Saeid Abedpour
Nakon Muammara al-Gaddafija Libija je postala razdijeljena zemlja, poprište utrke eurpskih sila i SAD-a s ciljem dominacije nad izvorima nafte i gasa, te mjesto stacioniranja na desetine ekstremnih islamističkih grupa. Devet godina nakon NATO bombardovanja Libije i dovođenja u Banghazi na hiljade pripadnika al-Qaede pod potporom europskih zemalja kako bi se svrgnuo Gaddafi glavni dio infrastrukture ove zemlje je uništen, ubijeno je i ranjeno na desetke hiljada civila, a sve prema zapadnom konceptu.
Vlada u Tripoliju nije jedina koja drži konce u rukama. Vlada u Tripoliju uživa potporu Italije, Katara i Turske, a nasuprot je pobunjenički general Kalifa Haftar koji uživa potporu Francuske, Rusije, Egipta, UAE i Grčke. General Haftar kontrolira istočni dio zemlje.
Jedan dio libijske teritorije kontroliraju i snage DAEIŠ-a. Proteklih sedmica turska vlada je donijela odluku o vojnome prisustvu u Libiji s ciljem pružanja potpore vladi u Tripoliju. Postoje brojni razlozi koji se mogu elaborirati u vezi sa ovom odlukom turske vlade.
Sredinom prošli jeseni Turska i Libija potpisale su dva odvojena protokola o vojnoj suradnji i pomorskim granicama između dvije zemlje u regionu istočnoga Mediterana. Libijska vlada se nada kako će vojno prisustvo Turske spriječiti njen pad.
Turska vlada u Libiji primjenjuje isti princip uplitanja kao u Siriji. Do sada je u Libiju upućeno više od 2500 pripadnika islamističkih snaga (muslimanske braće i al-Qaeida) a pod potporom Turske.
U regionu istočnog Mediterana,Turska je izolovana. Zahlađenje odnosa između Turske i Saudijske Arabije te vojno-ekonomska koalicija Grčke i Izraela sa Kiprom vezano za gasovod je izazvala srdžbu Ankare. Hladni odnosi sa SAD-om također izazivaju geopolitičku zabrinutost Turske. Ugovor Nikozije (Glavni grad Sjevernoga Kipra) sa Shell, Noble Group i Delek (izraelska kompanija) s ciljem ostvarenja dobiti iz gasnih izvora dovest će do prihoda od 9 trilijuna dolara u 18 narednih godina. EU i SAD podržavaju ovaj ugovor.
Ugovor između Turske i Libije otvara mogućnost ekonomske suradnje između dvije zemlje s ciljem eksploatiranja gasa iz Sredozemnog mora. Ali da bi Turska mogla početi s eksploatacijom treba pružiti vojnu potporu Tripoliju. Turska namjerava vršiti eksploataciju nafte i gasa iz Sredozemnog mora u dijelu Kipra nastanjenog Turcima, ali je suočena sa oštrim protivljenjem EU i Amerike, premda Turska ignorira ovo protivljenje i nastavlja sa otvaranjem bušotina u vodama Kipra naseljenim Turcima. S druge strane SAD su ukinule sankcije Nikoziji (grčki Kipar) i dopustile proizvodnju oružja u ovom dijelu kipra.
Uplitanje Turske kroz potporu vladi u Tripoliju je u suprotnosti s ruskim konceptom potpore generalu Haftaru. Trenutno Turska i Rusija imaju vojno-strateške poveznice tako da će ovo imati negativan utjecaj na relacije dvije zemlje. Erdogan umjesto da se koncentrira na Turski dio kipra ide iz jedne krize u drugu.
Uplitanje Turske u Siriji nije donijelo ništa drugo do milijarde potrošenih dolara, prihvatanje miliona sirijskih migranata, gubitak regionalnog ugleda, potporu islamističkim ekstremnim grupama te neka ekonomska povezivanja s ISIL-om, kao i suradnju sa zapadnim zemljama s ciljem svrgavanja Bashar al-Assada. I sada Turska uplitanjem u Libiji izaziva međunarodnu zavjeru s ciljem ovladavanja izvorima nafte i gasa, čime narušava svoje relacije s Rusijom.
Vojno prisustvo Turske u Libiji dolazi veoma kasno i sve je za Tursku okončano Gaddafijevim padom. Veoma je mala vjerovatnoća da će Turska uspjeti odbraniti vlast u Tripoliju, jer procjene pokazuju da general Haftar ima više moći. Uz to, vjerovatno ideološke tendencije Turske odnosno potpora vlasti u Tripoliju predstavljaju smjernicu turske politike, jer vladu u Tripoliju podržavaju i neke islamističke grupe, a tu je također i jačanje struje muslimanske braće u ovoj zemlji. U tom kontekstu, islamizam ima sporednu ulogu. Cilj Turske su izvori gasa na istoku mediterana, izlazak iz izolacije u istočni Mediterana i odgovor na Grčki – Kiparski – Izraelski savez, a vojni uspjesi Tripolija osiguravaju preduvjete za ostvarenje ovoga cilja.
