Richard Sudan

SAD i Velika Britanija moraju reagirati na zahtjeve Ujedinjenih nacija za reparaciju potomcima afričkih robova-Pozivi da Sjedinjene Države, Ujedinjeno Kraljevstvo i druge zemlje plaćaju reparacije i poduzmu ozbiljne mjere za suzbijanje protucrnačkog rasizma i dalje dobijaju zamah, ovoga puta sa zahtjevima Ujedinjenih nacija da poduzmu odlučnu akciju na temelju zaključaka iz izvještaja, prvog puta izdatog nakon ubistva Georgea Floyda 2020. godine.

 Nakon intenzivne studije, visoka povjerenica UN-a za ljudska prava Michelle Bachelet pozvala je zemlje, uključujući SAD i UK, da “prestanu poricati i počnu razarati rasizam”, preporučujući da se zemlje koje su uključene i koje su profitirale od trgovine robovima isprave kroz reparacije i iskorjenjivanje modernog nasljeđa i stvarnosti sistemskog rasizma koji proizlazi iz ropstva, a koje je i dalje duboko ukorijenjeno u društvima koja nikada nisu obračunavala svoju prošlost, a često je i negiraju.

Otprilike 60 zemalja imenovano je u nalazima studije koja bi trebala dodati još veću težinu legitimnoj i sve rastućoj kampanji kompenzacijske i restorativne pravde za potomke zarobljenih Afrikanaca koji još uvijek žive posljedice rasne nepravde protiv crnaca, koja predstavljaju ozbiljna kršenja ljudskih prava, a posebno s obzirom na policijsko nasilje protiv crnaca i zločine protiv čovječnosti, smatraju pravni stručnjaci.

Američki predsjednik Joe Biden, za kojeg mnogi tvrde da je kićenjem tuđim perjem odnosno glasovima crnaca u Sjedinjenim Državama došao do vrlo uske pobjede na predsjedničkim izborima u novembru ritom je obećao milionima Afroamerikanaca da će im “čuvati leđa” zauzvrat.

Međutim, do sada se nije ni susreo s reperom Ice Cubeom, jednim od poznatijih i vidljivijih zagovornika pravde za crnce u Americi, niti je njegova administracija priznala izvještaj u kojem su navedeni razlozi zbog kojih američka policija protiv crnaca ispunjava kriterije za zločine protiv čovječanstva.

Nedavno istraživanje UN-a, zasnovano na ekspertizi otprilike 300 stručnjaka, i, slično pregledu koji prepoznaje zločine protiv čovječnosti, protiv crnaca, uokviruje tekući anti-crnački rasizam u SAD-u kao epidemiju, ukazujući na probleme u policiji i potrebu za reformu krivičnog pravosuđa.

Mnoge su zemlje imenovane u UN-ovim nalazima, ali SAD i Velika Britanija i dalje su čvrsto u centru pažnje, pogotovo jer je Ujedinjeno Kraljevstvo nedavno izradilo vlastiti izvještaj koji podržava vlada, u kojem se sugerira da Velika Britanija nije institucionalno rasistička, uprkos mnoštvu dokaza koji ukazuju na upravo suprotno.

Zapravo, Britanija je često odsutna u raspravama i razgovorima oko reparacija, ali ako SAD imaju obavezu da to plate, ima to i Britanija, uzimajući u obzir svoju ulogu jedne od vodećih država robovlasništva i trgovine.

I mi znamo da kad postoji politička volja, vlade mogu platiti ako to žele. Kako bi se ropstvo konačno zaustavilo, jedini način na koji bi britanski robovlasnici popustili zahtjevima da se odreknu svog ‘vlasništva’ ljudi bio je putem kompenzacije.

I tako se vlada složila. Procjenjuje se da je do 1834. godine oko 46.000 vlasnika robova u britanskim kolonijama dobilo naknadu za gubitak ‘imovine’, nakon što su robovi oslobođeni, u iznosu od otprilike dvadeset tri milijarde funti današnjeg novca. 1834. to je predstavljalo 40% vladinog ukupnog budžeta.

A ovo financijska pomoć bilo je najveća u britanskoj historiji, prije spašavanja banaka 2009. godine, nakon globalnog financijskog kraha.Britanija je nadoknadila desetinama hiljada vlasnika robova, ali oni koji su zapravo bili robovi i čije su porodice preživjele vijekove terora, silovanja i ubistava, nisu dobili ništa.

Čak i danas put do reparacija je spor. U Sjedinjenim Državama prijedlog za razmatranje i ispitivanje mogućnosti reparacija, koji je prvi put podnesen 80-ih i nedavno oživljen, teško da će postati zakon i da će biti uspješan.

U Britaniji reparacije ne samo da se gotovo nikad ne spominju, već Britanija i vlada duboko poriču ulogu Britanije u trgovini robovima i ropstvu i nastavljaju se valjati u poricanju, ponavljajući lažnu tvrdnju, između ostalog, da je Velika Britanija prva nacija koja je okončala ropstvo, a zapravo ga je Haiti odmah i potpuno ukinuo 1804. godine.

Nedavni izvještaj UN-a vjerojatno će naići na zid u  Ujedinjenom Kraljevstvu i SAD-u, ali trebao bi podsjetiti svijet da obje države nikada ne mogu pobjeći od svog naslijeđa i da na kraju ne mogu zauvijek pobjeći od svojih zakonskih obaveza.

Mnogi ljudi vjeruju da, ako zemlje poput Britanije i SAD-a, izgrađene i financirane ropstvom, ne naprave stvarne korake ka restorativnoj i kompenzacijskoj pravdi i istinski iskorijene rasizam, dugoročna cijena koju bi na kraju mogle platiti može biti daleko veća od reparacije koje duguju.    

Pisjournal

 

 

OSTAVITI ODGOVOR

Molimo unesite komentar!
Ovdje unesite svoje ime