PISjournal – U glavnom gradu Omana, Muscatu, održana je prva runda indirektnih pregovora između Irana i SAD-a,u vrijeme kada između ovde dvije strane vladaju zategnuti odnosi,u pozadini tekućih sukoba na tlu Bliskog istoka.
U prvoj rundi razgovora, Trumpov izaslanik Steve Witkoff predvodio je američku delegaciju, a ministar vanjskih poslova Sejjid Abbas Aragči predvodio je iransku delegaciju.Američki i iranski pregovarači sastali su se u odvojenim prostorijama, a omanske diplomate su razmjenjivale poruke između dvije strane.
Nema sumnje da je početak američko-iranskih pregovora pozitivan razvoj događaja za deeskalaciju tenzija između dvije zemlje. Iako se mediji fokusiraju na to da li su ti razgovori direktni ili indirektni, ono što određuje njihove šanse za uspjeh u narednim krugovima nije njihova forma, već njihov obim.
Trump je više puta izjavljivao da je spreman na dogovor s Iranom, ali da ta zemlja ne smije imati nuklearno oružje. Iako je ova pozicija Trumpova lična želja, neki ljudi iz njegovog najužeg kruga daju izjave izvan ovog okvira koje bi mogle poremetiti pregovore. Na primjer, Witkoff je prije početka pregovora u Omanu rekao da američka pozicija počinje demontažom iranskog programa.
Američki izaslanik je rekao da će, ako Iran ne eliminiše svoj nuklearni program,razgovarati s Trumpom kako bi odredio koje korake će poduzeti i da će to staviti Bijelu kuću pred težak izbor koliko daleko može tolerisati nuklearne aktivnosti Irana.
U međuvremenu, američki savjetnik za nacionalnu sigurnost Mike Waltz je otišao dalje i ustvrdio da je stav Washingtona da Iran mora demontirati svoj civilni nuklearni program, rekavši da SAD želi “potpunu demontažu nuklearnog programa, inače će biti posljedica”.
Stoga, ako pregovori ostanu fokusirani na prihvatljiva ograničenja iranskog mirnog i civilnog nuklearnog programa,postat će jasno da će pregovori biti uspješni. Međutim, ako američka strana bude insistirala na demontaži iranskog legalnog civilnog nuklearnog programa, pregovori će propasti.Dakle,uspjeh ili neuspjeh ovih pregovora upravo ovisi o američkim stavovima.
Prva runda je završila.Dvije strane su prvi krug razgovora opisali kao “pozitivan”, ali ne treba zaboraviti da je ovo tek početak i da je mnogo toga pred njima.
Zašto su razgovori indirektni?
U prethodnim redovima spomenuli smo da je razgovor bio indirektan.Šta to znači?
Trumpova administracija ustvari tvrdi da direktni razgovori mogu brzo dovesti do sporazuma, zvaničnici Teherana vjeruju da angažman u direktnim pregovorima ovisi o stepenu napretka u prvoj rundi.
“Indirektni razgovori su trenutno opcija koju preferiramo i za sada nemamo namjeru da ih promijenimo u direktne razgovore”, rekao je Aragči.
Neprihvatanje Irana da se uključi u direktne pregovore proizilazi iz dva razloga. Prvi je odbijanje iranske vlade da popusti pred vanjskim pritiskom i pregovara pod prijetnjom, kako je istakao predsjednik Mesud Pezeškijan.
Drugo je iskustvo Trumpovog kršenja sporazuma iz 2015. godine, zbog čega Iran nema vjeru u američku dobru volju, a Bijela kuća mora platiti cijenu za svoju grešku i ne može ponovo zahtijevati direktne pregovore bez dokaza svoje dobre volje. To je bilo jasno u nedavnim riječima Vrhovnog vođe Hameneija, koji je, podsjetivši na prošlo kršenje obećanja Trumpove administracije, rekao: “Isti ovaj američki predsjednik je pokidao prethodno potpisani nuklearni sporazum, pa kako možemo pregovarati s Amerikom kada znamo da Amerika ne ispunjava svoje obaveze?”
Iranski zvaničnici su u više navrata govorili da neće pokleknuti pred retorikom prijetnji i sile i uprkos diplomiranju, spremni su na svaki scenarij, a o tome svjedoče i upozorenja visokih iranskih zvaničnika o strašnim posljedicama vojne akcije protiv Teherana.
Dakle, neslaganje oko načina pregovora ne samo da odražava političke tenzije između dvije zemlje, već ukazuje i na strateški jaz u načinu rješavanja postojećih diplomatskih kriza. Iran, koji ima gorko iskustvo američkog povlačenja iz Zajedničkog sveobuhvatnog plana akcije (JCPOA), sada ne smatra direktne pregovore vrijednim povjerenja. Teheran je u više navrata naglašavao da u trenutnoj regionalnoj atmosferi i s obzirom na prethodnu izdaju Washingtona, jedini prihvatljiv put indirektni razgovori preko posrednika kao što je Oman. Dok Trump pokušava postići bučan i propagandistički sporazum s Iranom, Teheran je odabrao opreznu strategiju korak po korak jer iskustvo pokazuje da se SAD ne pridržavaju svojih obaveza i iz tog razloga indirektni pregovori mogu dati Teheranu više sigurnosti u borbi za svoje interese.
Generalno, sve dok Amerikanci dolaze na pregovarački sto sa politikom prijetnji i zastrašivanja i sve dok ne odstupe od nekih svojih stavova za mogući dogovor, neće biti koraka naprijed. Ako Trump želi preuzeti zasluge za potpisivanje sporazuma s Iranom, na koji je čekao godinama, ovo bi mogao biti njegov posljednji pogodak.Ali ako ne odbaci svoju egoističnu tvrdoglavost sve šanse za uspjeh pregovora će pasti u vodu.
Ekskuzivno PISjournal
