PISjournal – Kako se tradicionalne ravnoteže moći u Zapadnoj Aziji mijenjaju, a utrka za oblikovanje buduće sigurnosne arhitekture regiona dostiže vrhunac, nekoliko islamskih država koristi trenutak. Uz jasno sagledavanje sigurnosnih praznina koje su ostavili ratovi i političke krize, one preduzimaju hrabre korake kako bi proširile svoj uticaj.
U takvoj atmosferi Pakistan, oslanjajući se na svoju vojnu snagu, postepeno se pojavljuje kao aktivan akter u sigurnosnim kalkulacijama arapskog svijeta. Taj trend je sada stigao i do Libana, potencijalno otvarajući novo poglavlje u regionalnoj ulozi Pakistana.
Upravo u tom kontekstu treba posmatrati posjetu komandanta libanske vojske generala Rodolpha Haykala Pakistanu i njegov sastanak sa njegovim kolegom, generalom Asimom Munirom, kao jasan znak da obje zemlje nastoje unaprijediti odbrambenu saradnju u osjetljivim regionalnim okolnostima. Tokom razgovora, dvije strane su razmijenile mišljenja o zajedničkim interesima, regionalnim sigurnosnim dešavanjima, odbrambenoj saradnji i mogućnostima produbljivanja bilateralnih vojnih veza.
Fokus njihovih razgovora, koji je bio na proširenju obuke, razmjeni vojnih iskustava, jačanju institucionalnih veza između oružanih snaga i razmatranju regionalnih sigurnosnih trendova, pokazuje da Islamabad i Beirut žele definisati potpuno novi nivo vojnih odnosa.
Naglasak generala Munira na proširenju saradnje s libanskim oružanim snagama, kao i pozitivan prijem pakistanskih vojnih kapaciteta i iskustva u Bejrutu, jasno pokazuje da se obje strane kreću ka strateškom sigurnosnom i odbrambenom partnerstvu.
Rastuća vojna saradnja Pakistana i zaljevskih monarhija
Tokom posljednje decenije, pakistanska vojska se postepeno razvila u vodećeg sigurnosnog aktera u muslimanskom svijetu. Opremljena nuklearnim arsenalom, velikim muslimanskim stanovništvom, borbeno iskusnom profesionalnom vojskom i opsežnim antiterorističkim iskustvom, Pakistan je stekao povjerenje mnogih arapskih zemalja kao pouzdan sigurnosni partner.
Korijeni pakistanske vojne ekspanzije u arapski svijet leže u njegovom strateškom odnosu sa Saudijskom Arabijom. Odbrambena saradnja između Islambada i Rijada odavno je prevazišla klasične odnose i prerasla u punopravno strateško sigurnosno partnerstvo.
Programi obuke, raspoređivanje pakistanskih vojnih savjetnika u Saudijskoj Arabiji, zajedničke vojne vježbe i opsežni odbrambeni sporazumi naglašavaju dubinu tih odnosa. Neki izvještaji čak sugeriraju povećano prisustvo pakistanskih snaga u kraljevini u okviru bilateralnih sporazuma.
Saudijski lideri, prema analitičarima, vide Pakistan kao pouzdanog vojnog partnera protiv regionalnih prijetnji, koji posjeduje ne samo konvencionalnu vojnu snagu nego i nuklearno odvraćanje. Taj faktor je postepeno učinio Islamabad ključnim stubom sigurnosne arhitekture koju zamišljaju neke arapske države.
Bahrein je još jedna zaljevska država koja produbljuje sigurnosne veze s Pakistanom. Dana 9. juna, komandant Nacionalne garde Bahreina Mohammed bin Isa Al Khalifa posjetio je Islamabad i sastao se s visokim vojnim zvaničnicima, uključujući načelnika zračnih snaga Pakistana, maršala Zahir Ahmed Babar Sidhu.
Dvije strane naglasile su proširenje vojne i sigurnosne saradnje i jačanje zajedničke koordinacije. Komandant Nacionalne garde Bahreina pohvalio je nivo odbrambene saradnje, dok je pakistanski zračni komandant posjetu opisao kao korak ka jačanju vojnih odnosa.
Ovaj trend pokazuje da Pakistan gradi mrežu sigurnosnih partnerstava širom Perzijskog zaljeva, mrežu koja bi u budućnosti mogla povećati njegov politički i vojni uticaj u arapskom svijetu
Jedna od novih granica pakistanskog regionalnog uticaja:Jemen
Jedno od najnovijih područja pakistanskog širenja uticaja je i situacija u Jemenu.
Tokom većeg dijela posljednje decenije, Islamabad je izbjegavao direktno uključivanje u rat u Jemenu. Međutim, nedavni događaji pokazuju da se njegova uloga u sigurnosnoj slici te zemlje tiho širi. Posebno se ističe njegovo sve veće prisustvo u sigurnosnim aranžmanima pod vodstvom Saudijske Arabije na jugu Arapskog poluostrva.
Strateški gledano, Jemen nije samo regionalna kriza za Islamabad. On je dio šire sigurnosne jednačine: sigurnost Omanskog mora, moreuza Bab el-Mandeb i ključnih svjetskih energetskih brodskih ruta. Zato je Pakistan, djelujući u okviru svog sigurnosnog sporazuma sa Saudijskom Arabijom, nedavno rasporedio neke svoje snage u jemenskoj provinciji Hadhramaut.
Jedna od najupečatljivijih dimenzija pakistanskog regionalnog širenja odnosi se upravo na Jemen. Nakon godina opreza i izbjegavanja direktnog rata, Islamabad sada sve aktivnije učestvuje u sigurnosnim dinamikama te zemlje, posebno u okviru saudijski vođenih aranžmana na jugu poluostrva.
Širenje uticaja Pakistana prema Mediteranu
Kao dio svoje regionalne strategije, Pakistan se nije ograničio samo na Perzijski zaljev. On nastoji uspostaviti uporište i u strateški važnim tačkama dalje od tog područja. U tom kontekstu, Liban, sa svojom geopolitičkom važnošću u Zapadnoj Aziji i izlazom na Mediteran, postaje ključni element pakistanske regionalne strategije.
Liban je posljednjih godina pogođen političkim, ekonomskim i sigurnosnim krizama. Ponovljene eskalacije s Izraelom dodatno su zakomplikovale sigurnosnu situaciju, čineći zemlju jednom od najnestabilnijih tačaka regiona.
Pakistan je već dugo prisutan u Libanu u okviru misije Ujedinjenih nacija. Njegove trupe imaju iskustvo u UNIFIL misijama, što pakistanskoj vojsci daje dobro razumijevanje sigurnosne situacije u Libanu.
Sada Islamabad, čini se, ide korak dalje od mirovne uloge i teži strateškom partnerstvu s libanskom vojskom. Najnoviji razgovori vojnih komandanata dviju zemalja upravo potvrđuju tu ambiciju.
Pakistan i ambicija sigurnosnog liderstva u muslimanskom svijetu
Nedavni razvoj događaja pokazuje jasnu realnost: Pakistan teži dugoročnom projektu da postane ključni stub sigurnosti muslimanskog svijeta. Njegova rastuća vojna saradnja s arapskim državama treba se posmatrati upravo u tom kontekstu.
Pakistanski zvaničnici su svjesni da im posjedovanje najveće konvencionalne vojske među muslimanskim zemljama, uz status jedine nuklearne sile u islamskom svijetu, daje veliki potencijal za oblikovanje regionalnih odnosa.
S druge strane, vojna partnerstva donose Pakistanu i konkretne koristi, uključujući jačanje odbrambene ekonomije, mogućnosti obuke i veći politički uticaj u arapskom svijetu.
S obzirom na to da SAD, uprkos ogromnom vojnom prisustvu i naprednoj tehnologiji u arapskim državama, nisu u potpunosti uspjele da garantuju njihovu sigurnost i teritorijalni integritet, Pakistan koristi tu priliku. Pozicionira se kao pouzdana alternativa spremna da brani sigurnost arapskih država.
Istovremeno, sve veća diplomatska uloga generala Asima Munira u zapadnoazijskim pitanjima pokazuje da pakistanska vojska više nije samo borbena snaga, već postepeno preuzima širu političku i sigurnosnu ulogu u regionalnim odnosima. Neki analitičari čak smatraju da Islamabad tiho teži mjestu za stolom na kojem se oblikuje novi sigurnosni poredak regiona.
Sve u svemu, vojna saradnja Pakistana s Libanom treba se posmatrati kao najnovija karika u mnogo dužem lancu strateškog uticaja širom arapskog svijeta — lancu koji je počeo u Perzijskom zaljevu, proširio se na Jemen i sada doseže do obala Mediterana. Ako se ovaj trend nastavi, Pakistan bi u narednim godinama mogao postati jedan od ključnih vojnih aktera koji oblikuju budućnost Zapadne Azije.
Ekskluzivno PISjournal
