Andreas Krieg
Saudijska Arabija i UAE: Kada se prinčevi raziđu-Rastuća divergencija interesa između dviju susjeda stvorila je ozbiljne pukotine u tankom furniru njihove nekada pozdravljene “strateške antante”
Oni su bili moćni par u Zaljevu u vrijeme Trump-ove ere: dva prijestolonasljednika i de facto vladara UAE-a i Saudijske Arabije uzdrmali su regiju, namećući svoju volju susjedima.Otkako je moćnik Abu Dhabija Mohammed bin Zayed (MBZ) uzeo Mohammeda bin Salmana (MBS) pod svoje okrilje 2015. godine, čini se da potonjem nije smetalo što je uokviren kao nekadašnji štićenik.
Ideja u Rijadu bila je da bi model autoritarne liberalizacije Abu Dabija mogao biti primjer preobražaja kraljevstva iz srednjeg vijeka u 21. vijek.No, u protekle dvije godine u najužem krugu MBS-a sinulo je da pretpostavljeni saveznik nije bio zainteresiran za stvaranje dobitne situacije za obje države.
Umjesto toga, asertivni mentalitet UAE s nultom sumom – podstaknut politikom nemiješanja države u ekonomska pitanja Bliskog Istoka bivšeg američkog predsjednika Donalda Trumpa – često je dolazio na štetu saudijskih interesa.Uspon UAE-a kao vjerovatno najmoćnije arapske države u protekloj deceniji bio je moguć samo zato što Abu Dhabi nemilosrdno slijedi vlastite interese, bez puno obzira na reputacijsku borbu Rijada u Washingtonu, sigurnosne zabrinutosti u Jemenu, hitnu potrebu za ekonomskom diverzifikacijom i egzistencijalnu zavisnost od stabilnih cijena nafte.
Od 2019. godine, rastuća razlika u interesima između dva susjeda stvorila je ozbiljne pukotine u tankom furniru njihove nekada pozdravljene „strateške antante“. Odnos između Rijada i Abu Dabija posljednjih je godina prekriven ideološkom sinergijom oko velikih strateških kontrarevolucionarnih narativa UAE, uključujući širenje političkog islama, Muslimanske braće i civilnog društva.
Iako ove sinergije ostaju, drugi faktor koji tradicionalno održava ovaj bilateralni odnos – lične veze između MBZ-a i MBS-a – pati, jer je odnos između lidera primjetno zahladio zbog izbora Joea Bidena za američkog predsjednika.
Uzimanje političkih kredita
Iako su dvojica čelnika prethodno zacementirali svoju “bratsku romansu” zajedničkim putovanjima i lovom, službenim posjetama država i telefonskim pozivima, prema priopćenjima za medije, MBS i MBZ razgovarali su samo jednom od kraja Trampove ere.
Postalo je jasno da će pod Bajdenom Washington povući svoju neograničenu punomoć za Rijad i Abu Dabi da rade kako žele u regiji. Obojica državnika su trebala uzeti kredit kod nove administracije i Demokrata u Washingtonu.
Umjesto da se ponašaju kao nasilnici u regiji, i MBS i MBZ morali su preoblikovati svoj imidž konstruktivnijih igrača, željnih da podrže mekanu regionalnu politiku Biden-ove administracije.Kada je Trump izabran 2016. godine, MBZ je lično posjetio Trumpov tim u New Yorku, lobirajući za svog štićenika MBS-a kao sljedećeg kralja.
Četiri godine kasnije, s demokratski izabranim predsjednikom, UAE primjetno pokušava stvoriti distancu između sebe i saudijskog rukovodstva. Bilo koja povezanost s MBS-om smatra se potencijalnom ukaljavanjem napora Emirata da preokrene imidž zemlje.
Pod pritiskom svojih zajedničkih ulaganja s Moskvom u Libiji, plaćeničkih avantura u Jemenu i uspona kao umnožitelja snaga za kinesku globalnu informacijsku moć, Abu Dabi je pokazao da mentalitet nulte sume znači da je spreman da izda„strateškog saveznika ”.
Rat u Jemenu, koji su UAE pomogli da se uokviri kao koalicija”pod vodstvom Saudijske Arabije”, bio je prva arena u kojoj je saudijsko rukovodstvo saznalo da je Emiratska politika nemilosrdna kada je u pitanju očuvanje interesa UAE, čak i na štetu Saudijske Arabije.
Neki u krugovima MBS-a, prema izvorima bliskim palači, izrazili su zabrinutost da je MBZ možda gurnuo Saudijsku Arabiju u rizične avanture kako bi stvorio štit iza kojeg bi UAE mogli učvrstiti svoj dobitak na jugu Jemena.
Iako je Saudijska Arabija morala snositi operativni i reputacijski teret skupog rata protiv Hutija, Abu Dhabi je uz pomoć svog surogata Južnog prijelaznog vijeća osigurao uporište uz strateški važnu obalu Jemena.
Ostavljen na hladnom
Uspon UAE-a poput komete usred regionalnog vakuuma moći koji su ostavili SAD stvorio je u Abu Dhabiju iluziju da, kao nova srednja sila u Zaljevu, neće morati nikome popustiti. Stalni sukob između UAE i Saudijske Arabije u okviru Organizacije zemalja izvoznica nafte (OPEC) pokazuje da je Abu Dabi uvjeren da će stajati na svom terenu.
UAE neće kompromitirati nacionalne interese, čak i ako dođe na štetu Saudijske Arabije, kao s Abu Dhabijevim blatantnim ignoriranjem izlaznih kvota OPEC-a.Po pitanju blokade Katara, gdje je MBZ vodio a MBS voljno slijedio, UAE su pokazali vrlo malo volje za kompromisom.
Iako su reputacijski i politički troškovi tekuće blokade i dalje rasli za obojicu – posebno u Washingtonu – Abu Dabi je bio voljan da je održi u interesu svog kontrarevolucionarnog krstaškog rata.Na kraju je Saudijska Arabija pustila da pragmatizam prevlada.
Završetak blokade bio je prvi znak saudijskog vodstva u Zaljevu pod vodstvom MBS-a, što je Rijad smatrao dobitnom prigodom za kvartet koji blokira i za Katar. Abu Dabi je, s druge strane, bio duboko zabrinut zbog brzine i dubine normalizacije, što je ne samo pritiskalo Emirate da padnu u red, već je omogućilo MBS-u da ubere pozitivne reakcije.
Ovo je bio samo početak. Ostavljena na hladnom opet od svog susjeda, Saudijska Arabija je od tada krenula u vlastitu asertivniju strategiju za diverzifikaciju. Nova ekonomska politika kraljevine, čiji je cilj privući investicije multinacionalnih kompanija sa sjedištem u UAE, izravno cilja na uspješnu priču Dubaija, koji je u ekonomskoj krizi od početka pandemije Covid-19.
Nezdrava priroda ovog natjecanja znači da je sve teže stvarati dobitne situacije. A kako MBS sada čvršće sjeda na upravljačko mjesto u Rijadu, period medenog mjeseca između prinčeva prijestolonasljednika sigurno je završen.
Kako se rukavice skidaju, MBS nestrpljivo želi pokazati da Abu Dhabi udara iznad svojih mogućnosti i da pametna snaga ima ograničenja u nadoknađivanju nedostatka veličine. Bez obzira na to, njihovi odnosi i dalje su podržani ideološkom sinergijom zbog straha od političkog islama, Muslimanske braće i civilnog društva. Ostaje da se vidi da li je to dovoljno za sprečavanje nove zaljevske krize.
Stavovi izraženi u ovom članku pripadaju autoru i ne odražavaju uređivačku politiku časopisa Pisjournal.
