar, izražava zabrinutost kako će se utjecaji koji su Putina doveli na vlast sada proširiti i na Ustav. Ovaj analitičar ističe: “ Mi već sada imamo autoritarnu vlast koja može postati još autoritarnija. To znači da je autoritarizam institucionaliziran.”
Trenutno je realnost ta da Putin u svojoj zemlji više nije omiljena ličnost kao prije. Ekonomija Rusije je haotična, a naftni rat će je još više usložniti. A ovome treba pridodati i korupciju koja je već izmakla kontroli Kremlja. Ali Putin je potvrdio da neće biti poražen na jednom putu, a to je ostanak na vlasti. Ali ovaj ostanak, kada se radi o Rusiji, ne znači drugo do još jače gušenje protivnika i vojne pohode.
Prisustvo Putina na čelu Rusije ne znači dobru perspektivu izvan ruskih granica. Putin koji je posljednjih godina nastojao ostvariti utjecaj na Bliskom Istoku i ‘pitati se’ u svim međunarodnim razmjenama mišljenja, i sada se vodi idejom kako da proširi svoju moć u svijetu.
Analitičari smatraju da Putinova potpuna moć u Rusiji znači veće narušavanje međunarodnog poretka; jačanje moći desničarskog populizma i nestanak liberalizma. A sve se dešava u situaciji kada Putin drži u šaci američkog predsjednika Trumpa, i ukoliko bi Trump ostao u Bijeloj kući, bez sumnje, ne bi se mogao predvidjeti kraj izazovima koje bi ova dvojica predsjednika podsticali u svijetu. Čak ukoliko bi demokratski kandidat Joe Biden pobijedio Trumpa na narednim predsjedničkim izborima, opet se ne bi mogla očekivati dobra perspektiva za rješavanje svjetskih problema. U vrijeme kada je Biden bio prvi zamjenik bivšeg američkog predsjednika Baracka Obame, nastojao je na razne načine revidirati bilateralnu politiku s Moskvom, ali mu to nije pošlo za rukom. Prema tome, ako Biden i uspije ući u Bijelu kuću neće imati velike šanse protiv totalitarnog Putina.
