PISjournal – Najnoviji i najveći samit Šangajske organizacije za saradnju ikada okupio je rekordan broj lidera u Kini, sa preko 20 zemalja i 10 međunarodnih organizacija.
Iako mnogi ŠOS vide kao direktan izazov SAD-u, ova perspektiva promašuje poentu.
Budućnost organizacije ne oblikuje politika Washingtona. Umjesto toga, ona zavisi od toga koliko dobro njeni članovi mogu da se snađu u svojim složenim odnosima.Da bi ŠOS postao zaista uticajan globalni igrač, mora se okrenuti unutra i postati ujedinjenije, funkcionalnije tijelo.
Osnovni princip Šangajske organizacije za saradnju (SCO) je „Šangajski duh“, koji naglašava međusobno povjerenje, korist, jednakost i poštovanje različitih civilizacija.Nakon raspada Sovjetskog Saveza, osnivačice su se ujedinile kako bi osigurale granice, borile se protiv zajedničkih prijetnji poput terorizma i stvorile novi model međunarodnih odnosa.
Šangajska organizacija za saradnju (SCO) postala je moćna platforma za zemlje da potvrde svoj suverenitet, zalažu se za multipolarni svijet i ujedine se protiv onoga što su smatrale jednostranom američkom hegemonijom.Sigurnosna dostignuća ŠOS-a, posebno u borbi protiv terorizma, široko se smatraju velikim uspjehom.
Njeni članovi bili su pioniri u stvaranju okvira vojnog povjerenja za pogranične regije, koji je hiljade kilometara zajedničke teritorije transformirao u zone saradnje i prijateljstva.Jačanjem saradnje u oblasti provođenja zakona i sigurnosti, te suprotstavljanjem stranom miješanju, ŠOS je bio efikasan u rješavanju sporova i održavanju mira i stabilnosti u regiji.
Ekonomija, prije svega
Ekonomska agenda ŠOS-a možda predstavlja najveći potencijal za njenu dugoročnu održivost.Dok političke debate zauzimaju naslovnice, ekonomska saradnja je prava snaga koja može povezati organizaciju.ŠOS je ključni partner kineske inicijative „Pojas i put“ (BRI), pomažući u pokretanju masovnih infrastrukturnih projekata i proširenju trgovine širom Evroazije.
Kao što je istakao predsjednik Xi Jinping, godišnja trgovina između Kine i drugih zemalja ŠOS-a porasla je na preko 500 milijardi dolara, a ukupne kineske investicije premašuju 84 milijarde dolara.
Rezultat je ogromna mreža veza, uključujući gotovo 14.000 kilometara međunarodnih cesta i više od 110.000 putovanja teretnim vozovima između Kine i Evrope.Na 25. samitu Vijeća šefova država u Tianjinu, turski predsjednik Recep Tayyip Erdogan naglasio je posvećenost Turske jačanju veza sa ŠOS-om.Pohvalio je organizaciju kao platformu za „pronalaženje zajedničkih rješenja za probleme“ i istakao njenu „vitalnu“ ulogu u jačanju energetske sigurnosti i podsticanju strateških infrastrukturnih partnerstava.
Ovaj stav odražava posvećenost Turske diverzifikaciji vanjske politike i produbljivanju angažmana u Evroaziji, posebno s ključnim igračima poput Kine i Rusije.Otkad je postala „partner u dijalogu“ 2012. godine, Turska je više puta signalizirala svoj interes za jačanje veza sa ŠOS-om.
Ovaj angažman je ključni dio šire strategije Ankare da se pozicionira kao multipolarna sila, balansirajući svoje dugogodišnje zapadne saveze s novim partnerstvima na Istoku.Aktivnim učešćem u događajima ŠOS-a i održavanjem bilateralnih sastanaka sa državama članicama poput Kine i Rusije, Turska nastoji iskoristiti svoj jedinstveni geografski i geopolitički položaj kako bi promovisala vlastite i regionalne interese u trgovini, energetici i regionalnoj sigurnosti.
Ovakav pristup omogućava Ankari da vodi nezavisniju vanjsku politiku i potvrdi svoj uticaj u promjenjivom globalnom poretku.
Višestruki izazovi
Uprkos ovim dostignućima, ŠOS se suočava sa značajnim unutrašnjim izazovima.
Organizacija je mješavina nacija s duboko ukorijenjenim rivalstvima i suprotstavljenim interesima.
Naprimjer, stalni granični sporovi i konkurencija između Indije i Kine – dvije njene najmoćnije članice – prijete da potkopaju njeno jedinstvo. Slično tome, tenzije između Indije i Pakistana su više puta ometale napredak.
Iako povelja ŠOS-a poziva na mirno rješavanje sporova, organizacija je dosljedno neuspješna u djelovanju kao efikasan posrednik među svojim članicama. Nedavno pridruživanje novih članica poput Irana i Bjelorusije dodatno komplikuje njenu unutrašnju dinamiku.
Da bi ŠOS postigao trajni uspjeh, mora se razviti izvan pukog simboličnog kluba. Potreban joj je robusniji institucionalni okvir za postizanje konkretnih rezultata.Trenutni sistem, koji zahtijeva konsenzus za donošenje odluka, omogućava bilo kojem članu da blokira djelovanje, što dovodi do trajne neaktivnosti.
Bez ovlaštenja da provodi vlastite rezolucije ili posreduje u sukobima, ŠOS rizikuje da ostane mjesto za diskusiju, a ne istinska snaga za promjene.Pored regionalnog fokusa, samit u Tianjinu označio je značajnu prekretnicu za međunarodnu ulogu Kine.
Predsjednik Xi je formalno predstavio Inicijativu za globalno upravljanje, strukturirani nacrt za novi globalni sistem koji ističe pet osnovnih principa: poštovanje suverene jednakosti, poštovanje međunarodnog prava, praktikovanje multilateralizma, usvajanje pristupa usmjerenog na ljude i fokusiranje na djelovanje.
Ova inicijativa je direktan odgovor na svijet koji se bori s nedostacima u razvoju, sigurnosti i upravljanju.U konačnici, uspjeh ŠOS-a nije stvar toga može li izdržati pritisak SAD-a.
Još važnije pitanje je da li može da prevaziđe sopstvene unutrašnje izazove.
Organizacija mora riješiti svoje podjele, ojačati svoje institucije i dati prioritet svojoj ekonomskoj misiji.Ovo zahtijeva da postane efikasnije tijelo i više usmjereno na rezultate, što uključuje osnivanje razvojne banke i ubrzavanje otvaranja centra za odgovor na sigurnosne prijetnje.
Transformacijom iz „pričaonice“ u funkcionalno tijelo sa snažnim institucijama i jasnom agendom, Šangajska organizacija za saradnju (SCO) može osigurati svoje mjesto kao relevantna i trajna sila u 21. vijeku – sudbina koja je u potpunosti pod njenom kontrolom.
