Pisjournal- Odlazak Benjamina Netanyahua sa vlasti u Izraelu potaknuo je medijske spekulacije o tome šta to znači za rusko-izraelsku koordinaciju u Siriji. Izvori u izraelskim, libanonskim, saudijskim i ruskim medijima već su počeli raspravljati o izglednoj krizi između dvije zemlje.
Sjećanja nisu izblijedjela iz jeseni 2018. godine, kada je ruski izviđački avion II-20 pogođen sirijskom protuzračnom odbranom tokom izraelskih zračnih napada, uzrokujući skandal između Moskve i Izraela.Kolumnista Al-Monitora Ben Caspit primijetio je izraelsku uznemirenost zbog mogućnosti da Rusija promijeni svoj stav o Siriji. Javno, komentari koji ukazuju na promjenu uveliko su ograničeni na tvrdnje ruskog Ministarstva odbrane o njegovom navodnom uspjehu u odbijanju izraelskih projektila uz pomoć ruskih/sovjetskih sistema PVO.
Caspitovi izvori među izraelskim sigurnosnim dužnosnicima rekli su da bikovska retorika Rusije nije ništa više od taktičke smicalice, ali i cilj ove retorike i njena strateška svrha ostaju nejasni. Štaviše, ruske tvrdnje su kontradiktorne slikama ciljeva pogođenih izraelskim projektilima u Damasku i Alepu.Dodatno potpiruju priču o Moskvi koja mijenja svoj stav u odnosu na Izrael su prosirijski libanonski mediji i web stranica Ruskog proljeća, koja je povezana s ruskim Ministarstvom odbrane.
Oba tvrde da su Rusija i Sirija izvele vojne vježbe za zaštitu od izraelskih zračnih napada i da će Sirija uskoro dobiti dodatne sisteme protuzračne obrane isporučene iz Moskve. Asharq al-Awsat tvrdio je da Kremlj nastoji zatvoriti sirijski zračni prostor od izraelskih zračnih napada.Čini se da sve ovo ukazuje na to da će Kremlj uskoro revidirati svoj pristup Izraelu kako bi prisilio izraelske odbrambene snage da prihvate nova pravila regionalne igre.
Takav bi pomak zasigurno pomogao Rusiji da ublaži izazov koji IDF(Izraelske oružane snage) postavlja pred moskovsku propagandu testiranjem snage sigurnosnih garancija Kremlja Siriji, kao i osporavanjem imidža velesile ruskih vojnih projekata. Revizija pravila igre u odnosu na izraelske operacije u Siriji također bi pomogla Moskvi da pokrije Iran, ruskog saveznika koji vodi razgovore o potencijalnom povratku na izvorne parametre nuklearnog sporazuma iz 2015. godine.
Međutim, potrebno je uzeti u obzir nekoliko faktora koji se odnose na rusko-izraelske interakcije u Siriji. Prije svega, Rusija je pokušavala obuzdati aktivnosti IDF -a od 2017. godine. Početna svrha ovih napora – uključujući rusku štampu koja je tvrdila da je ruski sistem protuzračne odbrane oborio izraelski projektil – bila je stvoriti privid povratka suvereniteta sirijske vlade nad zemljom.Netanjahuovi saveznici nalaze dva razloga koji objašnjavaju rastući nesklad između Izraela i Rusije u vezi sa Sirijom.
Prvi je nedostatak iskustva u novoj vladi, koja nije učinila dovoljno za izgradnju efikasne komunikacijske strategije sa Rusima, i drugo,stišavanje pro-izraelskih osjećanja američke administracije.No, jesu li ta objašnjenja pogodila cilj? Postoji određena sumnja. Predmet izraelskih aktivnosti u Siriji bila je redovna i trnovita tema u pregovorima između Vladimira Putina i Benjamina Netanyahua i nakon što je kriza iz 2018. riješena. Pojavila su se nova žarišta rasprave.
Uzmimo, na primjer, Netanjahuovu posjetu Moskvi 2019. Tada Kremlj nije krio nezadovoljstvo zbog bombardovanja IDF -a u Siriji. Spor je dobio još veći značaj kampanjom Moskve da uključi ruske investitore i strane prijevoznike u izgradnju novog terminala na aerodromu u Damasku. Putinovo slijetanje na aerodrom tokom božićne posjete Siriji – suprotno uobičajenoj upotrebi zračne baze Khmeimim – bilo je znak podrške toj kampanji.Takođe nema mnogo novina u tvrdnjama ruskog Ministarstva odbrane o Izraelu. Godine 2020. ministarstvo je objavilo prilično ekstravagantnu izjavu o navodnom tursko-izraelskom planu, prema kojoj je Ankara rasporedila svoj vojni konvoj u Idlib pod okriljem zračnih napada IDF-a.
U stvarnosti se, međutim, te radnje nisu dogodile istovremeno.Ministarstvo je također tvrdilo da su zračni napadi aviona F-16 ugrozili sigurnost aviona sirijske kompanije Cham Wings iz Irana sa 172 putnika, tako da je avion morao izvršiti hitno slijetanje u Khmeimimu. Cham Wings se ranije koristio za prijevoz iranskih VIP osoba i pripadnika milicije. Ipak, nakon tog incidenta, Moskva je u više navrata dozvoljavala avionima iz Irana da koriste zračnu bazu Khmeimim, a navodne izraelske prijetnje nisu spriječile iranske posade da istovare svoj vojni teret.
Drugo, stvarna efikasnost ruskih sistema protivvazdušne odbrane raspoređenih u Siriji je relativno niska, uglavnom zbog njihove nasumične organizacije. Stvaranje složene, duboke protuzračne obrane zahtijeva veliki obim isporuka naoružanja, što s ekonomskog stajališta ne odgovara interesima Rusije. Zaista, ostaje misterija kako je Damask uspio platiti isporuke sistema Pantsir-S1 koje zemlja već ima.Isporuke dodatnih zračnih sistema mogu u određenoj mjeri ometati izraelske aktivnosti u Siriji, ali Damask se i dalje suočava s nizom temeljnih problema, rekao je ruski sigurnosni bloger Yuri Lyamin za Al-Monitor.
“Za gađanje ciljeva duboko na teritoriji Sirije, Izrael koristi libanonski zračni prostor ili Jordan i zračni prostor istočne Sirije koji, iz svih praktičnih razloga, ostaje pod kontrolom SAD -a”, rekao je Yuri. “Kao rezultat toga, sirijski sustavi protuzračne obrane djeluju s duboko odbrambenog položaja odbijajući rakete i navođene bombe. Izrael ima opću prednost u tom kontekstu, dok mu IDF -ove sposobnosti omogućuju da primijeni taktiku napada koja nadjačava sirijsku protuzračnu odbranu.
Treće, čini se da se Moskva suočava s općim problemom sastavljanja efikasne komunikacijske strategije u odnosu na novu izraelsku vladu. S jedne strane, Kremlj je bio polaskan Netanyahuovom pohvalom kvalitete njegovih odnosa s ruskim predsjednikom. Ipak, Moskva se sada bori za jačanje institucionalnih temelja za bilateralne odnose s Izraelom kako bi dokazala da počiva na nečemu drugom nego na ličnom odnosu između Putina i Netanyahua. S druge strane, napori Moskve da vodi viševektorsku diplomatiju u nekoliko su navrata doveli do teške situacije.
Možemo se prisjetiti ruskog veleposlanika Anatolija Viktorova koji se žalio na destabilizacijsku politiku Izraela na Bliskom istoku koja premašuje politiku Irana. Te izjave uslijedile su nedugo nakon Putinovog emotivnog govora na otkrivanju spomenika Spomen svijeća u Jeruzalemu, gdje je govorio protiv revizije istorije Drugog svjetskog rata. Obraćanje ruskog predsjednika bilo je zapaženo jer je to bio prvi put da je odmjerio temu istorije Drugog svjetskog rata na stranom tlu.Još jedna stvar tiče se zagrijavanja izraelskih odnosa s Ukrajinom koji su se oblikovali za vrijeme Netanjahuove vladavine. Predsjednik Vladimir Zelensky također je bio među prvim svjetskim liderima koje je Naftali Bennett pozvao nakon što je postao šef izraelske vlade.
Stoga nije izvan razloga sugerirati da bi ovo zagrijavanje – i propusti učinjeni na putu odnosa s Izraelom – mogli biti razlog zašto neki istraživački novinari dijele izvještaje o mogućoj smjeni Filipa Ilićeva, zamjenika šefa vanjske politike Odeljenje ruskog predsedništva. Odjeljenje vodi pomoćnik Kremlja Jurij Ušakov, a evoluiralo je u svojevrsni think tank koji prikuplja mišljenja Ministarstva vanjskih poslova i službenika sigurnosti. Izvještava se da su stavovi analitičara o ishodu posljednjih izbora u Izraelu pogrešno predvidjeli pobjedu Netanyahua.
Međutim, ne treba zanemariti ulogu izraelske politike. Izrael nema dubinu svoje strateške odbrane i stoga mora usvojiti preventivne mjere kako bi ograničio moguće prijetnje. Ovo upozorenje razlog je zašto izraelska vojska nastavlja izvoditi zračne napade na teritoriju Sirije. Ipak, ostaju pitanja hoće li Izrael zaista promijeniti koliko će unaprijed upozoriti Ruse o nadolazećem napadu. Promjene u političkom okruženju Izraela mogle bi odigrati ulogu u takvoj promjeni, posebno s obzirom na pritužbe Izraela u vezi sa sporazumom o pomirenju između sirijske oporbe i Damaska 2018. koji je trebao ograničiti rast Hezbollahovih kulturnih centara i iranskih mjesta na jugozapadu Sirije .
