PISjournal – Savremenu historiju Palestine i sukob između muslimana i Jevreja na tlu Palestine potrebno je analizirati od perioda Prvog svjetskog rata i raspada Osmanskog Carstva.pravo
Međutim, pitanje Gaze i njenih odnosa s Izraelom je tema koja je stekla poseban značaj nakon 1995. godine. Prema Sporazumu iz Osla 1995. između Palestinske oslobodilačke organizacije (PLO) i Izraela, toj organizaciji je povjerena kontrola nad nekim dijelovima Palestine, a na osnovu Sporazuma, Hamas je preuzeo upravljanje Gazom.Izraelski režim nije prihvatio da na vlast dođe Hamas kao borbena snaga s parolom o uništenju Izraela i od tada se toj teritoriji nameću opsada i ograničenja u vidu pomorske, kopnene i vazdušne blokade. Dana 7. oktobra 2023, oružane snage povezane s Hamasom su u iznenadnom upadu prešle granicu između Gaze i Izraela nanoseći udarac izraelskim snagama ubivši i zarobivši određeni broj njihovih članova. Nasuprot tome, Izrael je započeo veliku vojnu operaciju protiv Gaze izazivajući ogromne ljudske žrtve i materijalnu štetu. U proteklom periodu, pojavili su se različiti stavovi i pristupi zemalja i naroda svijeta prema ovom ratu uključujući podršku nekih država Izraelu i protivljenje drugih država i velikog broja ljudi širom svijeta. U ovom članku se istražuju tri glavna diskursa u oblasti međunarodnog prava i razmatraju pravni aspekti osude izraelskih operacija protiv palestinskog naroda kao i pravni načini njihovom suprotstavljanju.
Tri diskursa podrške palestinskom narodu
U vezi s pitanjem Palestine i posljednjeg rata nakon Hamasove operacije protiv Izraela 7. oktobra, ovu temu je u okviru međunarodnog prava moguće obraditi iz perspektive tri diskursa.
1. Diskurs o ljudskim pravima
U oblasti ljudskih prava, palestinskom narodu se može dokazati nekoliko prava. Prvo je pravo na dostojanstven život za vrijeme mira. Ako se pogleda proces odnosa između Arapa i Jevreja u okviru izraelske vlade, moguće je uvidjeti samo poniženje palestinskog naroda. Značajno pitanje predstavlja to po kojoj logici je od jednog naroda zatraženo da se njihova zemlja podijeli, a zatim tražen mir. Da li je taj proces u skladu s pravom na dostojanstven život koje se nalazi u Međunarodnom paktu o građanskim i političkim pravima?
Drugo pravo je zabrana diskriminacije. Politički cionizam znači diskriminaciju na osnovu skupa suprotstavljenih uvjerenja i stavova u oblasti ljudskih prava.
Izrazi koje Izraelci koriste o Palestincima pokazuju dubinu njihovih nemoralnih i nehumanih stavova koji Palestince, pa čak i druga ljudska bića, smatraju inferiornim i protiv njih koriste ponižavajuće riječi, što pokazuje da u toj političkoj školi nema mjesta za ljudsku logiku. Kako se u ovoj oblasti definiše pravo na samoopredjeljenje? Hamas je trenutno vladajući organ u Gazi; kako se ta vlada može sankcionisati? To se dešava samo u sjeni jedne realnosti, a to je okupacija palestinske zemlje od strane Izraela.
2. Diskurs humanitarnog prava
Dokazivanje pravne prirode opsade Gaze u godinama prije rata, kao simbola vojnih akcija Izraela, oslanja se na konkretnu pravnu analizu oružanog sukoba, odnosno humanitarnog prava. Generalni i opšti standardi humanitarnog prava mogu se primjenjivati i mimo članica koje su prihvatile humanitarne ugovore.
U okviru ove rasprave mogu se predstaviti dva principa. Prvo, princip podrške onima koji su direktne ili indirektne žrtve rata i posljedica rata, sukoba i nasilja, te razlikovanje vojnika i civila.Žrtve moraju imati podršku bez obzira na njihove motive ili spol. Drugi princip je princip ograničenja koji znači da sukobljene strane, bilo u stanju napada bilo u stanju legitimne odbrane, nemaju potpunu slobodu djelovanja, nego moraju poštivati međunarodno humanitarno pravo.
Humanitarno pravo se u principu ne bavi motivima ratovanja i njihovom zakonitošću, nego pažnju posvećuje stvarnosti i realnosti sukoba ili vojnih operacija. Ukratko, humanitarno pravo znači da tokom ratovanja, na osnovu procesa preuzetog sa suda za bivšu Jugoslaviju, u bilo kojem sukobu i neprijateljskom djelovanju, zaraćene strane nemaju pravo koristiti bilo kakva sredstva. Također, princip o neophodnosti vojne akcije kaže da osobe uključene u sukob mogu poduzeti vojne akcije ako ne postoji drugi način za rješenje problema. Uprkos tome, očito je da Izrael u okviru svoje siledžijske i arogantne politike na palestinskim teritorijama poduzima vojne akcije kad god to poželi, ne osvrćući se na druga rješenja. U ovom diskursu se ističe i princip o proporcionalnosti koji će u nastavku biti detaljnije razmatran. Naredna tema je zabrana bespotrebne patnje, što znači da se vojni sukobi moraju ograničiti na borbeni teren, dok izraelski režim već godinama žrtvuje civile koristeći ih kao ljudski štit.
Dopuna ovog principa, koji se također spominje i naglašava u mišljenjima Međunarodnog suda pravde, jeste zabrana nepotrebne patnje. Ovaj princip razmatra se i u okviru rasprave o upotrebi različitih vrsta oružja kao i po pitanju civilnih žrtava ratovanja. U sjeni ovog diskursa, mnoge akcije cionističkog režima na okupiranim palestinskim teritorijama spadaju u kategoriju činjenja zločina.
3. Diskurs međunarodnog krivičnog prava
U analizi djelovanja Izraela, paralelno s diskursima o ljudskim i humanitarnim pravima, može se govoriti i o diskursu međunarodnog krivičnog prava. Ovaj diskurs je značajan već dugi niz godina, a na svjetski dnevni red je stavljen nakon sudova u Nirnbergu i Tokiju nakon Drugog svjetskog rata. Ovaj diskurs je dobio na zamahu nakon gorkog iskustva u Bosni i Hercegovini dovodeći do osnivanja Međunardnog krivičnog suda. Zločini protiv čovječnosti koje je počinio Izrael mogu se procesuirati na ovom sudu kao što je to bio slučaj s incidentom u sudanskom Darfuru.
Ekskluzivno PISjournal
