Jedan američki Think tank je ukazao na važnu ulogu Irana u sadašnjim promjenama u Afganistanu i to nakon povlačenja američkih snaga iz ove zemlje, te objavio kako će povlačenje Amerikanaca predstavljati zlatnu priliku za Iran.
Rand Korporacija je objavila izvještaj na temelju pisanja jednog od visokih članova odjela političkih nauka, Colina Clarka: Iran pažljivo promatra pregovore između Amerike i Talibana vezano za okončanje američkih akcija u Afganistanu. Ukoliko očekivano povlačenja glavnine američkih snaga iz Afganistana izazove nestabilnost u ovoj zemlji u kojoj mjeri bi Teheran mogao utjecati na svog istočnog susjeda?
Poštovani čitatelji sadržaji i tvrdnje iznesene u ovom izvještaju su prezentirani čisto radi analize pristupā i razmatranja stajališta zapadnih think tank organizacija, a ne nikako radi potvrde njihove održivosti.
Iran nastoji uvećati mehku silu u Afganistanu
Clark piše: Iran je nastojao da posredstvom direktnog stranog kapitala i proširenjem infrastrukture povezane s komunikacijom i transportom uveća mehku silu u Afganistanu. Godinama je Iran nastojao uspostaviti relacije sa glavnim afganistanskim dioničarima koje sačinjavaju grupe koje su etnički, kulturno i religijski povezane s Iranom, kao i sa Talibanima. Ali Teheranu ipak nije uspjelo poći za rukom da ostvari politički utjecaj u Afganistanu kao što je to bio slučaj sa zapadnim susjedima, kao što su Liban, Irak i Sirija. Drugim riječima kazano, Iran nikada nije ostvario vojni i politički utjecaj u Afganistanu kakav je želio, i to je pitanje koje Teheran nastoji unaprijediti.
Formacija Fatemiyoun uspješan iranski rimjer spone kontrole i zapovijedi
Ovaj thin tank ukazuje na dug kontinuitet relacijā između Irana i Afganistana, te piše: saradnja između Irana i Afganistana datira već desetljećima unatrag, preciznije od rata između Irana i Iraka 1981 god., tj. od vremena kada su se afganistanski vojnici predvođeni Iranom borili protiv snaga Sadama Hosseina.
Trenutno je Iran obučio spektar poluvojnih snaga i ši’itskih stranih boraca koji ulaze u sastav formacije Fatemiyoun kako bi, kada to bude potrebno, ponovo bili upućeni u Afganistan s ciljem osiguravanja bezbjednosti i očuvanja iranskih interesa. Jedinice Qodsa mogu odabrati najbolje pripadnike formacije Fatemiyoun i iskoristiti ih za posebne operacije u Afganistanu ili na nekom drugom mjestu. Ovi vojnici djeluju u Siriji pod direktnom komandom Irana, a ne pod komandom snaga sirijske vlade.
To je upravo onaj metod kojeg Iran primjenjuje u ratu i koji ukazuje na vezu između zapovjedne snage i kontrole. Zapravo je formacija Fatemiyoun u odnosu na ostale nevladine iranske saveznike, kao što je libanski Hezbollah, najprikladniji obrazac za Iran, a koji je pod njegovom zapovjedi.
Iran ne ide za tenzijama s Talibanima
Rand korporacija u nastavku ovog izvještaja iznosi tvrdnju: Iako su tokom proteklog desetljeća relacije pune tenzija između Irana i Afganistana unaprijeđene, te je čak Teheran neznatno i podržao pobunjenike, ali još uvijek nije jasno da li će se ova saradnja nastaviti i nakon povlačenja američkih snaga ili ne? Talibani u slučaju ‘mirovnog sporazuma’ mogu zadobiti značajnu političku moć u Afganistanu.
Posljednji iranski koraci u Afganistanu pokazuju kako ova zemlja nastoji proizvesti uvjerenje da ukoliko bi Talibani i zadobili moć, da to ne bi značilo prestanak tenzija i sukoba, kao što je bio slučaj i 90-ih godina prošlog stoljeća. Koncem 2018 tokom susreta iranskih lidera s visokim talibanskim predstavnicima razmatrani su potencijalni vidovi saradnje s ciljem stabilizacije afganistanske situacije nakon povlačenja američkih snaga. Ali još uvijek postoje mnoge nedoumice o tome na koji način Iran želi pronaći kompromis vezano za talibanski rat.
Iran traži stabilnog susjeda
Kada Amerika poduzme korake s ciljem okončanja uplitanja u Afganistanu, i u slučaju da Talibani budu u mogućnosti kao u godinama prije septembra 2011 da preuzmu kontrolu nad velikim brojem regiona u Afganistanu, glavni cilj Irana će biti očuvanje sebe. Zapravo je ovo stajalište veoma utjecalo kada se radi o iranskoj novoj inicijativi prema Talibanima.
Jedan drugi factor koji bi ojačao eventualne talibansko-iranske relacije jeste njihovo zajedničko neprijateljstvo prema DAEISH-u u Afganistanu. To je razlog što je za Teheran nužno da u Afganistanu ima stabilnog susjeda koji bi bio zapreka scenarijima za napad afganistanskog DAEISH-a na iransku teritoriju. Ovaj faktor uvećava mogućnost iranske pomoći afganistanskoj vladi, jer s početkom američkog povlačenja iz Afganistana i Teheran će ići za uspostavom stabilnosti u ovoj zemlji. I s obzirom na to da je iranska ekonomija oslabila usljed američkih sankcija afganistansko tržište bi moglo predstavljati ključnog partnera za Iran; tržište koje ima veliku važnost za iranske trgovinske partnere željne prilike imajući u vidu kulturne, etničke i jezičke sličnosti sa Iranom.
Natjecanje regionalnih zemalja za postmirovnim Afganistanom
Posljednji mirovni sporazum s talibanima suočio je Iran s konkurentskim zemljama kada se radi o realizaciji zacrtanih ciljeva. Pakistan je mnogo ranije uspostavio relacije s Talibanima. A sve dolazi u vrijeme kada i druge zemlje poput Kine, Saudijske Arabije, Indije i Rusije nastoje osigurati preduvjete za uspostavu relacija s vladom koja ima zadatak donijeti sporazum o raspodjeli moći. Iran je dobro pozicioniran te može započeti odgovarajuće korake s ciljem uspostave ravnoteže u Afganistanu. Odranije je započeo graditi pozitivne relacije s različitim afganistanskim narodima, osim Paštuna, kao što su Tadžici, Uzbeci i Hazari koji u sadašnjoj afganistanskoj vladi imaju političku moć. Iran je štaviše potpisao sa vladom u Kabulu protokol o saradnji u sferi odbrane.
Mogućnost izbijanja unutrašnjeg rata u Afganistanu
Naravno još uvijek postoje mnoge prepreke na putu potpisivanja mirovnog sporazuma između Amerike i Talibana. Uprkos tome, nije nerealno očekivati da ćemo dočekati dan kada će Amerika povući svoje snage a Talibani i afganistanska vlada neće moći postići sporazum u vremenu unutrašnjih pregovora. Ukoliko bi ovaj scenario bio tačan moguće je da bi se Afganistan suočio s unutrašnjim ratom i haosom. Ovakva moguća budućnost iziskuje veći iranski angažman. Tada bi s jedne strane Teheran nastojao smiriti nasilje, a sa druge, u jeku rata između raznih grupa, bi nastojao utjecati na ključne političke i ekonomske djelatnike.
Rand korporacija na koncu zaključuje, kakav god se scenario odigrao u Afganistanu, Iran će ostati, vrlo moguće, bitan igrač u toj zemlji. Iranske relacije sa nekim nevladinim sudionicima mogle bi pred izazov staviti Ameriku koja nastoji okončati svoje uplitanje u Afganistanu, napose ako ponovo dođe do tenzija između dvije zemlje. Ali, kako god Iran teži u izvjesnoj mjeri očuvanju stabilnosti u ovoj zemlji.
