Mohammad Hossein Lotfollahi
Rusija i Ukrajina: prisilna diplomacija ili okolišanje vojne akcije?- Duž južne ceste mogu se vidjeti oklopni transporteri koji prebacuju vojne snage; uz autoceste bezbroj je tankera zaduženih za snabdijevanje gorivom ovih oklopnih transportera i ostalih oklopnih vozila i kada god se začuje pisak lokomotive može se vidjeti veliki broj topova koji se prevoze željeznicom blizu granice. Fotografije koje se šire društvenim mrežama o ovom velikom vojnom pohodu i videosnimci čiju autentičnost potvrđuju analitičari i izvještači, sve ovo potvrđuje da ruska vojska sprovodi ciljane pokrete na granici sa Ukrajinom, ali niko još uvijek sa sigurnošću ne može kazati šta smišlja Aleksandar Putin i zbog čega je ovoliki obim vojnih snaga stacionirao u blizini granice sa Ukrajinom.
Prema američkim procjenama na temelju satelitskih snimaka iz 2014. godine, kada je Rusija napala Ukrajinu kako bi pripojula otok Krim, nijedna ruska vojska nikada nije bila stacionirana na granici sa Ukrajinom. Zapadne vlade pokušavaju što prije saznati glavnu svrhu novih vojnih poteza Rusije, ali među stručnjacima za ruska pitanja postoje mnoga neslaganja. Jedna grupa vjeruje kako Kremlj namjerava procjeniti eventualnu reakciju Bidenove administracije zbog stalnog uplitanja Moskve u političke promjene u Kijevu, a neki opet smatraju da pripravnost i stacioniranje ovolikog obima vojnih trupa u blizini granice može se opravdavati samo onda ako iza svega stoji namjera zapčinjanja jedne opsežne vojne akcije. Neki vide unutarnje ruske probleme kao glavnu motivaciju za ove velike vojne pokrete i kažu da Vladimir Putin namjerava skrenuti pažnju javnosti s jedne od najvažnijih prijetnji njegovoj budućnosti na vlasti u posljednjim desetljećima: kritičar po imenu Aleksej Navaljni! Vojni sukob na istoku Ukrajine koji je započeo februara 2014., i nastavlja se dužinom od 250 milja između proruskih pobunjenika i ukrajinske vojske, takav je da gotovo nijedna strana nije u stanju napredovati široko ili nanijeti velike žrtve suprotnoj strani. Ovi sukobi su se pojačali proteklog mjeseca kada je ubijeno 9 ukrajinskih vojnika u sukobima sa proruskim pobunjenicima. Ove sukobe Moskva je usporedila sa etničkim pokoljima koji su se 90-ih godina dogodili na Balkanu i upozorila Kijev da će ukoliko to bude potrebno upotrijebiti svoje vojne snage kako bi spriječila jednu humanitarnu katastrofu.
New York Times citirao je nekoliko europskih dužnosnika kao upozorenja da su europske vlade zabrinute da bi rusko učešće u sukobima na istoku Ukrajine moglo dodatno prevagnuti tas na vagi prema snagama militanata na istoku, a Ruska prijetnja da će vojno intervenirati na istoku dolazi u vrijeme kada ne postoje nikakve naznake o mogućem ponavljanju dešavanja krvoprolića na Balkanu. Glasnogovornik ruskog predsjednika Dmitrij Peskov izjavio je prošle sedmice: “Situacija na prvim linijama sukoba u Ukrajini veoma je nestabilna i ako se ponovi nešto slično masakru u Srebrenici sve su države obavezne reagirati na ovo.” Peskov je naglasio da Rusija nije iznimka od ovog pravila i da će -ukoliko to bude potrebno -poduzeti mjere. On je drugi visoki ruski dužnosnik koji je, u samo nekoliko sedmica, napade ukrajinske vojske na teritorij s ruskim stanovništvom usporedio s dešavanjima u Srebrenici. 1995. godine kada su snage UN-a Srebrenicu proglasile zaštićenom zonom njihova nemoć da spriječe srpsku vojsku da uđe u grad dovela je do toga da su srbski vojnici ubili 8 hiljada muslimanskih muškaraca i dječaka u tom regionu. Glasnogovornik predsjedničke palate rekao je da je rizik od takvog incidenta pogoršan “napetim postupcima ukrajinske vojske” i “porastom ekstremističkog nacionalizma” u zemlji.U četvrtak je Dmitrij Kozak, glavni ruski pregovarač u ukrajinskom mirovnom procesu, ponudio još jedno opravdanje za moguće vojno učešće Rusije u sukobu na istoku Ukrajine. Osvrćući se na prisustvo velikog broja rusko-ukrajinskih dvojnih državljana u region rekao je da je zaštita tih građana suštinska dužnost njegove vlade i naglasio da Moskva neće štedjeti napore u tom pravcu. Rusi su također prozvali ukrajinsku vojsku za krivca sadašnjom situacijom, a prema glasnogovornici vanjskih poslova Mariji Zaharovoj, “ukrajinska maštanja o mogućem rješenju krize na istoku vojnim putem” predstavljaju glavni faktor eskalacije sukoba.
Njemačka kancelarka Angela Merkel nazvala je u petak ruskog predsjednika Vladimira Putina i pozvala ga da što prije povuče ruske trupe sa ukrajinske granice kako bi spriječio neželjeni vojni sukob. Merkelova je nedavne poteze nazvala “vrlo zabrinjavajućim” i dodala: “Ova situacija mora završiti što je prije moguće.” Glasnogovornica Bijele kuće Jennifer Saki rekla je da je prisutnost trupa na ukrajinskoj granici od 2014. godine bez presedana, i izrazila snažnu zabrinutost zbog razvoja dešavanja u regiji.
Analitičari kažu da se Rusija ne boji mogućeg američkog odgovora jer je već prije ovih koraka procjenila reakcije ove zemlje. Prema pisanju Washington Posta Moskva je prije ovoga brojnim cyber napadima na federalne institucije u Sjedinjenim Državama i stavljanjem Amerike pred izazov u ostalim tačkama svijeta, kao što je Afganistan, procijenila reakcije Sjedinjenih Država, i sada želi poslati jasnu poruku Washingtonu i ostalim europskim prijestolnicama. Michael Koffman, viši istraživač u CAN, think tank-u sa sjedištem u Washingtonu, izjavio je: “Po mom mišljenju ruski koraci nisu jedno okolišanje za poduzimanje opsežnih vojnih akcija, već poruka Zapadu. Kremlj želi primjenjujući prisilnu diplomaciju – ili štaviše uz ograničenu primjenu sile kako bi postigao diplomatski rezultat, sankcije Zapada predstaviti neefikasnim i pokazati kako sankcije ne predstavljaju uspješnu politiku kada se radi o obuzdavanju Rusije.” Prema njegovim riječima, suočavajući se s svim ranijim prijetnjama Washington je posegnuo samo za primjenom sankcija i nema niti jednu drugu opciju kako bi obuzdao Rusiju. Sada Kremlj želi potpuno diskreditirati ovo oruđe.
