PISjournal – U gradovima širom svijeta sedmicama traju demonstracije na kojima se daje podrška Palestini i na kojima se osuđuje Izrael zbog svoje zločinačke politike odmazde zbog napada boraca Hamasa 7. oktobra. Izrael po ko zna koji put artiljerijom i avijacijom neselektivno bombarduje Gazu i do sada je ubio preko 10.000 civila, najviše žena i djece. Darfuru
Naslovi u medijima su puni izvještaja i potresnih slika ubijene djece i srušenih zgrada. U Gazi se trenutno odvija katrastrofa tolikih razmjera da je svaki drugi sukob u svijetu pao u drugi plan. O Ukrajini se više i ne govori pa ni o migracijskim krizama u Evropi i rastućoj islamofobiji u Indiji niti o ekonmskoj krizi u Afganistanu. Nema riječi ni o Sudanu, zemlji na afričkom kontinentu u kojoj se trenutno odvija rat. Prije nekoliko dana tamo je počinjen brutalan masakr nad civilima.
U ovom tekstu ćemo obraditi trenutnu vojno-političku situaciju u Sudanu i masakr u Darfuru.
Snage RSF-a (Trupe za brzu podršku) posljednjih su sedmica ostvarile značajne vojne pobjede u zapadnoj sudanskoj regiji Darfur, što im je dalo jači vjetar u leđa u ratu protiv sudanskih oružanih snaga – SAF što je dalje učvrstilo podjelu zemlje na dva glavna područja koja su pod kontrolom dvije zaraćene strane.
Od kraja oktobra, RSF je efektivno osigurao kontrolu nad pet od šest država (Sudan je podijeljen na 18 saveznih država) koje čine Darfur dok se SAF povlačio bez otpora sa nekoliko pozicija koje je držao do svog posljednjeg preostalog uporišta u sjevernom Darfuru.
Nova kampanja u regionu ponovo je dovela do široko rasprostranjenih zločina od strane RSF-a i savezničkih grupa, uključujući ubijanje stotina civila a hiljade njih je raseljeno.
“Rat u Sudanu je postao rat iscrpljivanja, pa je RSF odlučila da proširi svoju kontrolu u svom zaleđu Darfura dok je napadala strateške vojne baze u Kartumu”, rekao je Jihad Mashamoun, istraživač i politički analitičar situacije u Sudanu.
RSF je svoju najznačajniju vojnu pobjedu ostvario 26. oktobra, kada je zauzeo posljednju obrambenu poziciju SAF-a u Nyali, glavnom gradu južnog Darfura i drugom po veličini gradu u Sudanu, nakon posljednjeg četverodnevnog pritiska koji je uslijedio nakon početka opsade ove strateške lokacije u avgustu.
Samo pet dana kasnije, paravojne snage preuzele su efektivnu kontrolu nad cijelim Zalingeijem, glavnim gradom centralnog Darfura, nakon što su pobijedile posljednju diviziju vojske u gradu u brzom i žestokom napadu pokrenutom iz nekoliko pravaca a koji je naišao na mali otpor.
Zatim, 4. novembra, RSF je dodatno ojačao svoju poziciju u El Geneini, glavnom gradu zapadnog Darfura, zauzimanjem posljednjeg položaja SAF-a u gradu nakon dvodnevnih borbi koje su završile povlačenjem vojske, dijelom prema Čadu, bez ikakvih većih prepreka.
El Daein, glavni grad Istočnog Darfura, ostao je uglavnom pošteđen ove posljednje runde borbi,a bio je pošteđen ratnih dejstava i ranije kada je izbio rat u aprilu zbog intervencije lokalnih lidera i njihovog posredovanja sa RSF-om kako bi spriječili napade na položaje SAF-a koji uglavnom integriše lokalne pripadnike koji su izbjegavali da se uključe u borbu.
Vojne implikacije
Najnovije pobjede RSF-a jačaju poziciju grupe u njenom tradicionalnom uporištu Darfuru, koji je rodno mjesto njenih prethodnika, zastrašujućih milicija Janjaweeda koje je režim bivšeg diktatora Omara Al Bashira koristio za svoj rat protiv lokalnih naoružanih pobunjeničkih grupa koje su se pobunile protiv dugotrajnog zanemarivanja i represije od strane vlade.
Iz vojne perspektive, RSF-ovo preuzimanje posljednjih položaja SAF-a u južnom i zapadnom Darfuru, duž poroznih granica s Libijom, Čadom i Centralnoafričkom Republikom, dodatno konsoliduje kontrolu paravojne grupe nad linijama snabdijevanja koje dolaze iz ovih zemalja kako bi održala ili proširila svoju vojnu operaciju.
“RSF nije mogao zauzeti cijeli Kartum i glavni štab SAF-a kako su htjeli u prvoj fazi, pa su se preselili u svoje zaleđe u Darfuru i duž svojih strateški važnih linija snabdijevanja, u Čadu,Centralnoafričkoj Republici i Libiji,” rekao je Mashamoun.
Međutim, potencijalne koristi za RSF mogu biti prilično ograničene. Sudanski analitičar Mohanad Elbalal primijetio je na X (bivši Twitter) da je SAF izgubio kontrolu nad granicama Darfura od strane RSF-a prije nekoliko mjeseci i da je držanje njihovih posljednjih izolovanih položaja u tom području značilo zadržavanje dugih ruta snabdijevanja. On je također primijetio da će RSF sada morati djelovati duž mnogo dužih linija snabdijevanja uz manju koncentraciju snaga.
„Povlačenje SAF-a može se posmatrati kao rezultat nedostatka linija za snabdijevanje“, rekao je Mashamoun. “RSF obično ne pokreće napad na nekoga osim ako postoji velika koncentracija snaga tako da su napali baze u Darfuru u talasima, kako bi iscrpili resurse SAF-a, uključujući municiju, ili prekinuli njihove linije za snabdijevanje”, dodao je analitičar Mashamoun.
Ostaje da se vidi i implikacije za stabilnost Darfura. RSF, neregularne snage bez uspostavljenog lanca komandovanja, nisu sposobne da održavaju bezbjednost na osvojenim teritorijama i imaju veliki dosije počinjenih zločina. Postoje i velike oblasti regiona koje su još uvek pod kontrolom ili na kojima su još uvijek prisutne neke pobunjeničke grupe ili vojnici SAF-a.
Prema nekoliko lokalnih medijskih izvještaja i grupa za ljudska prava, RSF pokušava uspostaviti ili promovirati lokalne vlasti usmjerene na sigurnost da upravljaju nekim od gradova i područja koja su nedavno došla pod kontrolu ove grupe. Ipak, još uvijek je nejasno dokle će moći ići, a strahuje se da će ovaj potez dodatno fragmentirati državu.
“RSF nema potpunu kontrolu nad područjima u Kartumu i drugim područjima u Sudanu.Položaji su mu razvučeni, što se razlikuje od potpune kontrole”, napomenuo je Mashamoun.
Široko rasprostranjena zvjerstva
Uzastopne vojne pobjede RSF-a i savezničkih arapskih milicija u Darfuru dovele su do prekida oružanih sukoba, koji su bili posebno intenzivni u Nyali, a bilo je i pokušaja da se povrati određeni stepen normalne operativnosti ključnih službi kao što su bolnice i škole kao i to da se dozvoli otvaranje pijaca radi trgovine.
Ali njihova ekspanzija uoči povlačenja SAF-a također je došla ruku pod ruku sa raširenim osvetničkim napadima, ciljanim ubistvima, silovanjima, pritvaranjima i pljačkama, kao i novim optužbama za etničko čišćenje protiv pripadnika nearapskih afričkih plemena.
Najgori zločini zabilježeni su u predgrađu El Geneina u Ardamati, gdje se dogodio novi masakr ljudi iz etničke grupe Masalit. Prema prvim podacima organizacije za ljudska prava Roots, više od 1.300 ljudi, uključujući djecu i starce, ubijeno je nakon što je RSF preuzeo kontrolu nad vojnom divizijom u toj oblasti.
Više od 2.000 ljudi je također povrijeđeno, 500 je privedeno, a više od 300 se vodi kao nestalo, prema izvještajima ove organizacije, koja je također dokumentovala slučajeve silovanja, mučenja i ciljanih ubistava, uključujući ugledne i istaknute vođe zajednice Masalit.
“Mnogi su u Ardamati ubijeni na osnovu njihove etničke i plemenske pripadnosti; sada pokušavamo da dobijemo tačne brojke prikupljanjem informacija od raseljenih u Čadu, rekao je za TNA Hafiz Mohamed, direktor grupe za ljudska prava Justice Africa Sudan.
Masakr je bio naširoko osuđen. Glavni službenik misije UN-a u Sudanu (UNITAMS), Clementine Nkweta-Salami, rekla je da je “duboko uznemirena” “ozbiljnim kršenjima ljudskih prava” koje su počinile arapske milicije u savezu sa RSF-om u El Geneini.
EU je te zločine opisao kao “naizgled dio šire kampanje etničkog čišćenja koju je sproveo RSF s ciljem iskorijenjivanja ne-arapske zajednice Masalita iz Zapadnog Darfura”. Agencija UN-a za izbjeglice navela je da je eskalacija nasilja širom Darfura “izazvala strah da bi se zločini počinjeni prije dvije decenije mogli ponoviti”.
Iz organizacije Ljekari bez granica navode da je napredovanje RSF-a i savezničkih arapskih milicija kroz Darfur također izazvalo novi masovni egzodus ljudi, posebno u El Geneini, što je rezultiralo porastom prelaska izbjeglica u susjedni Čad.
Od početka rata 15. aprila, više od 500.000 ljudi prešlo je granicu Sudana u Čad, zemlju koja je do sada primila najviše izbjeglica, prema Međunarodnoj organizaciji za migracije (IOM).
Druge nearapske etničke grupe, kao što je zajednica Fur, takođe su bile na meti RSF-a i savezničkih arapskih grupa u Centralnom Darfuru, posebno u kampovima za interno raseljena lica, gdje su dokumentovana brojna ubistva i slučajevi silovanja.
“Teško je doći do informacija o situaciji u Nyali i Zalingeiju jer je komunikacija vrlo teška, ali prema posljednjim informacijama koje imamo od Nyale, stvari su (prilično) mirne, iako tamo nema nikakvih vladinih institucija”, rekao je Mohamed.
Novi frontovi
Sa cijelom južnom polovinom Darfura pod potpunom kontrolom RSF-a, veliki dio fokusa je sada usmjeren na Al-Fasher, glavni grad Sjevernog Darfura, dom posljednjeg velikog uporišta SAF-a u Darfuru i mjesto gdje su se sklonili mnogi civili koji su bježali od rata u ostalim regijama države.
Prema Sudan Transparency and Policy Tracker ,El Fasher, dom za više od milion ljudi,zadržao je status relativno mirnog grada još od izbijanja rata u aprilu zahvaljujući intervenciji uglednih lokalnih ličnosti koje su uspjele sklopiti primirje između RSF-a i SAF-a, pri čemu je RSF držao istočni dio grada, a SAF zapadni. Policija i pobunjenički pokreti bili su raspoređeni u centru grada.
Iako je primirje povremeno kršeno, tek od 26. oktobra, nakon pada Nyale, u El Fasheru su se dogodili najžešći sukobi od početka rata, navodi STPT. To je uključivalo upotrebu artiljerije, teškog naoružanja i ratne avijacije.
U Kartumu, RSF mjesecima drži kontrolu nad većinom grada, dok SAF ima više strateških položaja. Posljednjih sedmica, međutim, borbe su se također intenzivirale na nekim lokacijama pod kontrolom vojske, uključujući bazu oklopnog korpusa na jugozapadu glavnog grada, koja je početkom novembra ponovo podvrgnuta napadu paravojnih snaga.
Najznačajniji razvoj događaja u glavnom gradu od kraja oktobra bilo je kontrolisano uništavanje strateškog mosta Shambat koji povezuje Omdurman sa Sjevernim Kartumom (Bahri) i koji je bio jedan od najvažnijih puteva snabdijevanja RSF-a u glavnom gradu. Obje zaraćene strane okrivljuju jedna drugu za uništavanje mosta.
Strateški grad El Obeid, glavni grad Sjevernog Kordofana i ključno smješten na pola puta između Darfura i Kartuma, ostaje nominalno pod kontrolom SAF-a, ali je dugo bio okružen i pod opsadom od strane RSF-a.
RSF je također proteklih sedmica izvršio prodor u naftna polja, zauzevši naftno polje Balila u Zapadnom Kordofanu i napavši naftno polje Zarga Um Hadid u Istočnom Darfuru.
Lokalne naknade za naftu i tranzit koje plaća Južni Sudan za korištenje naftovoda vitalni su izvor prihoda za saveznu državu Sudana pod vojnom kontrolom.
Uprkos nedavnim napretcima RSF-a, SAF zadržava čvrstu kontrolu nad većinom srednjeg, istočnog i sjevernog Sudana, uključujući strateški grad Port Sudan, koji je pretvoren u neku vrstu administrativne prijestolnice nakon razaranja Kartuma. Ona također drži glavna poljoprivredna zemljišta u zemlji, neke od njenih najvećih rudarskih područja i nekoliko naftnih polja.
Diplomatsko rješenje je stopirano
Brzi napredak RSF-a u Darfuru je također poslužio za jačanje političke moći Abdula Rahima Hamdana Dagala, drugog u zapovjedništvu paravojne grupe i brata njenog vođe, Mohammeda Hamdana Dagala, poznatog kao Hemedti.
Posljednjih sedmica, Abdul Rahim Hamdan, kojeg su SAD sankcionirale u septembru, predvodio je RSF u svojoj ofanzivi u Darfuru i pojavio se u brojnim video snimcima obraćajući se svojim snagama.
Hemedti se mnogo manje pojavljivao u javnosti od izbijanja rata iz do sada nepoznatih razloga, ali je početkom novembra RSF objavio snimak u trajanju od skoro pola sata na kojem se on u svom dugom govoru obraća desetinama novih članova vojske.
Komandant SAF-a Abdel Fattah Al Burhan je zauzvrat kratko posjetio bazu Wadi Saidna, sjeverno od Kartuma, krajem oktobra, kako bi se sastao sa svojim vojnicima i podigao im moral.
Promjene u kontroli teritorije posljednjih sedmica poklopile su se s novom rundom pregovora između zaraćenih strana u Jeddahu uz posredovanje Saudijske Arabije i SAD-a. Međutim, diplomatski napori ponovo nisu uspjeli postići značajniji pomak.
RSF i SAF su se obavezali da će olakšati isporuku humanitarne pomoći u zemlju i usvojiti mjere za izgradnju povjerenja, uključujući uspostavljanje kanala komunikacije između vođa dviju snaga i smanjenje ratne retorike. Ipak, prekid vatre nije postignut, a efekti svih ovih mjera i dalje su sumnjivi.
„Ni rukovodstvo SAF-a ni RSF-a nisu bili zainteresovani za pregovore o Džedi;zato smo ih svi vidjeli kako se bore paralelno”, rekao je Mashamoun.
„Svako od njih pokušava da dobije prednost na bojnom polju i iskoristi to kako bi maksimizirao svoje diplomatske dobitke na pregovaračkom stolu“, zaključio je analitičar Mashmaoun.