Emina Zuparević razvoj
Autorica je studentica na Internacionalnom Univerzitetu u Sarajevu. Njeni interesi su vezani za međunarodne odnose, geopolitiku, s fokusom na Iran i Bliski istok.
PISjournal – Datum 11. februar 1979. po gregorijanskom ili 22. bahman 1357. godine po iranskom kalendaru označava početak kraja vladavine Mohameda Reze Pahlavija i kraj imperijalizma u Iranu.
Nakon stvaranja Islamske Republike, pod vodstvom Ruhollaha Khomeinija, započinje savremena historija Irana. Revolucija u čiji opstanak niko nije polagao nade,dovela je nekada nerazvijenu zemlju na mjesto regionalne sile a prema postignućima u raznim sferama poput industrije,nauke,sporta i umjetnosti svrstala je Iran među najuspješnije zemlje svijeta. Kada je šah Pahlavi napustio Iran u januaru 1979. godine iza sebe je ostavio naciju u iznimno teškim uslovima,što je za posljedicu iziskivalo mnogo godina truda i rada da se to stanje poboljša.
Jedna od najvažnijih karakteristika Pahlavijeve vladavine bila je svakako zavisnost o stranim vladama, a pogotovo američkoj. Danas ipak možemo vidjeti kontrast u vladavini Islamske Republike Iran koja se temelji na Članu 9. Ustava IR Iran, a to jeste nezavisnost, suverenitet i teritorijalni integritet Irana. Ako pogledamo dublje, možemo primijetiti da svijet danas ima jako veliki broj podataka o ovoj državi. Ipak, postavlja se pitanje koliko je tih podataka ustvari vjerodostojno. Kao što je to, u svoje vrijeme, rekao imam Hamenei- najvažniji i osnovni plan i program neprijatelja danas jeste stvaranje krive slike o stanju u Iranu, u svijetu i u javnom mišljenju. Tačnost ove izjave možemo vidjeti u svakom izvoru koji pruža određenu vrstu informacija o Iranu. Većina tih podataka su netačni, zasnovani na nepovjerljivim izvorima. Počevši od potlačenosti naroda, terorizmu, pravima žena, ekonomiji, obrazovnim ili sigurnosnim podacima, slika koja nam se prikazuje doprinosi stvaranju negativnog mišljenja prema Iranu kao i stvaranju straha od istog.
Za suočavanje s ovim sukobom mišljenja nužno je predstaviti prihvaćene izvore statističkih podataka kod međunarodne zajednice i usporediti rezultate Islamske revolucije s prethodnim režimom. Poznato je da je Iran pod američkim sankcijama koje su mu nametnute još od 1979. godine u cilju zaustavljanja iranskog nuklearnog programa koji se smatra kao prijetnja regionalnoj stabilnosti i međunarodnoj sigurnosti. Jedan od glavnih ciljeva sankcija jeste ekonomski pritisak na iransku vladu u cilju promjene njene politike.
Sankcije su znatno otežale iranski razvoj te prisilile ovu zemlju da potraži alternativne metode razvitka. Godine 2015. potpisan je Nuklearni sporazum između Irana, SAD, Rusije, Velike Britanije, Francuske, Kine, Njemačke te EU koji je znatno ublažio sankcije nametnute ovoj državi. Međutim, povlačenjem SAD-a, pod vodstvom Donalda Trumpa 2018. Godine, iz ovog sporazuma, SAD su ponovo uvele oštre ekonomske sankcije Iranu, osakativši
njegovu ekonomiju.
Iako se prema podacima Međunarodne organizacije za atomsku energiju (IAEA) u 13 izvještaja navodi da Teheran ni na kakav način nije kršio Nuklearni sporazum, čak su i u UN-u jednoglasno izglasane sve rezolucije kojima se Sporazum prihvata. Navodi se da su pod predsjednikom Joeom Bidenom, SAD pokušale ponovo pregovarati o sporazumu 2021-2023. Međutim, pregovori su zaustavljeni zbog, kako navode, iranskog nuklearnog napretka i geopolitičkih tenzija.
Uprkos nametnutim sankcijama, Islamska republika nastavlja da bilježi velike napretke u razvoju. Ako počnemo od obrazovnog sistema, od Islamske revolucije do danas, u Iranu broj škola i univerziteta je porastao za 10 puta. Na 2570 univerziteta se školuje blizu 4 miliona studenata, od kojeg 60% čine djevojke. Pismenost je porasla sa 47% na 97% prema podacima iz 2023. Veliki broj studenata iz Srednje Azije dolazi da studira u Iran što ga zasigurno čini jednim od vodećih obrazovnih sistema Bliskog Istoka i Srednje Azije. Po broju izdatih knjiga u odnosu na broj stanovnika, Iran se može pohvaliti četvrtim mjestom u svijetu. Naučni napredak Irana zailježen je sa petog na prvo mjesto u regiji, dok je u nanotehnologiji na 16. mjestu u svijetu. Po biohemiji i molekularnoj biologiji Iran je na 17. mjestu u svijetu, dok je po zrakoplovnom inžinjerstvu na 11. mjestu. U fizici i matematici Iranci su na 13. mjestu u svijetu. Genetika drži 2. mjesto, odmah iza SAD-a, dok je farmakologija na 11. Industrijski napredak bilježi značajne uspjehe te povećanje industrijske proizvodnje, rudarstva i sličnih grana.
Stoga ako pogledamo statistike, Iran je na 6. mjestu po proizvodnji energije. Iran koristi raznovrsne izvore za snabdijevanje energijom što uključuje kameni ugalj, hidroelektrane, naftne sirovine, prirodni plin, nuklearne elektrae, biomase te druge izvore kao što su solarna te geotermalna energija. Proizvodnja energije u Iranu iznosi 3 tone po glavi stanovnika, dok u čitavom svijetu ta proizvodnja iznosi 1.8 tone po glavi stanovnika. Po proizvodnji prirodnog plina, Iran se 2015. godine sa šestog popeo na treće mjesto, odmah iza SAD-a i Rusije. U energetic drži 12. mjesto u svijetu, dok je na prvom mjestu u regionu. Isti su podaci i o nuklearnoj energiji. Po industriji čelika Iran je sa 30. došao na 13. mjesto u svijetu, dok je u cementnoj industriji na četvrtom mjestu. Kada je riječ o medicini, Iran se nalazi na 13. mjestu u svijetu dok je po transplataciji koštane srži drugi, odmah iza Italije. Uslijed većinske zabrane uvoza i sankcija na automobilsku industriju, većina automobila u Iranu je domaće proizvodnje, što ga stavlja na 13. mjesto na ljestvici svjetskih proizvođača automobila.
Dok je Iran prije revolucije bio samo izvršno tijelo politike zapadnih sila u regionu, danas je najutjecajnija zemlja u regionu i pojedinim dijelovima svijeta. Prema American Interest izvještaju iz 2017. godine, Iran je prepoznat kao sedma najutjecajnija sila u svijetu. Svakako, najvažniji stub autoritativnosti jedne države jeste njena vojna nezavisnost. Dok je za vrijeme vladavine šaha Iran težio da nabavlja zapadnjačko naoružanje, koje se mu prodavalo po znatno većim cijenama i time pljačkalo dobro ovog naroda, Iran je služio kao skladište vojne opreme koja je bez dozvole Irana, u različitim prilikama, bila i uzimana.
I sam šah Pahlavi se u nekoliko navrata osvrnuo na ove probleme ističući kako Amerikanci bez dozvole koriste iranske avione, trošeći iransko gorivo bez ikakve naknade, dok uprkos dogovorenim i potpisanim sporazumima, cijene svoga nauružanja znatno povisuju i time prikupljaju iranske prihode od ostatka nafte. Danas se iranska vojska nalazi na 13. mjestu u svijetu posjedujući kopnenu vojsku, raketni sistem, ratno zrakoplovstvo ali i dvije mornarice.
Važno je istaći da Iran raspolaže balističkim raketama, tenkovima te oklopnim transporterima vlastite proizvodnje, ali I mnogim drugim vrstama naoružanja. Na usluzi su još i paravojna formacija te revolucionarna garda. Politikom ovisnosti o izvozu nafte, Islamska Republika je uspjela smanjiti ovisnost o svojoj nafti. 1976. godine na postotak nafte je otpadalo 93%, dok je 2016. taj postotak smanjen na 63%. Ukoliko pogledamo statistike država članica OPEC-a iz 2017. kada je svjetski barel nafte iznosio 52,7$, vidjet ćemo da je Saudijska Arabija morala prodavati svoju naftu po cijeni od 83,8$ po barelu kako se ne bi suočila sa smanjenjem budžeta, dok je Iran svaki barel morao prodavati po cijeni od 51,3$.
Osim nafte, najznačajniji iranski izvoz predstavljaju pistacije od kojih je 85% svih plodova i stabala na svijetu smješteno u Iranu te čine ovu državu glavnin svjetskim proizvođačem ovog proizvoda. Šafran, najskuplji začin na svijetu čiji kilogram doseže i do 3000$, proizvodi se u Iranu. Tačnije njegovih 94%, dok prestižnih 90% kavijara također potieče iz ove države.
U mnogo navrata Iran se uzima za siromašnu državu sa jako oskudnim životnim standardima. Međutim, ukoliko sagledamo širu sliku i obratimo pažnju na statistike svjetskih organizacija, vidjet ćemo da je istina znatno drugačija. Na osnovu podataka Svjetske banke iz 1977. godine 46% ukupne populacije Irana živjelo je ispod granice siromaštva. U periodu od 1986. do 2014. zabilježeno je značajno smanjene siromaštva. U periodu 1960-2016. godine rast prehrambenih proizvoda i poljoprivredne kulture povišen je za četiri puta, dok je indeks uzgoja stoke porastao za nešto više od tri puta.
Prema Svjetskoj zdravstvenoj organizaciji zabilježen je i pad mortaliteta zbog pothranjenosti, te povećanje srednje životne dobi od 50 na 75 godina. Također, smanjena je stopa smrtnosti djece sa 120 na 15 na svakih 1000 živorođenih. Stopa samoubistava u Iranu je značajno smanjena, na 6,8% prema posljednjim podacima.
Prema podacima Svjetske banke, pristup čistoj vodi u Iranu ima 95% stanovništva, a pristup električnoj energiji je 100%. Stopa siromaštva u Iranu iznosila je 21,9% 2022. godine i time zabilježila pad od 2,9% u odnosu na 2021. Stopa kriminala je smanjena za 6,74% zabilježivši podatke od 2,42% u 2014. Zabilježen je i pad imigracijske stope u odnosu na 2010. godinu.
Jedno od najvažnijih pitanja kada se spomene Iran je svakako potlačenost iranskih žena. O potlačenosti žena možemo govoriti samo uz podatke da su žene osnivači i rukovodioci u više od 400 visokotehnoloških firmi u državi. Ukoliko pogledate realnu sliku Irana, uvidjet ćete da žene postoje i posluju u skoro svim poslovnim sferama. Tako ćete šetajući ulicama Irana sretsti ženske taksiste, prodavače, ugostitelje ali i profesorice, naučnice, pravnice i još mnoga zanimanja kojim se bave oba pola. Iranska vojska, policija kao i ostale bezbjednosne službe broje značajan broj žena članica. Za vrijeme monarhije, ženski sport nije imao položaj na državnom nivou zbog politike i postupaka koje je sprovodio tadašnji režim. Međutim, 1980. osnovan je komitet za ženski sport i žene su počele aktivno da se bave sportom i osvajaju mnoge nagrade. Samo su ženske atletičarke osvojile 7961 medalju na svjetskim takmičenjima dok je samo 2024. godine zabilježeno prisustvo od 335 Iranki na međunarodnim događajima.
Povećano je i stanje prosjećne životne dobi žena u Iranu sa 57,6 do 77,1. Povećanje ženskih specijalista u odnosu na muške je povećan na 40%, dok je broj ženskih postspecijalista u odnosu na muške povećan sa 9% na 30%. Stopa smrtnosti porodilja prilikom porođaja je smanjena za 90%.
Kada je riječ o infrastrukturi, Iran je zabilježio rast sa 27. na 15. mjesto po rangiranosti na polju izgradnje željezničkih linija u svijetu, dok je po rangiranosti na polju željezničkog transporta na šestom mjestu. Iran je također zabilježio i napredak za 25 puta po broju prevezenih putnika zračnim linijama kao i 18 puta u prijevotu tereta zračnim linijama u posljednjih četrdeset godina.
Također zabilježen je i napredak od 4,4 puta u dužini saobraćanica u državi, 12,5 puta u izgradnji seoskih puteva, te 8 puta u izgradnji autocesta od 1979. godine. Za kraj ćemo se osvrnuti na podatke da je Iran je prvi u kontekstu brzine naučnog rasta, prvi u regionu i 17. u svijetu u proizvodnji medicinskih proizvoda, pridružio se 12 zemalja koje posjeduju puni ciklus svemirske tehnologije, pridružio se top 5 zemalja svijeta u kontekstu nuklearne nauke.
Iran je 13. po redu u vojnoj moći, 5. po Stealth tehnologiji dronova i 10. u podmornicama u svijetu. Svakako, najveći dobitak od 1979. godine do danas jeste pobjeda u rušenju kolonijalizma i podaništva, te dizanje iz pepela vlastitim snagama.
razvoj razvoj razvoj razvoj razvoj razvoj razvoj razvoj razvoj razvoj razvoj
Ekskluzivno PISjournal
