PISjournal – U historiji ljudskih sukoba, sakralizacija rata uvijek je bila jedno od najefikasnijih sredstava za opravdavanje nasilja, mobilizaciju masa i onemogućavanje mira. Istraživački izvještaj časopisa The Intercept, objavljen 4. aprila 2026. godine, otkriva novi i zabrinjavajući sloj u strategiji rata protiv Irana: sistematski pokušaj religijskog kruga bliskog Donaldu Trumpu da ovaj sukob uokviri u formu kraja svijeta (ahir-i zeman) i svetosti.
U središtu izvještaja su Paula White, šefica Ureda za religiju Bijele kuće (Faith Office) od februara 2025, i drugi evangelistički savjetnici koji svojim institucionalnim i organiziranim utjecajem pretvaraju rat iz geopolitičkog sukoba u „borbu dobra i zla“ i „božansku misiju“.
Ova transformacija, iako naizgled pripada samo sferi diskursa i legitimizacije, ima konkretne i teške posljedice za tok rata i mogućnost njegovog okončanja. Ovaj tekst analitičko-kritičkim pristupom razmatra dimenzije ovog fenomena i njegove opasne posljedice za budućnost mira i diplomatije.
Paula White i institucionalizacija evangelističkog utjecaja u Bijeloj kući
Ured za religiju Bijele kuće; od simbola do moći
Paula White je u februaru 2025. preuzela odgovornost za „Ured za religiju Bijele kuće“ (White House Faith Office). Ovaj ured, koji je u prethodnim administracijama uglavnom imao simboličnu i ceremonijalnu funkciju, u Trumpovoj administraciji pretvoren je u utjecajnu instituciju u oblikovanju diskursa, pa čak i javnih politika. Važno je naglasiti da utjecaj evangelističkih savjetnika u Trumpovoj administraciji nije “samo simboličan, već institucionalan i organiziran”. White i njen krug ne djeluju na marginama, već se nalaze u samom središtu ključnih odluka – uključujući i one vezane za rat s Iranom.
Prema analizi The Intercepta, religijski krug blizak Trumpu – s Paulom White u središtu – nastoji da ovaj sukob sukob s Iranom uokviri u formu kraja svijeta (ahir-i zeman)i svetosti.
Ovakva kontekstualizacija ima nekoliko strateških funkcija:
- Konačna isprika za rat: Kada se rat tumači kao „božanska volja“, više nema potrebe za racionalnim opravdanjem zasnovanim na nacionalnim interesima.
- Emotivna mobilizacija biračke baze: Diskurs o kraju svijeta, posebno među evangelističkim kršćanima, jedan je od najefikasnijih načina za mobilizaciju emocija i vjerske predanosti.
- Sakralizacija nasilja: Svaka akcija – čak i ako je nasilna i neodbranjiva iz perspektive međunarodnog prava – u okviru „svetog rata“ dobija legitimitet.
Pete Hegseth i evangelistički jezik u Ministarstvu odbrane
„Ljudi vjere“ i slika Armagedona
Paralelno s utjecajem Paule White, drugi izvještaji također pokazuju da politički i vojni prostor SAD-a nije ostao pošteđen ovog religijskog jezika. Prema izvještaju Associated Pressa, Pete Hegseth, ministar obrane SAD-a, koristio je otvoreno evangelističku retoriku, govorio o „ljudima vjere“ i čak pri opisivanju rata upućivao na stihove iz Biblije i sliku „Armagedona“.
Armagedon – koji se u Knjizi Otkrivenja opisuje kao mjesto konačne bitke dobra i zla – jedan je od najmoćnijih simbola kraja svijeta u kršćanskoj tradiciji. Pozivanje na ovo pri opisu stvarnog rata na Bliskom istoku nosi jasnu poruku: ovaj rat nije samo teritorijalni sukob ili borba za resurse, već je dio kosmičkog i teološkog scenarija.
Hegseth nije jedina nova ličnost u ovoj tradiciji. Prije njega, visoki vojni i civilni zvaničnici SAD-a ponekad su također koristili sličan jezik. No ono što je u trenutnom ratu novo jeste „institucionalizacija“ ovog jezika na najvišim nivoima donošenja odluka i „usaglašenost“ između religijskih savjetnika Bijele kuće i vojnih dužnosnika.
Sakralizacija rata: posljedice i opasnosti
Mir kao izdaja; politički trošak kompromisa
Glavno upozorenje izvještaja The Intercepta sažeto je u ovoj rečenici: „Pitanje nije samo religijska podrška ratu, već sakralizacija rata. Kada se rat redefinira kao ‘božanska volja’, ‘borba dobra i zla’ ili ‘vjerovjesnička nužnost’, politički trošak mira raste, a svako povlačenje, pregovaranje ili kompromis može se prikazati ne kao strateška odluka, već kao izdaja svete misije”. Ova tvrdnja može se smatrati jezgrom kritike prema pristupu religijskog kruga oko Trumpa. U političko-strateškom ratu uvijek postoji mogućnost okončanja sukoba pregovorima i kompromisom. Ali u ratu koji je sakraliziran, „mir“ se ne doživljava kao strateška opcija, već kao „izdaja“.
Druga posljedica sakralizacije rata je eskalacija pritiska za zaoštravanje sukoba. U okviru „borbe dobra i zla“, povlačenje, kompromis ili čak prihvatanje privremenog primirja tumači se kao sumnja u božanski put. Zbog toga religijski savjetnici i zvaničnici koji koriste ovaj jezik praktično onemogućavaju svaki pokušaj smanjenja napetosti ili pronalaženja diplomatskog rješenja.
Konačna analiza: od geopolitike do kraja svijeta
Iako se izvještaj The Intercepta fokusira na ulogu Trumpa i njegovog kruga bliskih savjetnika, ovaj fenomen se ne može pripisati samo jednoj osobi ili grupi. Utjecaj apokaliptičnih struja i kršćanskog cionizma u američkoj vanjskoj politici ima dugu historiju. Međutim, ono što je u Trumpovoj administraciji institucionalizirano jeste „formalizacija“ i „institucionalizam“ ovog utjecaja. Ured za religiju Bijele kuće, na čelu s Paulom White, simbolizira ovu formalizaciju.
U Trumpovom okruženju postoji aktivan trend koji rat s Iranom podiže izvan okvira geopolitičkog sukoba i daje mu boju vjerske misije i svetog rata. U takvom okviru, mir postaje teži, kompromis skuplji, a eskalacija rata jednostavnija u političkom i psihološkom smislu”. Ovo upozorenje, koje nadilazi trenutni sukob, odnosi se i na budućnost američke vanjske politike. Ako se rat s Iranom ustali kao „sveti rat“, onda bi se i svaka buduća konfrontacija s drugim neprijateljima – uključujući Kinu ili Rusiju – mogla redefinirati u istom okviru. A to je prijetnja koja, šireći se izvan Bliskog istoka, može ugroziti cijeli međunarodni poredak.
Završna riječ
Izvještaj The Intercepta o utjecaju religijskih savjetnika u Trumpovom krugu i njihovim naporima da rat s Iranom pretvore u „sveti rat“ jedno je od najzabrinjavajućih strateških analiza o unutrašnjoj prirodi donošenja odluka u Bijeloj kući. Paula White, kao šefica Ureda za religiju Bijele kuće, i Pete Hegseth, ministar odbrane, predstavljaju dvije glavne poluge ovog pokreta, koristeći apokaliptični jezik i često se referirajući na Bibliju nastoje redefinirati rat kao „borbu dobra i zla“ i „božansku misiju“.
Opasnost ove redefinicije nadilazi samu legitimizaciju nasilja. Najvažnija posljedica je „nemogućnost postizanja mira“. U ratu koji je sakraliziran, svako povlačenje, pregovaranje ili kompromis ne doživljava se kao strateška odluka, već kao „izdaja svete misije“. Zbog toga religijski savjetnici Trumpa, bilo namjerno ili nenamjerno, praktično zatvaraju put svakoj diplomatskoj opciji za okončanje sukoba.
“Strateško pitanje je da li će drugi donositelji odluka u Americi – od Kongresa do profesionalnih vojnika – dozvoliti da se jedan geopolitički rat ovakvog tipa pretvori u ‘sveti rat’, ili će zaustaviti ovaj opasni proces?” Odgovor na ovo pitanje neće odrediti samo budućnost rata sa Iranom, već i prirodu američke vanjske politike u narednim decenijama.
Ekskluzivno PISjournal
