Julia Kassem

PISjournal –Prošla godina ostat će zauvijek urezana u historiju čovječanstva kao godina šehida.

Bila je to godina kada su se imena legendarnih vođa otpora kao što su Sejjid Hassan Nasrallah, Yahya Sinwar, Ismail Haniyeh, Sejjid Hashem Safieddine, Saleh al-Arouri i mnogi drugih urezala u vječnost.

Bila je to i godina neizrecive tragedije – godina natopljena krvlju preko 200.000 Palestinaca, od kojih su polovica bila nevina djeca, nemilosrdno pobijena od strane cionističkog entiteta.

Uz njih, 4000 poginulih Libanaca, većinom civila, pridružilo se  redu onih koji su pali prkoseći tiraniji i u odbrani potlačenih.

Ogroman broj ljudskih života i genocidni ratni zločini počinjeni nad Gazom odjekuju kao oštri, neprestani bolovi širom muslimanskog svijeta. Od Gaze do Paračinara, rane ostaju svježe.

Ove nevolje svjedočanstvo su borbe kojoj je general Kasim Sulejmani posvetio svoj život – nemilosrdne borbe za širenje snaga otpora diljem islamskog svijeta protiv mašinerije takfirizma i cionizma koju podržava Zapad.

Drage vođe otpora koji su postigli šehadet 2024. pridružili su se vječnoj karavani čiji je dio i sam general Sulejmani želio biti—a njegova se želja ispunila 3. januara 2020. godine u 01:20 ujutro.

U njegovoj posljednjoj oporuci, riječi generala Sulejmanija odjeknule su težinom njegove predanosti:

“O dragi Bože, prošlo je mnogo godina otkako sam iza sebe ostavio karavanu. Stalno sam slao druge prema tome, ali sam sam bio zaostao. I sam znaš da ih nikada nisam mogao zaboraviti. Njihovo sjećanje i njihova imena uvijek odzvanjaju, ne u mojim mislima, već u mom srcu i u mojim očima sa suzama i uzdasima.”

S ljubavlju poznat kao “zapovjednik srca”, zapovjednik Snaga Quds Korpusa čuvara islamske revolucije (IRGC) postao je svjetionik nade i otpora u Iranu i ostatku svijeta.

Njegova istinska ljubav prema svom narodu, nepokolebljiva predanost njegovoj vjeri i nepokolebljivo služenje Bogu uzdigli su ga do visine koju malo ko može dosegnuti. Njegovo nasljeđe, kao i njegova djela, traje kao simbol otpornosti i vjere.

Kao zapovjednik snaga Quds IRGC-a od 1998., Sulejmani je počeo usavršavati svoju stručnost na bojnom polju tokom Svetog obrambenog rata protiv iračkog baathističkog režima kojeg su  podržavale SAD 1980-ih.

Započevši svoju karijeru kao zaposlenik u vodovodu u Kermanu, general Sulejmani pridružio se IRGC-u i obučavao ga od mladosti.

Njegovi skromni počeci, cjeloživotna predanost otporu i izniman osobni i duhovni integritet postavili su temelj za njegov uspon kao vođe neusporedive hrabrosti.

Nije pokazao strah u suočavanju s Amerikom i njezinim marionetama, hrabro se suprotstavljajući njihovim spletkama. Njegovo prirodno i dobro zasluženo vodstvo uzdiglo je Iran na istaknuti položaj—ne samo kao regionalnu silu već i kao utjecajnu silu na globalnoj sceni.

Kao što je vođa Islamske revolucije ajatolah Sejjid Ali Khamenei primijetio u svom obraćanju u srijedu, general Sulejmani gledao je na izazove Irana kroz široku,međunarodnu prizmu. Njegov strateški uvid prepoznao je međupovezanost regionalnih događaja i pitanja Irana, ističući njegovu izvanrednu globalnu perspektivu.

Jedan upečatljiv primjer ovog predviđanja bila je procjena generala Sulejmanija o američkim invazijama na Afganistan i Irak kao manevrima za okruživanje Irana. Invaziju Bagdada 2003. nije vidio kao oslobodilački napor, već kao strategiju da se Saddam Hussein zamijeni izravnom američkom kontrolom – što je gledište koje se oštro suprotstavlja lažnim pričama koje održavaju takfiristi na društvenim mrežama, a koje su postale glasnije kako se obilježava godišnjica Sulejmanijeve pogibije.

Godine 2014., general Soleimani pokazao je svoje vizionarsko vodstvo uvjerivši ajatollaha Sejjida Ali Sistanija, najviše rangiranog iračkog vjerskog vođu da izda fetvu (dekret) kojom se poziva na formiranje Jedinica za narodnu mobilizaciju (Hashd al-Shaabi). Ova koalicija, koja je ujedinila borce pod legendarnim zapovjednicima poput Abu Mahdija al-Muhandisa, postala je moćna sila protiv ISIL-a.

Danas su Sulejmani, al-Muhandis i drugi legendarni zapovjednici otpora zapamćeni širom svijeta po svojoj odlučujućoj ulozi u porazu terorističke skupine ISIL.

Oni ne samo da su demontirali teritorijalnu dominaciju terorističke skupine u Iraku i Siriji, već su i poticali jedinstvo organiziranjem pluralističke koalicije snaga pod kišobranom PMU-a, nadilazeći sektaške i etničke podjele. Njihovo nasljeđe svjedoči o snazi ​​otpora i solidarnosti.

General Sulejmani također je pokazao nepokolebljivu predanost i “bez crvenih linija” u svojoj bezuvjetnoj podršci palestinskom otporu tokom proteklih decenija. Njegova prisutnost na terenu – savjetovanje otpora u Gazi, Libanonu i Jemenu – bila je ključna tokom njihovih borbi protiv američkog i izraelskog režima.

Dok je poticao suradnju unutar Osovine otpora, general Sulejmani je implementirao transformativne mehanizme samodostatnosti. Pod njegovim vodstvom, pokreti otpora poput Hezbollaha, Ansarullaha, iračkog islamskog otpora i palestinskih frakcija otpora stekli su sposobnost stjecanja naprednih sposobnosti i domaćeg inženjeringa oružja poput projektila i dronova.

Ovo samopouzdanje ne samo da je ojačalo svaku stranu pojedinačno, već je i produbilo međusobno povezanu snagu mreže otpora protiv zajedničkog neprijatelja.

Koordinirani napori palestinskih frakcija otpora tokom operacije Saif al-Quds u 2021. snažan su dokaz trajnog nasljeđa generala Sulejmanija. Njegova ključna uloga u ujedinjenju, naoružavanju i izradi strategije pod zastavom Jedinstva frontova pokazala je njegovu viziju kohezivnog i moćnog saveza otpora.

Danas, izazovi post-Asadove Sirije obećavaju proširiti horizonte regionalnog otpora. Izgradit će se nove fronte, ojačati postojeće i poboljšati sposobnosti, a sve u nastavku puta kojeg su utrli general Sulejmani i ubijeni vođa Hezbollaha Sejjid Hassan Nasrallah.

Njihovo naslijeđe nadahnjuje nepokolebljivu želju za prilagođavanjem, rastom i suočavanjem s ugnjetavanjem na svim razinama.

U stvaranju otporne mreže koja obuhvaća zapadnu Aziju, Kasim je ovladao i diplomatskom finoćom i vojnom strategijom, dokazujući da prava diplomacija proizlazi iz pozicije snage. Redefinirao je umijeće pregovaranja, pokazujući da moć – u kombinaciji s vizijom – može dovesti do značajne promjene.

Posljednji sati njegova života,odražavaju njegovu doživotnu predanost miru i otporu. Dok je odlazio iz međunarodne zračne luke u Bagdadu, general Sulejmani je bio na putu da posreduje u sklapanju historijskog mirovnog sporazuma između Irana i Saudijske Arabije.

Ovaj napor imao je za cilj poticanje detanta i okončanje potonjeg jenjavajućeg rata protiv Jemena koji je podržavala Amerika, naglašavajući njegovu ulogu ujedinitelja i mirotvorca čak i usprkos nedaćama.

Regionalni akteri, uključujući i same Saudijce, radije su se uključili u dijalog s generalom Sulejmanijem u odnosu na druge, priznajući njegovu čvrstu kontrolu nad političkim i diplomatskim odlučivanjem. Njegova reputacija odlučnog vođe i stratega učinila ga je omiljenim posrednikom u eri složene regionalne dinamike.

To je u oštroj suprotnosti s pomirljivim pristupom pregovorima, koji neki vide kao alternativu, a ne kao dopunu otporu.

Tokom svog života i karijere, ovaj zapovjednik koji se borio protiv terorizma pokazao je da je diplomatija najučinkovitija kada je ukorijenjena u pobjedama otpora i vođena s pozicije neosporne snage.

Kao vizionarski arhitekt otporom vođene vanjske politike s globalnim utjecajem, general Sulejmani odigrao je ključnu ulogu u ohrabrivanju suverenog stava Rusije protiv NATO-a i SAD-a.

Sredinom 2015. uvjerio je Moskvu da udruži snage s Teheranom u borbi protiv ISIL-a u Siriji, kombinirajući rusku zračnu moć s kopnenim operacijama pod vodstvom Irana. Ovo je označilo početak razvoja partnerstva između Irana i Rusije, preoblikujući geopolitički krajolik regije.

“Šehid Sulejmani opasniji je od živog Sulejmanija”, izjavio je ajatollah Khamenei nakon njegove pogibije. Ove su riječi bile dokaz trajne snage Sulejmanijevog naslijeđa i revolucionarnog žara koji je zapalio.

Dana 8. januara, nešto više od pet dana nakon njegove smrti, Iran je pokrenuo svoju prvu izravnu operaciju protiv SAD-a, gađajući američke baze u Iraku. Ovaj čin prkosa postavio je pozornicu za niz koordiniranih operacija otpora protiv američkih okupacijskih mjesta u Iraku, pri čemu je Hashd al-Shaabi igrao ključnu ulogu.

Ulice Irana, ispunjene desecima miliona ožalošćenih iz različitih sredina i ideologija, svjedočile su o dubokom utjecaju i popularnosti generala Sulejmanija. Njegova herojska pogibija ujedinila je naciju, odražavajući duboki odjek njegove vizije, vodstva i nepokolebljive predanosti idealima otpora i islamske revolucije.

Revolucionarni utjecaj generala Sulejmanija proširio se izvan bojnog polja, oblikujući vanjske poslove, regionalnu sigurnost i samodostatnost u političkim, obrambenim i regionalnim strategijama. Njegovo nasljeđe njegovanja jedinstva protiv imperijalizma i ugnjetavanja među nacijama i dalje služi kao svjetlo vodilja za pokrete otpora diljem svijeta.

Ekskluzivno PISjournal