Skoro četiri godine krize Brexit-a nije pokazalo kakve probleme trpi Evropska unija. Već godinama EU ide za jednom elementarnom odlukom o reformama, novome životu i novome jedinstvu ovoga bloka, ali u svemu postoji jedna mala začkoljica: od vremena Brexit-a neki populisti evroskeptičari izmijenili su pristup unutar bloka i namjeravaju da umjesto da napuste EU da je sruše iznutra. Kako izvještava CCN, problem evroskeptičara nije počeo s Brexit-om niti će se s njim okončati. Jedan od najčudnijih aspekata EU vraća se na njen birokratski sistem koji je omogućio pogodno ozračje za evroskeptičare kako bi mogi u praksi sprovoditi svoje antievropske programe.
Nigel Farage, čelna osoba stranke Brexit, u posljednjim danima članstva Velike Britanije u EU podsjetio je na jednu gorku šalu i kazao kako se bez zakonodavnog ogranka Parlamenta EU ovako nešto (Brexit) ne bi ni dogodilo. On je dodao: “Otvoreno ću kazati , mi smo iskoristili zakone kako bismo izašli iz EU, a temelje toga podrhtavanja smo položili u Britaniji.”
Farage je veoma dobro aludirao na grupisanje unutar Parlamenta EU. Jedno je vrijeme EU smatrala da čini dobro ukoliko unutar nje dopusti formiranje grupe . Ideja se sastojala u ovome: Ako ste vi jedan socijalista u Francuskoj možda biste mogli na taj način uspostaviti blok saradnje sa jednim socijalistom iz Švedske ili Francuske. Ova forma liderstva ne samo da je omogućila formiranje grupa unutar Parlamenta već je dovela do grupisanja i izvan Parlamenta. Formirane su višenacionalne grupe. Sve organizacije u Bruxelles-u i unutar svojih službi uposlile su službenike. Oni su stalno na putovanjima i za ovu svrhu Parlament izdvaja ogroman budžet. Oni mogu formirati think tank sobu za istraživanja što bi išlo na troškove EU. Primjera radi, generalni mjesečni trošlovi za svaki od 705 predstavnika Parlamenta EU iznose 4 hiljade 897 dolara. Ova svota je bila namijenjena za troškove vezano za parlamentarne aktivnosti, ali se na listi troškova ne može vidjeti tako nešto i novac je utrošen u neke druge svrhe. Zamjenik rukovoditelja za finansije EU izjavio je kako ne može znati da li je novac potrošen za opće ili posebne potrebe. 40 miliona eura je, prema njegovim riječima, godišnje predviđeno za javne troškove. U vezi toga je do sada ispitano nekoliko osoba. 2017. godine Desničarska nacionalna fronta Francuske s Marine Le Pen na čelu iskoristila je ovaj novac za stranačku djelatnost. Naravno, Desničarska nacionalna fronta je odbacila ove navode. 2019. godine Mickel Farage, bivši član britanske Nezavisne stranke, bio je primoran iz istog razloga vratiti EU 250. 000 dolara, insistirajući na tome kako nije uradio ništa nezakonito. U oba ova primjera, osobe o kojima se govori su članovi antievropskih stranaka koji žele promijeniti suštinu EU, ali se pri tom koriste povlasticama EU.
Tema kako osigurati gotovinu je samo početak ovoga problema. Forma Parlamenta EU ima svrhu da stranke ekstremne desnice koje su unutar ove kuće male i nezamjetljive mogu nakon izbora diljem kontinenta pronaći prijatelje i istomišljenike među populistima i tako formirati jedan veći front. Danil Freud, član njemačke Stranke zelenih izjavio je za CNN kako se Evropski parlament pretvorio u mjesto razvoja i rasta ovakvih frontova. Freud ističe kako nemilosrdni ekstremni desničari koriste privilegije posredstvom Evropskog parlamenta u Bruxellesu. On kaže: “Oni nisu uvijek usklađeni kada je riječ o ideologiji niti glasaju, ali mogu međusobno koordinirati u povećanju udjela službenika i dobijanju više vremena za obraćanje u u Parlamentu. Vrijeme za obraćanje u EU je veoma važno. Izlaganja u Parlamentu se prevode na sve evropske jezike jer su ova izlaganja u konačnici put za ulazak u društva. Postojanje ovakvih tribina može dovesti do toga da neke od ovih osoba evroskeptičara ulažu više napora kako bi bili izabrani u Parlament EU nego na lokalnim izborima. Ovakve tribine imaju znatno više slušatelja nego na lokalnim izborima. Osim toga prisustvo u Evropskom parlamentu dopušta ovim osobama da promiču svoju antievropsku misao. Jedan od najupečatljivijih primjera je onaj kada je talijanski evroparlamentarac Gianluca Buonanno, član italijanske desničarske stranke Sjeverna liga, na lice stavio masku s licem njemačke kancelarke Angele Merkel tokom govora predsjednika Evropske komisije Jean-Claudea Junckera. Buonanno je jedan od onih koji se protive migrantskoj politici EU i ovim je gestom želio staviti do znanja da Njemačka na čelu s Merkelovom ovu politiku natura siromašnim zemljama Evrope. Prošle godine su predstavnici stranke Brexit okrenuli leđa tokom izvođenja himne EU. Evroskeptičari su ovaj video veoma brzo proširili na društvenim mrežama. Na taj način oni mogu svoje poruke odaslati unutar svoga doma Parlamenta. Siegfried Mureșan rumunski ekonomist i političar, potpredsjednik grupe Evropske pučke stranke u Evropskom parlamentu i član Nacionalno liberalne stranke za CNN je rekao: „Oni su veoma bučni u Parlamentu ali je njihov utjecaj ravan nuli.“
Ova je prosudba možda tačna i desničarsko orijentirane stranke čine 10 % članova Evropskog parlamenta, ali se njihovo učešće povećava i oni imaju utjecaja i u glasanju tako što im je pošlo za rukom da u domu Parlamenta promaknu neke programe djelovanja onako kako njima odgovara. Sura Hulbot, profesorica na predmetu politike Evropske unije na londonskom koledžu ističe kako su neke ekstremne desničarske stranke neizravnim putevima postale utjecajne i uspješne u toj mjeri da je nekima koje imaju utjecaja u glavnim strujama pošlo za rukom da u praksi sprovedu svoje desničarske ciljeve. Prema riječima ove profesorice jedan od najboljih primjera je utjecaj ove grupe na migrantske politike EU koja se otprilike promijenila u skladu sa njihovim željama.
Ona dodaje: „Velika je opasnost u ovome da neke struje umjerene desnice pa čak i umjerene ljevice idu za tim da neke njihove ideje iskoriste vezano za izborna pitanja.“ Ovo je upravo ona činjenica na koju se treba vratiti vezano za primjenu reformi čak i kada u Evropskom parlamentu većinu čine pristalice EU ali su vladini dužnosnici evropskih zemalja ti koji imaju moć da izvedu do promjene. James Dans, istraživač na Univerzitetu u Hong Kongu ističe kako moć koju imaju stranke ekstremne desnice nije glavna opasnost po EU, već je to činjenica da usljed neprimjenjivanja reformi unutar evropskih struktura stranke koje podržavaju EU više nego prije usvoje antievropsku misao.