PISjournal – Kako se rat u Ukrajini približava šestoj godini, a dvije godine nakon obećanja Donalda Trumpa da će ga okončati u roku od 24 sata nakon povratka u Bijelu kuću, dvojica predsjednikovih najpovjerljivijih izaslanika ove sedmice putuju između Moskve i Kijeva, pokušavajući pronaći bilo kakav nagovještaj dogovora koji bi omogućio rješenje sukoba kakvo je Trump obećao.
Posjeta Rusiji, a potom i Ukrajini, Trumpovog zeta i savjetnika Jareda Kushnera i glavnog pregovarača Stevea Witkoffa dolazi u trenutku kada su očekivanja od ishoda tih susreta od samog početka bila niska. Pregovori koji su započeli američkim posredovanjem između dvije zaraćene strane zastali su nakon nekoliko neuspješnih rundi, dok su dvije strane i dalje u sukobu oko pitanja poput teritorija i budućih sigurnosnih aranžmana.
Čak ni prijedlog mirovnog plana od 20 tačaka koji podržava Washington, a koji je predstavio Kijev, nije uspio premostiti jaz. Pored činjenice da ukrajinska strana nema povjerenja u Trumpovu ulogu podrške, postoji i strah da bi mogla postati žrtva Trumpovog insistiranja da ostvari vanjskopolitički uspjeh mjesec dana prije međuizbora u SAD-u.
Zapravo, glavni problem u pregovorima sada nije nepostojanje kanala komunikacije. Problem je u tome što i dalje postoji značajna udaljenost između onoga što Moskva želi i onoga što je Kijev spreman prihvatiti, dok Washington do sada nije uspio zadobiti povjerenje obje strane.
Pregovori u sjeni rata
Američki zvaničnici pregovore predstavljaju u optimističnom tonu i govore o napretku, ali stvarnost na terenu govori drugačije. Nakon prve runde razgovora sa Zelenskim u nedjelju, Witkoff je novinarima rekao da su razgovori bili „sadržajni“ i „važni“. „Veoma smo ohrabreni“, dodao je.
Kushner je u odvojenim izjavama naglasio da je Trump „veoma odlučan da vidi kraj ovog rata“.
Ipak, dok su Trumpovi izaslanici putovali između Moskve i Kijeva, ukrajinska prijestolnica i okolne regije i dalje su bile izložene napadima dronovima, dok je Kijev uzvraćao udarima duboko unutar ruske teritorije, sve do same Moskve. Napad dronom na sjedište ukrajinske sigurnosne službe u Kijevu, samo dan prije dolaska američke delegacije, jasno je pokazao da vojna logika i dalje ima prednost.
Trodnevna obustava ruskih napada na Kijev mogla bi se tumačiti kao skroman prostor za deeskalaciju i stvaranje sigurnog prostora za diplomatiju. Ali sama po sebi teško da predstavlja znak strateškog zaokreta Moskve. Putin se i dalje drži svojih ranijih zahtjeva, dok je Kremlj jasno stavio do znanja da još nisu stvoreni konkretni preduslovi za mirovni sporazum.
Ta razlika je važna. Privremeni prekid vatre daleko je od trajnog mira. Moskva može ograničiti intenzitet svojih napada na određeni period, a da pritom ne odustane ni od jednog od svojih ključnih zahtjeva. Kijev, s druge strane, možda želi da napadi prestanu, ali istovremeno računa na to da će Zapad nastaviti pružati vojnu i sigurnosnu pomoć. Zelenski je u svojim jučerašnjim izjavama pozvao na nastavak finansijske i vojne podrške Zapada, rekavši da Ukrajina „zaista računa na zimski paket“ iz SAD-a i Evrope kako bi preživjela još jednu zimu u ratu.
Govoreći o LNG-u, ukrajinski predsjednik rekao je da su „posebno pokrenuli to pitanje s Jaredom i Steveom, kao i s našim evropskim partnerima. Protivzračna odbrana, energetska podrška i, kao što znamo, ozbiljno računamo na korištenje američkog LNG-a“.
Mnogi Ukrajinci pripremaju se na mogućnost da se rat produži i u petu godinu, strahujući od zime koja dolazi. Serhii Beskrestnov, savjetnik Zelenskog za odbrambene tehnologije, rekao je ove sedmice za The Guardian da bi vlada trebala razmotriti evakuaciju starijih osoba iz glavnog grada, upozorivši da je Putin naredio ruskim snagama da se „pripreme i izvedu masovne napade“ na ukrajinsku energetsku infrastrukturu.
Ukrajini također ozbiljno nedostaju američke presretačke rakete Patriot. Mnogi od nedavnih ruskih napada izvedeni su novim dronovima na mlazni pogon koji mogu dostizati brzinu od 250 milja na sat, zbog čega ih je izuzetno teško oboriti.
Sada, dijelom i zato što su SAD zaokupljene vlastitim ratom s Iranom i posljedičnom nestašicom raketa Patriot, ukrajinska protivzračna odbrana opasno je oslabljena pred bombardovanjem.
Zbog toga obje strane mogu isticati „pregovore“, ali imaju veoma različite predstave o tome kako bi uspješan ishod zapravo izgledao.
Hladna distanca Moskve i Kijeva
Stavovi Rusije ukazuju na to da Moskva i dalje ne smatra da je prekid vatre samo pitanje obustave vojnih operacija, već želi da se riješe temeljni uzroci sukoba. Tokom sastanka s američkim izaslanicima Putin je govorio o napredovanju ruskih snaga na bojnom polju, izražavajući uvjerenje da će njegove snage ostvariti postavljene ciljeve.
To jasno pokazuje jednu stvar: Kremlj i dalje smatra da spremnost Ukrajine i Zapada na rješavanje sporova nije dovoljna i da nisu spremni suočiti se s novim geopolitičkim i graničnim realnostima.
Kijev, sa svoje strane, nije odustao ni od jednog svog stava i računa na nastavak evropske i američke podrške kako bi nastavio borbu i vratio teritorije. Nedostaci u ukrajinskoj protivzračnoj odbrani i nestašica raketa Patriot stvaraju ozbiljan pritisak na prijestolnicu, ali evropska vojna pomoć i dalje pristiže, dok se nastavljaju i programi proizvodnje dronova dugog dometa za Ukrajinu.
Dakle, Moskva ovaj rat ne smatra završenim, dok Kijev sebe ne vidi prisiljenim da prihvati nepovoljan sporazum. U takvoj atmosferi Washington se suočava s izazovom koji daleko nadilazi konvencionalno posredovanje: da bi približio dvije strane, prvo mora temeljno promijeniti njihove strateške računice.
Trumpova diplomatija pod pritiskom kritika
Među najoštrijim kritikama su one usmjerene na Trumpov izbor izaslanika. Steve Witkoff, investitor u nekretnine bez prethodnog diplomatskog iskustva prije nego što je preuzeo ovu funkciju, imenovan je 2024. godine za Trumpovog ličnog mirovnog izaslanika. Jared Kushner najpoznatiji je kao Trumpov zet i savjetnik, iako je tokom Trumpovog prvog mandata imao ulogu u takozvanim Abrahamovim sporazumima.
Međutim, problem nije samo u njihovim individualnim kvalifikacijama. Rat u Ukrajini istovremeno obuhvata vojna, teritorijalna, sigurnosna i ekonomska pitanja, kao i pitanje buduće sigurnosne arhitekture Evrope. Kritičari s pravom mogu tvrditi da Trumpova diplomatija zasnovana na sklapanju dogovora, koja se oslanja na lično povjerenje u ljude iz njegovog najužeg kruga i mogućnost direktnih sporazuma između lidera, ima ozbiljna ograničenja u krizi ovakve složenosti.
Witkoff i Kushner možda mogu otvoriti direktan kanal prema Kremlju. Ali izgradnja odnosa s ruskim liderom nije isto što i premoštavanje temeljnog jaza između Rusije i Ukrajine.
Zraka nade ili kupovina vremena?
Na kraju, misija Witkoffa i Kushnera više izgleda kao pokušaj da se spriječi potpuno zatvaranje diplomatskih vrata nego kao znak da se kraj rata približava. Čak i ako se razgovori opisuju kao „sadržajni“, „važni“ i „konstruktivni“, još uvijek nema vidljivih znakova dogovora o ključnim pitanjima.
Iz ove perspektive, Trumpov problem je u tome što mu je potreban brz dogovor kako bi proglasio pobjedu, dok nijedna strana još uvijek ne osjeća hitnu potrebu za takvim sporazumom. Putin i dalje smatra da postoji prostor za poboljšanje ruske pozicije na bojnom polju, dok Kijev, oslanjajući se na evropsku podršku i nastavak pomoći Zapada, nema mnogo razloga da prihvati ono što bi smatrao kapitulacijom.
Zbog toga putovanja u Moskvu i Kijev treba posmatrati prije kao pokušaj da se kupi vrijeme za diplomatiju nego kao posljednji napor za postizanje mirovnog sporazuma. Sve dok se jaz između zahtjeva dvije strane ne smanji i dok jedna od njih ne bude spremna platiti stvarnu cijenu kompromisa, čak ni nastavak pregovora ne mora značiti da se rat približava kraju.
U takvoj situaciji Trumpovo obećanje o brzom okončanju rata i dalje je u suprotnosti sa stvarnošću na terenu. A ako ova misija na kraju ne uspije, ponovo će se postaviti pitanje: može li lična diplomatija američkog predsjednika, usmjerena na sklapanje dogovora, zaista riješiti najsloženiji rat u Evropi od Drugog svjetskog rata?
Ekskluzivno PISjournal
