PISjournalTri godine nakon što su talibani preuzeli vlast u Afganistanu, ekonomska, politička i sigurnosna situacija u ovoj zemlji je daleko od zadovoljavajuće.  rješavanje

Unutrašnja kriza u Afganistanu već duže vrijeme ima uticaj na zemlje u okruženju te je stoga na različite načine dovodila u pitanje interese susjednih država. Nastojeći da pronađu trajno i sveobuhvatno rješenje afganistanskih problema, predstavnici susjednih država su u toku ove tri godine održavali niz sastanaka.

U tom cilju, jedna od političkih inicijativa susjednih zemalja bila je i osnivanje “Regionalne kontakt grupe” koja je u subotu održala drugi sastanak u Teheranu uz prisustvo predstavnika Irana, Kine, Rusije i Pakistana.

Sastanku su prisustvovali Hassan Kazemi Qomi, Yue Xiaoyong, Zamir Kabulov i Asif Durrani, odnosno specijalni izaslanici Irana, Kine, Rusije i Pakistana u Afganistanu.

Prethodno je zamjenik iranskog ministra vanjskih poslova i direktor Ureda za južnu Aziju pri iranskom ministarstvu vanjskih poslova Sejjid Rasul Mousavi prokomentarisao ciljeve samita, rekavši: „Konsultacije specijalnih predstavnika Irana, Pakistana, Kine i Rusije u vezi sa budućnošću Afganistana je na dnevnom redu ovog sastanka. Samit u Teheranu nosi poruku mira, stabilnosti i razvoja za Afganistan i region u svjetlu regionalne saradnje i integracije.”

Prva runda ovog sastanka održana je u januaru u Kabulu na prijedlog Irana. Sastanku su prisustvovali predstavnici i izaslanici zemalja regiona.

Prošlosedmični sastanak u Teheranu je nastavak sastanaka u moskovskom formatu koji su održani proteklih godina. Posljednji sastanak takvog formata održan je 29. septembra 2023. godine, a na njegovom dnevnom redu je bilo formiranje inkluzivne vlade, osiguranje prava žena i borba protiv terorizma u Afganistanu. Učesnici su priznali nedostatak napretka u izgradnji istinski inkluzivne vlade u Afganistanu. Također su zatražili od sadašnjih afganistanskih vlasti da obezbjede neophodne uslove za poboljšanje kvaliteta života naroda, spriječe dalje migracije, te obezbjede uslove za povratak migranata.

Inkluzivna vlada je zahtjev međunarodne zajednice ali talibanske vlasti ne pokazuju spremnost da dopuste drugim etničkim grupama da učestvuju u privremenoj vladi čime znatno usporavaju proces političkog napretka.

Načini saradnje sa talibanima

Jedna od ključnih potreba na regionalnim i međunarodnim sastancima vezanim za Afganistan, koja je, čini se, bila posebno u fokusu Regionalne kontakt grupe, jeste postizanje mehanizama saradnje sa novom vladom u Kabulu kako bi se uspješnije nosili s tekućim izazovima.

S obzirom na složene sigurnosne uslove i terorističke aktivnosti u Afganistanu, kao i izazove koji proizilaze iz proizvodnje droge, regionalna koordinacija i zajednički napori država u regionu u borbi protiv terorizma i droge su od velikog značaja. Dakle, dominantno gledište u Regionalnoj kontakt grupi je da rješavanje ovih kriza i izazova zahtijeva interakciju s talibanskom vladom. Grupa smatra da se povratak migranata u Afganistan iz Irana i Pakistana treba odvijati u koordinaciji s talibanskom vladom.

Sa sastanka je poslana jednoglasna poruka a to je da ako se želi riješiti problem Afganistana, nivo političke i ekonomske saradnje sa privremenom vladom ove zemlje također treba biti prioritet vlada regionalnih država.

Nedavno je Rusija rekla da razmišlja o uklanjanju talibana sa svoje crne liste i da podržava članstvo Afganistana u Šangajskoj organizaciji za saradnju (SCO). Afganistan je trenutno u ulozi posmatrača i njegovo puno pristupanje će omogućiti interakciju s drugim članicama.Ukoliko susjedne zemlje povećaju svoje trgovinske i poslovne interakcije s Afganistanom, to će više moći pratiti njegov unutrašnji razvoj.

Zbog strateškog položaja, Afganistan može igrati važnu ulogu u regionalnoj trgovini. Njegova lokacija na putu Kineske inicijative za put i pojas (RBI), ili Novi put svile, koji povezuje Zapad i Istok, može olakšati regionalnu trgovinu ako se uslovi u Afganistanu poprave.

Posljednjih godina Iran je pokušao proširiti trgovinsku infrastrukturu s Afganistanom, a dovršavanjem željezničke pruge Khaf-Herat i razvojem luke Chabahar pomogao je Afganistanu da lakše pristupi regionalnim tržištima. Kina je, sa svoje strane, poduzela velike korake da poveže Afganistan sa svjetskim tržištima ulažući u njegove energetske resurse i rudnike.

Država koja nema izlaz na more jedan je od pokretača radikalizma i terorizma u Afganistanu. Zemlje u regionu su zabrinute zbog prelivanja nesigurnosti iz Afganistana, pa pokušavaju da ga povežu sa međunarodnim rutama i otvorenim morem i razvijaju njegovu infrastrukturu i izvoz kako bi eliminisali siromaštvo u ovoj zemlji. Luka Chabahar i iranska željeznička mreža su jedan od načina pomoći i rješenja afganistanskog pitanja.

Samit u Dohi

Jedno od važnih pitanja u ispitivanju prirode ciljeva,planova i sprovedbe istih sa sastanaka Regionalne kontakt grupe je procjena ove regionalne inicijative u poređenju sa međunarodnom inicijativom o Afganistanu nazvanom Samit u Dohi koja je rivalski format koji radi na preuzimanju upravljanja rješavanja krize u Afganistanu.

Iako se samit u Dohi održava pod pokroviteljstvom UN-a, njegov glavni moderator je Zapad, uglavnom SAD. Iako se povukao iz Afganistana nakon dvadeset godina okupacije, Washington i dalje želi upravljati razvojem događaja u Afganistanu u skladu sa vlastitim interesima.

Zajednički napori četiri učesnika samita u Teheranu su postizanje minimalnog nivoa dogovora s obzirom na njihove sigurnosne zabrinutosti u vezi s Afganistanom. Iran, Rusija, Kina i Pakistan veoma su zabrinuti zbog političke nestabilnosti u Afganistanu i širenja ekstremizma iz ove zemlje u region, a u protekle tri godine pokušali su kroz nekoliko sastanaka da riješe te probleme i povedu region ka stabilnosti.

Općenito treba reći da iako talibani do sada nisu ispunili zahtjeve međunarodne zajednice za inkluzivnom vladom, sigurnosne i političke prilike u Afganistanu na neki način pozivaju na međunarodnu saradnju u ovoj zemlji.

Zapadne zemlje na čelu sa SAD-om pokazale su da im nestabilnost u Afganistanu nije bitna, a zamrzavanje preko 7 milijardi dolara afganistanske imovine u zapadnim bankama svjedoči o tome. Dakle, ne treba se polagati nade u pomoć SAD i njenih saveznika koji su hiljadama kilometara udaljeni od Afganistana.

S druge strane, iako su pružale ograničenu finansijsku pomoć, UN pod uticajem američke politike nije preduzeo efikasne mjere za ublažavanje krize u Afganistanu. Stoga bi zemlje u regionu koje su najjače osjetile posljedice krize u Afganistanu trebale pojačati saradnju sa Islamskim emiratom Afganistana kako bi spasile zemlju i osigurale pristojan život svakom njenom stanovniku.

Ekskluzivno PISjournal