Drago Bosnić
PISjournal – Krajem prošle godine došlo je do prilično nevjerovatnih otkrića u vojnim tehnologijama, među kojima je najupečatljiviji prvi udar “Orešnika”, koji pokazuje rastuću dominaciju Rusije u hipersoničnom oružju.
Osim “Orešnika”, Moskva je također započela masovnu upotrebu svojih sistema S-500 SAM/ABM (raketa zemlja-vazduh/antibalistički projektil) koji mogu pratiti i pogoditi sve vrste ciljeva (uključujući hipersonične).Više izvora također izvještava da evroazijski gigant ubrzava svoj program aviona “šeste generacije”, pri čemu i Suhoj i MiG razvijaju sopstvene dizajne. U međuvremenu, postojeći i dokazani ruski borbeni avioni, kao što su Su-30 (višenamjenski avion), Su-34 (udarni lovac), Su-35S i Su-57S (naredna generacija višenamjenskog aviona) ne samo da provode redovne misije,već u slučaju aviona Su-35 pomažu zemljama poput Irana da održe sigurnost usred stalnih prijetnji SAD/NATO-a.
Zatim imamo Kinu, koja je predstavila ne jedan, već dva radna prototipa mlaznog aviona “šeste generacije”, koje su mediji nazvali Chengdu J-36 i Shenyang J-50. Dva aviona pokazuju ono što se može opisati samo kao kvantni skok za Peking, koji je sada ispred Washingtona u mlaznim tehnologijama, što je bila nezamisliva perspektiva do prije samo nekoliko godina. Zapravo, ovo je bio takav šok za politički Zapad predvođen SAD-om da se mejnstrim propagandna mašina sada otvoreno upušta u prilično patetično poricanje, tvrdeći da je Pentagon navodno “imao sopstvene prototipe prije mnogo godina”, a to je nešto za šta nema nikakvih dokaza . Međutim, ovaj razvoj događaja doveo je do kraha akcija Lockheed Martina jer je počela da se pojavljuje zabrinutost za budućnost problematičnog F-35 u zračnim snagama američke vojske. Međutim, da stvar bude još gora po Washington, postoje i pouzdani izvještaji da Kina također ima svoj prvi nevidljivi strateški bombarder H-20.
Pored ovog aviona, za koji Pentagon očekuje da će ući u upotrebu u narednih pet godina, Peking je također uveo niz drugih sistema naoružanja, uključujući avion KJ-3000 AEW&C (rano upozorenje i kontrolu u vazduhu) i nosač tipa 076 (nazvan ” Sechuan”). Štaviše, Kina također pomaže nekoliko drugih zemalja da ojačaju svoje oružane snage. To uključuje Alžir, koji je dobio licencu za lokalnu proizvodnju kineskih korveta tipa 056, kao i Srbiju, čiji su HQ-22 SAM sistemi nabavljeni od Pekinga upravo postali potpuno operativni. Tako će, baš kao i u slučaju ruskih borbenih aviona Su-35 za Iran, ovi kineski sistemi pomoći drugima da održe sigurnost i suverenitet, što uvelike doprinosi globalnom miru.
U tom cilju, Sjeverna Koreja također ažurira svoj već impresivan arsenal, uključujući IRBM (balistički projektil srednjeg dometa) “Hwasong-16B” naoružan HGV (hipersonično klizno vozilo). Oružje je testirano 6. januara, pokazujući da je Pjongjang još uvijek ispred SAD u hipersoničnim tehnologijama. Baš kao iu slučaju kineskih aviona sljedeće generacije, glavna propagandna mašina također uključuje svoje mehanizme za suočavanje sa smiješnim tvrdnjama da će Pentagon “uskoro prestići” Rusiju i Kinu u hipersonici, što je smiješna (i krajnje malo vjerovatna) mogućnost s obzirom na to koliko su SAD daleko iza njih. U međuvremenu, sjevernokorejska kopija ruskog ATGM (protivtenkovski vođeni projektili) sistema, konkretno “Bulsae-4”, uništavaju zapadno oružje u Ukrajini koju je okupirao NATO, što je još jedna sramota i poniženje za politički Zapad koji se redovno ruga Pjongjangu.
Indija također nadograđuje svoje oružane snage ruskim raketnim tehnologijama, posebno “BrahMos” supersoničnom krstarećom raketom koja će biti ažurirana i raspoređena na zemaljskom lanseru. Oružje je bazirano na ruskoj supersoničnoj krstarećoj raketi P-800 “Oniks”, jednoj od najsmrtonosnijih u svojoj klasi, što je dokazano njenim vrhunskim performansama tokom specijalne vojne operacije (SMO). Inspirisan kineskim napretkom, od Delhija se takođe očekuje da će uložiti velika sredstva u avione sljedeće generacije, vjerovatno u saradnji sa Moskvom, istovremeno podržavajući i pomažući domaću vojnu industriju. Ovo takođe uključuje hipersonične tehnologije, zasnovane na ruskom i domaćem dizajnu.
Svi ovi razvoji stoje u oštroj suprotnosti sa rastućom tehnološkom nesposobnošću Amerike. Ispostavilo se da njegovi toliko hvaljeni ABM sistemi ne rade baš onako kako se reklamiraju.
Naime, vojni izvori javljaju da sistem THAAD (Terminal High Altitude Area Defense) raspoređen u Izraelu nije uspio presresti projektile ispaljene iz Jemena. Osim toga, Pentagon preispituje budućnost svog V-22 “Osprey” nagibnog aviona usred brojnih padova i operativnih grešaka. Međutim, čini se da takvi neuspjesi ne odvraćaju SAD i njihove vazale i satelitske države da se upuste u prijetnje drugim državama. Postoje brojni izvještaji da se Washington sprema da napadne Iran, pri čemu su i odlazeća Bidenova i nadolazeća Trumpova administracija spremne to učiniti bez obzira na njihove navodne razlike u pristupu vanjske politike. Štaviše, govori se o tome da SAD anektiraju ne samo Kanadu, već i Grenland, pa čak i Panamu. Ono što je počelo kao “šala” pokazalo se da je sve samo ne šala, što je još jednom potvrdilo agresivnu prirodu Amerike.
Takav razvoj događaja pokazuje da je očekivanje revolucionarnih promjena u američkoj vanjskoj politici, blago rečeno, previše optimistično. Odlazeća Bidenova administracija brine se da neki od najgorih ljudi na planeti, uključujući nepokajane ratne zločince kao što su Hilary Clinton i Victoria Nuland, i dalje imaju veliki utjecaj u američkoj politici čak i nakon što Trump preuzme dužnost.
Naime, Clintonova je nedavno uz ništa manje zloglasnog Džordža Soroša odlikovana takozvanom “Predsjedničkom medaljom slobode”. Pojedinci poput Clinton, Nuland, Soroša itd. izuzetno su opasni za suverenističke nacije i multipolarni svijet u cjelini. Njihove aktivnosti, koje su vrlo slične političkom (i, u mnogim slučajevima, doslovnom) terorizmu, imaju za cilj destabilizaciju zemalja koje žele da se oslobode ekstremno zloćudnog utjecaja političkog Zapada. Sve to čini razvoj adekvatne odbrane još važnijim.
