PISjournal – Od Pariskog sporazuma za zaštitu klime prošlo je šest godina. Šta su najveći svjetski zagađivači po tom pitanju do sada uradili? I može li na konferenciji ovog vikenda u Glasgowu biti postignut napredak?
Velike riječi, ali još uvijek malo djela. Četiri najveća zagađivača gasovima koji na planeti izazivaju efekat staklene bašte – Kina, SAD, Evropska unija i Indija – najavili su ambiciozne ciljeve uoči susreta na vrhu o klimi COP26, koji u nedjelju (31.10.) počinje u škotskom Glasgowu.
Da bi se zagrijavanje Zemlje zaista ograničilo na jedan i po stepen, moralo bi već u ovoj deceniji mnogo toga da se promijeni. Ali, kod konkretnog sprovođenja mjera postoje teškoće – politički otpori i razne mogućnosti za zaobilaženje imaju dalekosežne posljedice.
Evropska unija
Obećanja s kojima Evropska unija putuje na COP26 na prvi pogled su impresivna. Zemlje-članice namjeravaju da do 2030. godine smanje emitovanje štetnih gasova za najmanje 55% u odnosu na 1990. godinu. Ranije je, inače, cilj bio 40%.
Osim toga, najnovijim zakonom o klimi propisano je i postizanje klimatske neutralnosti do 2050. godine. To znači da bi tada, sredinom vijeka, sve emisije u Evropskoj uniji trebalo da budu koliko god je to moguće izbjegnute. Ono što se još bude emitovalo moraće da se kompenzuje – recimo održivim gospodarenjem šumama i njivama, koje bi iz atmosfere apsorbovale toliku količinu štetnih gasova.
Međutim, kada se radi o sprovođenju planova, zajednica 27 evropskih država ni izdaleka nije tako uzorna kako bi mogla da bude. Istina, Evropska komisija je pod geslom „Fit for 55“ ljetos predstavila konkretne planove, ali čini se da bi pregovori o tome mogli da počnu najranije nakon predsjedničkih izbora u Francuskoj u aprilu iduće godine. Problem je u tome što brojne od tih mjera imaju kao posljedicu povećanje troškova za potrošače.
Radi se, recimo, o još strožijim propisima za granične vrijednosti emitovanja ugljen dioksida kod automobila, kao i posebnom sistemu trgovine certifikatima emisija za saobraćaj, ali i za stanogradnju. To bi moglo da poveća cijene goriva za automobile, kao i za grijanje na ugalj, zemni gas ili lož-ulje.
Dalekosežne mjere je još teže uvesti ako se i na drugim mjestima u svijetu prema ovom problemu odnosi olahko. Zbog toga su njemačka kancelarka Angela Merkel i njene kolege iz EU, uoči samita o klimi, zajednički pozvali na veći angažman u borbi protiv zagrijavanja Zemljine atmosfere. Kao kočničari se naročito vide Australija, Kina i Brazil.
SAD
Američki predsjednik Joe Biden je kao jednu od svojih prvih odluka nakon stupanja na dužnost potpisao povratak SAD u Pariski sporazum o klimi iz 2015. godine. Zacrtao je i ambiciozne ciljeve: SAD bi do 2035. godine trebalo da proizvode električnu energiju bez emitovanja ugljen dioksida, a najkasnije do 2050. godine da svoje emitovanje toga gasa svedu na nulu. Osim toga, najavio je i da će SAD do 2030. godine emitovanje gasova štetnih za klimu da prepolove u odnosu na 2005. godinu.
Biden ocjenjuje da su klimatske promjene „egzistencijalna prijetnja za čovječanstvo“. U posljednje vrijeme i u SAD-u su se jasno pokazale posljedice klimatskih promjena – tu zemlju pustošile su oluje i šumski požari.
Pitanje je, međutim, da li SAD zaista mogu i da ostvare to što je najavljeno. Veliki dio Bidenovih planova praktično se poništava u unutarstranačkim sukobima njegovih Demokrata. Njegov program „čiste električne energije“ mogao bi da bude i odbačen.
Ako Biden svoje planove ne bude uspio da progura u Kongresu u svojoj sopstvenoj zemlji, na pregovore u Glasgow će otputovati oslabljen. On u Škotsku stiže s velikim brojem zvaničnika – ministar spoljnih poslova Tony Blinken, ministar saobraćaja Pete Buttigieg, ministrica za energetiku Jennifer Granholm i drugi. Mediji pišu da će u Glasgow otputovati i bivši američki predsjednik Barak Obama kako bi razmijenio mišljenja sa aktivistima za zaštitu klime.
Kina
Kina je posebno važna kao zemlja s najvećim brojem stanovnika, ali i kao zemlja koja emituje daleko najviše gasova koji izazivaju efekat staklene bašte. Kina je ujedno i najveći potrošač uglja na svijetu.
Uprkos masovnoj izgradnji postrojenja za korištenje obnovljivih izvora energije, ali i korištenju nuklearne energije, druga najveća privreda na svijetu se u snabdijevanju energijom oko 60% oslanja na ugalj.
Predsjednik kineske komunističke partije i države Xi Jinping je obećao da će količina štetnih gasova koje njegova zemlja emituje da raste samo do 2030. godine, a da će nakon toga početi da pada. Do 2060. godine Kina namjerava da postane klimatski neutralna kada se radi o emitovanju ugljen dioksida.
Međutim, ta zemlja se nalazi u dilemi. Potreba za električnom energijom veoma brzo raste – toliko brzo da Kina upravo sada doživljava energetsku krizu koja koči ekonomski rast. To za posljedicu ima da se situacija razvija u potpuno pogrešnom smjeru, jer se vadi i uvozi još više uglja nego do sada kako bi tokom zime bilo dovoljno energenata za grijanje. U klimatskoj strategiji koju je Državni savjet Kine prije nekoliko dana objavio, navodi se da smanjivanje emisija gasova mora biti „odvagano“ u odnosu na neophodnost snabdijevanja energijom i hranom, odnosno obezbjeđivanjem industrijske proizvodnje.
Indija
Indija je nakon Kine na drugom mjestu po broju stanovnika, a po emitovanju ugljen dioksida na četvrtom (pored Kine, ispred su još SAD i EU). Ta zemlja je do sada imala cilj da do 2030. godine ima postrojenja za proizvodnju struje iz obnovljivih izvora od 450 gigavata. Od toga je do sada ostvareno samo 100 gigavata.
Indija se još nije obavezala na klimatsku neutralnost. Više tamošnjih ministara isticalo je da bogate zemlje imaju obavezu da finansiraju mjere za zaštitu klime i omoguće transfer tehnologije. Indija pritom, kao i Kina, naglašava da bogate zemlje imaju tu obavezu, jer su veoma mnogo doprinijele zagađenju životne sredine.
Indiji će u budućnosti biti potrebno mnogo više energije nego do sada, jer milioni ljudi još uvijek nemaju struju. Ta zemlja se, istina, sve više oslanja na obnovljive izvore, ali i na ugalj. To je neophodno kako bi se ljudi izvukli iz bijede. Trenutno je ugalj glavni izvor energije u Indiji.
Ipak, indijska vlada ocjenjuje da ta zemlja već dovoljno čini za zaštitu klime. Ona se na međunarodnom nivou zalagala za odgovarajuće inicijative, recimo za „International Solar Alliance“. Emitovanje gasova koji izazivaju efekat staklene bašte po glavi stanovnika Indije, mnogo je manje nego u bogatim zemljama, ukazuje indijska vlada.
klimi
